5. ožujka 1942. Resnik (NDH) – četnici podavili 52 osobe u Drini, a spasio se samo jedan dječak koji je to ispričao!

Dana 5. ožujka 1942. četnici su u Drini podavili 52 osobe, a spasio se samo jedan dječak kojeg su četnici ranili iz pušaka. Dogodilo se to u selu Resnik u blizini Višegrada (tada NDH), mjesta u kojem su četnici kroz sav rat počinili niz masovnih ubojstava i morbidnih zločina, koje su ponovili i u posljednjem ratu 1992. godine nad nedužnim i nezaštićenim stanovništvom tog mjesta.

O četničkim zločinima i situaciji na području opkoljenog Višegrada izvjestio je pismeno još krajem 1941. Reis-ul-ulemu u Sarajevu njihov izaslanik, moleći pomoć u hrani i vojničku zaštitu. On izjavljuje: “Četnici su uzeli u svoje ruke cijelu okolicu Višegrada osim sela Orahovica. Sve dokle dođu i što živo uhvate, i to muškarce od 12 godina pa na više, na najokrutniji način ubijaju. Jednim vade grkljane, druge žive gule, trećima režu uši, nos i vade oči. Ženski svijet ubijaju, a djevojke prije toga spolno upotrijebe. Mlade žene vode sebi u logore da im poslužuju i da se s njima provode. Do sada računa se da je izginulo muslimana u kotaru Višegrada na gornji način oko 2.500 računajući u ovo i odbranu. Ima slučajeva i to dosta da i djecu kolju, pa im glave peku i svojim vođama šalju… Pošto se je pučanstvo iz sela sleglo u Višegrad, sam Višegrad je pasivno mjesto, tu je zavladala neopisiva glad i siromaštvo tako, da ima dosta svijeta, koji nema niti da jede, niti da se obuče, a niti da se gdje skloni. Danas je jedino moguće hranu pribaviti preko Mostara, Kalinovika i Foče. Izlažući ovo napominjem, da su četnici sva sela popalili, pa je potrebna brza i trajna pomoć, pošto se izbjeglice ne bi imale kuda povratiti i kad se prilike srede”.

O stanju u Višegradu izvjestila je Kotarska oblast Višegrad 28. V. 1942. slijedeće: ”Pučanstvo ove oblasti od 2. rujna 1941. godine, pa sve do danas preživljuje najcrnje dane u svome životu. Sela popaljena. Pučanstvo umire od gladi i bolesti po ulicama grada u koliko je izbjeglo ispred komunističko-četničkih bandita iz svojih seoskih domova u grad. Do danas pobijeno je Hrvata, muslimana i katolika u ovome Kotaru oko 5.000 ljudi koja se cifra još povećava. U gradu se nalazi oko 10.000 nezbrinutih izbjeglica. Životnih namirnica nema, a ukoliko se mogu naći, cijene su previsoke da bi se siromašni dio pučanstva mogao održati na životu”. U izvješću iste oblasti od 12. VI. 1942. daje se potpunije izvješće o “prilikama i političkoj situaciji u kotaru višegradskom od dolaska Talijanskih vlasti (9. XI. 1941.) do danas”.

Tu se navode i ovi četnički zločini u kotaru Višegrad: 3. siječnja 1942. u selu Dobrunu “sakupljeno je u jednu kuću 82 lica (sitne djece, starih žena, odraslih muškaraca i ženskinja) bombe su bačene u kuću koja je kasnije zapaljena i u kojoj su svih 82 izgorjeli”.

Dana 6. siječnja 1942. u selu Strmici “u jednoj su kući izgorjeli 46 lica (djece, žena i muškaraca)”.

Dana 5. ožujka 1942. u selu Resniku “natjerano je u Drinu 52 osobe u kojoj su se svi podavili osim jednog dječaka koji je, iako ranjen u plećku, isplivao na desnu obalu rijeke Drine i ispričao mi ovaj četnički postupak”.

Tu se navodi da je već oko 300 izbjeglica u Višegradu umrlo od gladi.