ABH: Nitko nema pravo gospodariti hrvatskim nacionalnim i prirodnim bogatstvima osim hrvatskog naroda
Nitko nema pravo gospodariti hrvatskim nacionalnim i prirodnim bogatstvima
osim hrvatskog naroda.
Jasenko Badrić, dopredsjednik Akcije za bolju Hrvatsku u razgovoru za Portal dnevnih novosti govori o odnosima ABH prema Europskoj uniji.
Gospodine Badrić, ABH se oštro protivila ulasku Hrvatske u EU no usprkos tome stranka sudjeluje u izborima za EU parlament kao dio Saveza za Hrvatsku.
Točno je da smo se protivili ulasku u EU i za to smo imali jake argumente koji ni danas nisu opovrgnuti, dapače svakodnevno se potvrđuju, ali bez obzira na naše argumente, hrvatsko glasačko tijelo većinom je odlučilo da Hrvatska treba biti dio EU i mi kao deklarirani demokrati poštujemo odluku većine. Ali nemojmo zaboraviti kako je takvoj odluci prethodila promjena Ustava koji je omogućio da takvu krucijalnu odluka donese manje od trećine hrvatskih glasača!
Sada kada je Hrvatska dio EU stava smo kako je potrebno da upravo oni koji su ukazivali na štetnost ulaska u EU sudjeluju u radu EU parlamenta u kojemu ću zastupati euroskeptične stavove i budu na izvoru informacija koje će istinito i pravovaljano proslijediti hrvatskoj javnosti. Zapravo biti ću do kraja iskren i pojednostavit ću svoje razloge; sad kad smo već na prevaru uvedeni u EU trebamo od iste te EU izvući maksimum sredstava od financijskih do raznih drugih koji će se koristiti u razvoju Hrvatske. Kad smo se već na prijevaru odrekli suverenosti neka barem imamo nekakvu korist od toga.
Vi tvrdite da je ulaskom u EU Hrvatska izgubila suverenost dok zagovornici ulaska u EU tvrde da suverenost nije izgubljena?
Zagovornici ulaska u EU ili nisu u potpunosti informirani ili iz nekog razloga namjerno lažu, no činjenice koje su već sada vidljive govore drugačije. Hrvatska ne može samostalno i suvereno donijeti niti jedan zakon, za sve treba tražiti odobrenje EU. Iskustva drugih država, a i naša kratkotrajna, svjedoče nam kako ulaskom u tu naddržavnu tvorevinu (EU) svi još više osiromašujemo: gubimo svoju neovisnost, državno-pravni suverenitet i neotuđivo pravo na kreiranje samostalne vanjske i unutarnje politike. Pojednostavljeno rečeno sudbinu i budućnost hrvatske države i hrvatskog naroda dali smo u ruke stranim moćnicima kojima nimalo nije stalo do našeg napretka, opstanka ili razvoja, nego im je cilj na nova kolonizacija Hrvatske.
Po Vama je gubitak samostalnosti ujedno i gubitak suverenosti, kako to objašnjavate?
Vrlo jednostavno, Hrvatska je nakon 900 godina tuđinskih vlasti izborila samostalnost, a ta samostalnost ponovno se gubi ulaskom u EU u korist novog stranog gospodara. Time dolazimo do gubitka samostalnog upravljanja hrvatskim prirodnim bogatstvima I nacionalnim resursima koje neki drugi žele priskrbiti za svoje potrebe, a na štetu hrvatskog naroda. Hrvatska obiluje brojim potencijalima koje nitko nije znao ili htio usmjeriti u stvaranje države blagostanja, a ti se potencijali temelje upravo na spomenutim resursima, koji su rasprodani u bescjenje ili su sustavno uništavani da bi se na prevarantski način predali na upravljanje nekom drugom.
Što bismo onda trebali učiniti?
Da bismo osigurali boljitak Hrvatske i naše prirodne resurse stavili u funkciju hrvatskog naroda, potrebna je potpuna samostalnost i neovisnost hrvatske države kakva je izborena u Domovinskom obrambenom ratu i međunarodno priznata. Obzirom kako smo ipak ušli u EU to je nemoguće, no moguće je, zapravo neophodno je, odnos Hrvatske prema Europskoj uniji podvrgnuti kritičkoj analizi, odnosno sveobuhvatnoj stručnoj, znanstvenoj i javnoj kritici.
Što bi to promijenilo, obzirom kako je suverenost već izgubljena?
