8. travnja 2002. Kosovo – genocidni zločini policije i vojske Srbije nad ženama, djecom i starcima Albancima

Policijske i vojne snage Srbije počinile su masovne zločine ubijanja, silovanja i genocida na Kosovu. Nije to bio prvi zločin države Srbije na Kosovu, sve je počelo još u Balkanskim ratovima 1912. godine, masovnim klanjem i ubijanjem Albanaca.

Tužiteljstvo u Srbiji podiglo je 8. travnja 2002. optužnice protiv Saše Cvjetana i Dejana Demirovića za ratni zločin nad albanskim civilima u Podujevu (Kosovo) iz 1999. godine.

Većina ubijenih i ranjenih bili su djeca ili mladi ljudi.

Nakon početka NATO intervencije na Saveznu Republiku Jugoslaviju 24. ožujka 1999. godine, val sistematskog nasilja nad kosovskim Albancima od strane MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije postajao je sve agresivniji, s jasnim obilježjima genocida, kao ranije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Tako je 28. ožujka 1999. u Podujevu, rezervni sastav Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), pod nazivom “Škorpioni” upao u prvu albansku kuću nakon ulaska u grad i u njoj ubio četrnaest albanskih civila: Špetima Bogujevci (10), Špenda Bogujevci (13), Salju Bogujevci (39), Noru Bogujevci (15), Šefkatu Bogujevci (43), Šehidu Bogujevci (67), Nefisu Bogujevci Lugaljiju (54), Fezdriju Lugaljiju (21), Dafinu Durići (9), Arbera Durićija (7), Mimozu Durići (4), Aljbina Durićija (2), Fitnetu Durići (36) i Ismu Durići (69), dok je strijeljanje, s teškim povredama, preživjelo petoro djece – Saranda, Fatos, Jehona, Lirije i Genc Bogujevci. Petoro preživele djece je nakon streljanja prevezeno u bolnicu u Prištini, a liječenje su nastavili u Manchesteru (Velika Britanija).

Godine 2005. zločinac Saša Cvjetan je osuđen na dvadeset godina zatvora za sudjelovanje u ubojstvu četrneast albanskih civila i teško ranjavanje petoro djece.

Iako se nikada nije pokajao za zločine, već je negirao krivicu, Saša Cvjetan je 22. ožujka 2018. godine, pušten na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne.

Druge pripadnike Škorpiona koji su sudjelovali u ovom zločinu, Miodraga Šolaju, Željka Đukića, Dragana Medića i Dragana Borojevića, sud je 2010. godine osudio na 15 do 20 godina zatvora. Dejan Demirović, koji je pobjegao u Kanadu još 2001. godine, izručen je Srbiji četiri godine kasnije i postao svjedok-suradnik u navedenom postupku.

Dokumentacija Fonda za humanitarno pravo pokazuje da je na Kosovu bilo 23.000 žrtava rata, od čega 20.800 Albanaca, a ogromna većina su civili. To znači da su 90% ubijenih na Kosovu po nacionalnosti Albanci. Kao i u Hrvatskoj i BiH, među ubijenima je bio vrlo veliki broj civila, a na Kosovu je to bilo najizraženije, kao plod sustavne promidžbe i mržnje koja je desetljećima u Srbiji bila pažljivo građena od političara, medija i cjelokupnog društva.

Kosovo je etnički očišćeno od Albanaca, na jednak način kako okupirani dio Hrvatske (tzv. Krajina) od Hrvata. Prognano je oko milijun Albanaca, s ciljem da se više nikada ne vrate na Kosovo, po istom obrascu srbijanskih zločina i genocida u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Država Srbija je, po starom povijesnom obrascu, mnogo investirala na stvaranju nekakve protuteže za svoje velike ratne zločine (jednako kao što čini danas primjerice za Srebrenicu ili Vukovar), te ratnu kampanju baziranu na strategiji „spržene zemlje“ s ciljem da se promijeni etnička struktura Kosova masovnim progonom Albanaca.

Slijedi nepotpun popis pokolja koje su počinile srpska vojska i policija tijekom Kosovskog rata:

*pokolj u Suvoj Reci— ubijeno 48 albanskih civila, među njima mnogo djece
*pokolj u Račku— 45 albanskih seljaka ubile su srpske snage
*pokolj u Podujevu— ubijeno 14 civila, uključujući žene i djecu
*pokolj u Velikoj Kruši— prema procjenama Suda, u ovom su pokolju specijalne jedinice srpske policije ubile 42 osobe. Human Right Watch navodi da je ubijeno preko 90 osoba. Također, postoje izvješća o masovnom silovanju albanskih žena.
*Drenički pokolj- ukupno je identificirano 29 žrtava pokolja
*pokolj u Gornjem Obrinju- 18 tijela je nađeno, ali je više ljudi ubijeno u pokolju
*pokolj u Ćuškoj— imenom i prezimenom poznata je 41 žrtva pokolja
*pokolj u Beloj Crkvi— 62 ustanovljene žrtve
*pokolj u Orahovcu— preko 200 albanskih civila je ubijeno
*pokolj u zatvoru Dubrava- čuvari su pobili oko 70 albanskih zatvorenika
*pokolj u Pustom Selu- 106 kosovskih Albanaca pogubljeno je po kratkom postupku
*pokolj u Trnju- prema izvješćima, ubijeno je između 24 i 36 kosovskih Albanaca
*pokolj u Vučitrnu- srpska je policija ubila preko 100 kosovskih izbjeglica u blizini Vučitrna

Država Srbija je sustavno prikrivala dokaze o ubojstvima uklanjanjem tijela, premještanjem tijela iz masovnih grobnica u individualne grobove, spaljivanjem tijela i uklanjanjem ili zamjenom odjeće i osobnih stvari da bi se otežao proces identifikacije. U više od desetak mjesta gdje su izvršena masovna ubojstva državne su snage pokušale prikriti dokaze uništavajući ili uklanjajući tijela.