8. ožujka 1993. General Milisav Sekulić – ‘Svi porazi i katastrofe srpske vojske započeli su porazima u bitkama za Maslenicu’

Teške borbe za Masleničko ždrilo jenjavale su tek krajem veljače nakon gotovo mjesec dana borbi, no povremeni sukobi, primjerice boj za Škabrnju i Drače, trajali su još cijeli ožujak 1993 godine.

General tzv. SVK Milislav Sekulić, u knjizi „Knin je pao u Beogradu“, analizirajući vojne poraze vlastite vojske vrlo precizno je “Operaciju Maslenica” detektirao kao preokret kojime su započeli svi daljnji porazi srpske vojske.

 

General Milisav Sekulić, geostrateg, general-major koji je do 1993. bio u Generalštabu JNA, a potom u Glavnom štabu Srpske vojske Krajine, u svojoj knjizi “Knin je pao u Beogradu”, objavljenoj 2000. godine, posvetio se „istoriji” i padu Krajine.

Unatoč tipičnom srpskom nacionalističkom pogledu na događaje iz 90-ih, Sekulić ipak pošteno navodi bitne činjenice koji su, prema njegovom mišljenju, rezultirali padom Krajine i u vojnom i političkom pogledu. Osim važnih političkih odluka, spominje srpske vojne poraze od Miljevačkog platoa 1992. preko „iznenadne agresije Hrvatske vojske na Severnu Dalmaciju (Maslenica, Zemunik) u januaru 1993″., pa akcije Peruća, Divoselo i Medački džep, Bljeska i, konačno, Oluja. Sudeći po njegovim zaključcima, operacija Maslenica bila je prekretnica u ratu po mnogočemu. Bio je to početak kraja Krajine. U toj su akciji sudjelovali i brojni srpski „dobrovoljci”.

Sama “Operacija Maslenica” nije bila i još uvijek nije dovoljno vrednovana u hrvatskoj povijesti. Kao podsjećanje i da se ne zaboravi, treba naglasiti da su neki politički krugovi nenaklonjeni politici Franje Tuđmana tada, vrlo nisko i čak antihrvatski, konstruirali neutemeljenu tezu da je operacija oslobađanja zadarskog zaleđa, te vapijućeg povezivanja odsječene Dalmacije s ostatkom Hrvatske pokrenuta – zbog izbora za Županijski dom Sabora u veljači 1993. godine.

Nakon oslobođenja Masleničkog ždrila su uslijedile još žešće borbe jer je neprijatelj pokrenuo veliki protunapad. Obje strane podnijele su velike žrtve, mnogo veće nego u napadajnom dijelu operacije.

Uopće nema dvojbe da je tijekom Domovinskog rata na tlu Republike Hrvatske ovo bio sukob poseban po tome što su u njemu snage odmjerile najbolje hrvatske postrojbe i one suprotne strane jer pobunjenim Srbima naknadno su dolazile pomagati postrojbe ne samo s teritorija tzv. Republike Srpske Krajine, nego i brojne druge, redom prekaljene ratne postrojbe: Vukovi s Vučjaka, Arkanovi Tigrovi, Beli orlovi, itd.

Iako su se borbe vodile na cijeloj bojišnici, najteži okršaji dogodili su se tijekom višekratnih pokušaja Srba da osvoje selo Kašić, potom Novigrad i konačno Škabrnju.

Nemoguće je precizno navesti broj pristiglih dragovoljaca srpske strane u želji da povrate izgubljene teritorije, no prema dokumentima SVK i memoarskom gradivu zapovjednika SVK može se zaključiti da ih je samo u prvoj polovini 1993. godine bilo više od 4300.

U svakom slučaju, obrana ostvarenih ciljeva postignutih operacijom Maslenica za hrvatsku stranu bila je daleko teži dio bitke, u kojem su obje strane imale višestruko veće gubitke nego u prvih pet dana koliko je službeno trajala operacija.

Upravo zbog toga obrambeno razdoblje operacije „Maslenica“, nakon pobjeda u siječnju 1993., zaslužuje mnogo veću pozornost nego ju je imala do sada.

Bitka za zadarsko zaleđe poseban je događaj iz Domovinskog rata, u čije istraživanje treba uložiti još mnogo truda. Svojim značajem operacija „Gusar“, odnosno „Maslenica“, to je svakako zaslužila.