6. studenog 1992. - Minirana brana Peruča
PERUČA 1993.: Kako je spriječena katastrofa koja je mogla izbrisati dolinu Cetine
“Tisuće ljudi su u opasnosti!” – upozorila je 6. studenoga 1992. UNPROFOR-ova ekipa za razminiranje, nakon što su stručnjaci iz Kanade i Velike Britanije otkrili da su srpski agresori u donjoj središnjoj galeriji hidroelektrane Peruča postavili čak 15 tona eksploziva.
No to otkriće nije bilo iznenađenje za one koji su znali pozadinu događaja. Eksploziv je na branu postavila Jugoslavenska narodna armija još godinu dana ranije, a zapovjednik Ratko Mladić jasno je poručio da će u slučaju potrebe brana biti dignuta u zrak – svjestan da bi to izazvalo razaranja nesagledivih razmjera.
U studenome 1992. Peruča se nalazila u tzv. ružičastoj zoni, području koje je prema međunarodnim dogovorima trebalo biti pod nadzorom snaga Ujedinjenih naroda. Unatoč tomu, opasnost je bila stvarna i svakodnevna. U slučaju detonacije, vodeni val bi opustošio dolinu Cetine, potopio niz sela, pa čak i uništio ostale hidroelektrane na rijeci. Situaciju su dodatno zaoštrile posjete supredsjedatelja mirovne konferencije, lorda Owena i Cyrusa Vancea, koji su pokušavali spriječiti najgori mogući scenarij.
U siječnju 1993. godine Mladićeve prijetnje su postale stvarnost. Srpske paravojne snage upale su na područje brane, protjerale kenijski bataljun UNPROFOR-a i djelomično aktivirale eksploziv. Tog istog dana hrvatske postrojbe reagirale su brzom i odlučnom protuakcijom, oslobodivši branu i okolicu prije nego što je došlo do potpunog uništenja.
Zahvaljujući hrabrosti i prisebnosti hrvatskih branitelja te stručnosti zaposlenika hidroelektrane, otvoren je temeljni ispust i spriječena katastrofa koja je mogla odnijeti tisuće života i razoriti cijelu Dalmaciju.
Četiri godine kasnije, Peruča je u potpunosti obnovljena. Danas ponovno proizvodi električnu energiju i simbolizira ne samo tehničku obnovu, nego i snagu otpora, odlučnost i domoljublje hrvatskog naroda koji je uspio sačuvati svoje rijeke, svoje domove i – svoju zemlju.
