8. listopada 1942. pokolj u Rami – četnici ubili svakog dječaka koji je bio veći od talijanske kratke puške

Pokolj 2000 većinom Hrvata, a manjim dijelom i muslimana, počinili su četnici iz istočne Hercegovine koji su slične zločine radili i u Dalmaciji. Bio je to najveći četnički pokolj u II. svjetskom ratu nad Hrvatima, a slične pokolje četnici su već izvršili nad muslimanima u Foči, Goraždu, Višegradu i drugim mjestima uz Drinu. Ubijani su i klani isključivo muškarci, a kriterij za ubijanje je bio talijanska mala puška. Ako je dječak bio veći od puške bio ubijen, a ako je bio manji, ostao bi živ. Danas je zločinački četnički pokret u Srbiji rehabilitiran. Klanje je nastupilo u četvrtak i petak, 8. i 9. listopada 1942. Dok su četnici radili svoj posao, pljačkajući i paleći sve na što naiđu, talijanske jedinice bile su stacionirane u Prozoru. Četnici su klali, ubijali i silovali. Ali su, prije svega drugog, pljačkali. Sljedećih dana viđat će ih po željezničkim stanicama pijane od rakije i krvi, zakićene ramskim svadbenim tkaninama. Čovjeku bi zarezali vrat, ne bi ga doklali, dok im ne kaže gdje je sakrio novac i zlato. U prazni prostor, nakon partizanskog odlaska iz Prozora (tamo su prije toga Srbijanci iz Kragujevca 3. bataljun 1. proleterske brigade već ubili fra Jurkovića i fra Sliškovića, te zapalili crkvu), pod pokroviteljstvom talijanskog generala Negrija ulaze nevesinjski četnici i započinje krvavi pir nad Hrvatima. U svega par dana poklano je oko 2000 tisuće Hrvata, većinom katolika. Ubijani su i klani isključivo muškarci, a kriterij za ubijanje je bio talijanska mala puška. Ako je dječak bio veći od puške bio ubijen a ako je bio manji, ostao bi živ. Pomalo bizarno, kako je to već četničke pokolje pratila pljačka, četnička kolona u povratku iz Prozora bila je zakrčena opljačkanim plugovima, dječjim kolijevkama i kacama za sireve. Svjedok Aleksa Pranjušić je svjedočio: “Metnu dijete pored puške pa ako je za dlaku veće od puške oni ga strijeljaju…Zapale kuću, i ako koja žena dođe moliti, da joj ne pale, onda je oni bace u vatru da živa izgori” Vojvoda Petar Baćović nakon Prozora šalje 23. listopada brzojav Draži Mihailoviću, u kojemu stoji: “U operacijama Prozor zaklano preko 2000 Šokaca i Muslimana. Vojnici se vratili oduševljeni.” Odakle su stigle ubojice? Uglavnom s lijeve strane Neretve, iz istočne Hercegovine, te iz dva granična srpska sela prema Kupresu. Tko su bile vojvode koje su ih povele u pljačku i klanje? Petar Baćović bio je predratni advokat, a od ljeta 1941. do proljeća 1942. šef kabineta ministra unutarnjih poslova u nacističkoj Srbiji. Iz Srbije je poslan u NDH radi uništenja hrvatske države, o kojem su kompromis nakon pada Užičke Republike napravili četnici i partizani iz Srbije i Crne Gore maosvno se prebacivši u NDH radi njenog rušenja od prosinca 1941. pa nadalje. Pred kraj rata napušta Dražu Mihailovića i stavlja se pod komandu vođe crnogorskih četnika Pavla Đurišića, s kojim se povlači prema Austriji. Dobroslav Jevđević je još mračnija figura. I on je bio instruiran od vlade u Beogradu da ruši NDH i organizira vojne postrojbe četnika, osobito u Dalmaciji. Nakon njegova huškačkoga govora četnici su upravo na području prozorskog kotara ubili 2000 Hrvata i muslimana. Bio je čelnik vojvođanskog dijela ORJUNE, a poslije je bio član i Jugoslavenske nacionalne stranke. Nakon sloma kraljevine Jugoslavije 1941. bježi u Budvu, a odatle u rujnu u okupirani Split gdje pod talijanskim patronatom djeluje četnička skupina, s ciljem stvaranja posebne srpske autonomije pod Italijom koja bi obuhvatila Dalmaciju, Liku, Bosnu i Hercegovinu. S Ilijom Trifunovićem Birčaninom organizira suradnju četničkih postrojbi Dalmacije s talijanskim okupacijskim vlastima. O četničkom pokolju u Prozoru i drugim pokoljima četnika u NDH se u Jugoslaviji šutjelo, pa su zločini četnika i partizana u NDH u kojima su ubijene tisuće ljudi jednostavno prešućivani kao da ih nije niti bilo.