Ja osobno a i moje kolege ne spadamo u ljude koji se mire s postojećim stanjem i vjerujemo u promjene. Promjene su uvijek moguće, u ovom slučaju potrebno je za početak pokrenuti javnu raspravu o korisnosti i štetnosti ulaska u EU na već spomenuti način I nakon toga utvrditi što dobivamo a što gubimo. Ukoliko se kroz objektivnu raspravu pokaže da u dugoročnom smislu gubitak suverenosti donosi korist hrvatskom narodu onda nema potrebe slijepo inzistirati na nečemu što samo po sebi ne znači ništa.
Nije li to kontradiktorno s onim što ste do sada tvrdili?
Ne, mi nismo isključivi ljudi koji ne prihvaćaju tuđe argumente ukoliko se pokažu vjerodostojnima. Naš euroskepticizam temelji se na činjenicama koje sam naveo, a pojačan je time što u cjelokupnom procesu pregovaranja u kojemu su naša politička vodstva sklapala s EU sporazume, tzv. Poglavlja, hrvatska javnost ne zna gotovo ništa, niti je upoznata s detaljima pregovora. Iz toga proizlazi dojam da je Hrvatska samo pokorno, podanički ispunjavala sve uvjete, bez obzira na naše strateške nacionalne interese, dajući sve, a zauzvrat ne dobivajući ništa osim velikih frustracija gotovo svih slojeva našeg društva. Dakle upoznati smo s argumentima koje smo i prihvatili, a argumente druge strane nismo imali prilike čuti jer su ih izbjegavali obrazložiti. Sve to nas navodi da smo u pravu i da druga strana nešto skriva. No ukoliko se dokaže da je hrvatsko društvo premreženo korupcijom, kriminalom i komunističkim mentalitetom, još uvijek taoc tajnih službi bivšeg sistema i kao takvo nesposobno samo upravljati državom koja će donijeti prosperitet njenom stanovništvu, odnosno da smo na skriven i suptilan način zapravo pod vlašću nekih drugih interesnih grupacija, tada nam suverenost kao deklarativni pojam ne znači ništa. Vidjeli smo to u slučaju Perković koji bi se zataškao da nije bilo pritiska iz EU.
Možemo li onda reći da od ulaska u EU imamo i koristi?
Ne bih to tako lako zaključio, ostajem pri stavu da sve argumente pro et contra treba uzeti u obzir. Za sada imamo pozitivno raspetljavanje premreženosti jugoslavenskih struktura koje su ključni razlog stagnacije razvoja hrvatske države i imamo ulazak u EU pod nedefiniranim uvjetima koji već sada hrvatski narod koštaju dodatnog pada životnog standarda, i već spomenutu izgubljenu, krvlju plaćenu neovisnost. Tek nakon pokretanja stvarne javne rasprave o tom pitanju, ali ovaj put temeljenoj na potpunoj obaviještenosti o argumentima, možemo donijeti konačan zaključak.
Ukoliko se pokaže da je korisnost veća od štetnosti, da li ćete i dalje ostati euroskeptik?
Da, jer povijest nas je naučila da hrvatskom narodu niti jedna zajednica ni unija nisu donijele dobro. Nismo jednom bili prevareni i upravo zbog toga, čak i u slučaju da nam EU donosi korist, moramo uvijek imati zastupnike koji će bezuvjetno štititi nacionalne interese i biti na oprezu da nas ne izigraju. Osim toga Hrvatska mora imati pravo na izlazak iz EU ukoliko je to u njezinom nacionalnom interesu, bez prijetnji i pritisaka od strane bilo koje države, pojedinca ili interesne skupine. Ako se utvrdi da članstvo u EU u potpunosti ugrožava interese hrvatske države, hrvatski glasači imaju pravo na novo referendumsko izjašnjavanje o EU.
Vjerujete li da su kandidati s zajedničke liste Saveza za Hrvatsku spremni braniti hrvatske interese u EU parlamentu?
Jasno da vjerujem, i ne samo u EU parlamentu nego općenito. Savez za Hrvatsku nastao je s namjerom da bi se različiti putovi usmjerili prema istom cilju, a to su promjene dosadašnjih političkih elita i katastrofalne politike koju su provodili.
Pred kraj nekoliko riječi o Vama?
Dopredsjednik sam ABH i jedan od njenih osnivača, u politiku ulazim nakon dva velika braniteljska prosvjeda u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja 1990-1996 RH čiji sam član, s ciljem promjene lošeg odnosa politike prema braniteljima i hrvatskom narodu općenito. Umirovljeni policijski inspektor, dragovoljac Domovinskog rata i ratni vojni invalid. Po političkom uvjerenju sam domoljub, a najdraži citat mi je „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što“. Imam 46 godina, otac sam kćeri stare 18 godina. U slobodno vrijeme volim ribolov, šetnje, planinarenje..
Uredništvo PDN
