9. svibnja 1945. Ptuj – partizani oteli stotine djece majkama i zatvorili u koncentracijski logor
Nakon rata slovenske komunističke vlasti su imale koncentracijske logore, čak i za djecu, za djecu “neprijatelja naroda”. Poznatiji je Petriček, a manje poznat je logor Strnišče kod Ptuja, u kojem su i najnemoćnija – djeca – stradala i umrla.
Koncentracijski logor za djecu
Dana 9. svibnja 1945. partizani su u Sloveniji u Strnišču ustanovili koncentracijski logor za djecu. Iz straha pred dolaskom međunarodnog Crvenog križa na silu su pokupili iz koncentracijskog logora 350 djece i odveli ih u Ormož. U roku od mjesec dana tu je od gladi i bez skrbi pomrlo 39 djece starosne dobi od svega nekoliko mjeseci do 5 godina. Ona su oteta majkama, a pokopana su po okolnim šumama:
Gerhard Kovačec, Ivan Alojzij Haber, Albin Štauzer, Frida Košič, Hildegarda Stradner, Dieter Klum Hollinek, Hildegarda Deutschmann, Aldeltruda Pavša, Inge Valenti, Franc Ribizel, Carmen Müller, Mimika Leucht, Maks Ekselenski, Adolf Speckmann, Inga Darovič, Marija Kranzlbinder, Adolf Schnuet, Azabenda Hajek, Marija Müller, Franc Hemeršak, Ana Grabner, Judita Gregl, Avgust Stopar, Hejda Pušnik, Sigrfida Mort, Martin Kohlroser, Henrik Žohar, Justina Brinšek, Jožefa Iršič, Obde Heidrum Wergh, Helmut Poje, Alojzij Fucks, Fridl Payer, Reihold Haydner, Ivan Kratuberger, Edita Jont, Elfride Haas, Jožefa Grilc.
Godine 2013. na groblju u Ormožu postavljeno je spomen obilježje u spomen na 39 djece i jednog od njihovih pratitelja, koji su umrli od neuhranjenosti i raznih bolesti poput tifusa u kolovozu i rujnu 1945. godine, a pokopani su u groblju dvorca Ormož u roku od šest tjedana, piše komunistickizlocini.net
Tih trideset devetero djece bila je tek nekolicina od 350 do 400 nevine djece u dobi od novorođenčadi do 13 godina, koja su početkom kolovoza 1945. prevezena u Ormož.
Istrgnuta iz majčinih ruku
Ova djeca su doslovno istrgnuta iz majčinih ruku kojima su rekli da njihovu djecu odvode u nepoznata mjesta u Sibiru. Djeca su većinom pripadala obiteljima njemačke nacionalne manjine u Sloveniji, koje su komunističke vlasti namjeravale iseliti u Austriju. Među njima je bilo i mnogo djece Slovenaca i Mađara. Razlog preseljenja bio je dolazak međunarodne delegacije Crvenog križa u Strnišče.
U Ormoškom dvorcu nije bilo uvjeta za život, pa su stanovnici Ormoža i okolni ljudi uredili smještaj i sakupili hranu za djecu. Međutim, unatoč preseljenju u dvorac Ormož, gdje su se očekivali bolji uvjeti, djeca su i dalje umirala. Ormož je posljednji mali zarobljenik napustio 22. rujna 1945. godine.
Neistraženu sudbinu ove nesretne djece istražio je povjesničar Rajko Topolovec a njihovu sudbinu opisao je u šokantnoj knjizi pod nazivom Ormoški Petriček (2012), a Studijski centar za nacionalno pomirenje objavio je dokumentarni film godinu dana ranije pod nazivom Ormoški Petriček: Djeca iz Koncentracijski logor Ozna Strnišče kod Ptuja , u kojem se mogu čuti osobna svjedočenja Tereze Tomažič , rođene iz Hedla, Huberta Kaspera , Rajka Topolovca i Branka Šumenjaka.
Izvor:Narod.hr
Autor: ph/Foto: snimka zaslona
