ABOLIRANI SRPSKI SNAJPERIST U HRVATSKOJ VLASTI!

Obzirom da je Radanović evidentiran kao snajperist i da o tome može doznati svatko tko je u posjedu ove knjige, više je nego začuđujuće da se hrvatsko pravosuđe nije zapitalo je li novoizabrani član vijeća u Topuskom snajperom pucao u glinene golubove ili živu metu? Na nedavnom sastanku predstavnika branitelja i premijera Zorana Milanovića te dvojice ministara, u cijelom nizu problema koji su predstavljeni, onaj o aboliranim srpskim paravojnicima pokazao se gorućim. Iako su se premijer i ministri pozivali na na “zakon o oprostu koji nije od jučer”, te objašnjavali kako ga je donio prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman, ostala je činjenica da se DORH pokazao vrlo lijen kada je u pitanju procesuiranje barem onih za koje postoje indicije da su u ratu zločin i počinili. Trebaju li stoga čuditi rezultati izbora za članove vijeća srpske nacionalne manjine u općini Topusko koje je izabralo Milivoja Radanovića? On je, naime, evidentiran kao snajperist 1. voda 2 čete 3. kordunaškog bataljona, a što se jasno vidi u dokumentu koji je pronađen nakon Oluje i koji je predočen u knjizi “Krajina kroz dokumente”. Obzirom da je Radanović evidentiran kao snajperist i da o tome može doznati svatko tko je u posjedu ove knjige, više je nego začuđujuće da se hrvatsko pravosuđe nije zapitalo je li novoizabrani član vijeća u Topuskom snajperom pucao u glinene golubove ili živu metu? Čak i ako pripadnik neprijateljske vojske nije bio izravno uključen u ratna djelovanja i ako mu je oprostom zajamčen normalan suživot s hrvatskim građanima, treba li mu se dopustiti politički angažman u zemlji protiv koje je stao? Politička ambicija Radanovića nije od jučer. Član je SDSS-a i još prije tri godine Skupština Općinske organizacije SDSS-a Topusko mu je dala povjerenje da stranački ogranak mjestu upravo on vodi i u daljem periodu. Sve ovo i ne bi bilo tako strašno kada bi bila riječ samo o Radanoviću. Istina je da je lista sumnjivo aboliranih bivših pripadnika srpske paravojske podugačka i da se upravo ti i takvi sve više politički aktiviraju u Hrvatskoj. Nikola Sužnjević koji danas živi u Glini, politički je blizak Veljku Džakuli i DPS-u, a kao takav je 2013. bio kandidat na uzborima za gradsko vijeće u Glini. Gdje je njegova malenkost bila ’91? Sužnjević se kao krunski svjedok i istražni sudac usko povezuje s jednim od najtežih ratnih zločina koji je počinjen u selu Joševica, pri čemu su metkom u čelo ubijana i djeca. Dokument koji je označen “vojnom tajnom”, također je predočen u knjizi “Krajina kroz dokumente”, a potvrđuje kako se na licu mjesta nakon zločina pojavio Nikola Sužnjević koji je i sastavio vrlo detaljan zapisnik jezivog sadržaja. Izvještaj koji je potpisao Nikola Sužnjević opisuje da je ubijen 21 civil, od čega četvero djece u dobi od 10 do 16 godina starosti. Smaknuća su izvršena tako što su počinitelji pucali iz blizine malokalibarskim automatskim vatrenim oružjem žrtvama u glavu (u potiljak, vrat, jagodice, lice, sljepoočnicu, mastoidnu kost, iza uha, iznad usne). Oružje je bilo opremljeno prigušivačima. Počinitelji su išli od kuće do kuće i poubijali svaku osobu koju su ondje zatekli, ne gledajući njihovu dob niti spol, a potom su razarali kuće, jednu po jednu. Nikola Sužnjević tada je zaključio kako “nema drugih tragova nasilja osim prostrijelnih rana glave, u zatiljak, čelo, usta, u sljepoočnicu”. Za egzekuciju 21 Hrvata sela Joševice još uvijek nitko nije odgovarao, a istražni sudac Sužnjević, krunski svjedok i potpisnik zapisnika o masakru hrvatskih civila, ni danas politički ne miruje…