Vijesti Top vijest
Agresija u miru na Nacionalni park Plitvička jezera
Priču s početka Domovinskog rata o redarstvenoj akciji Plitvice poznatijoj i kao Krvavi Uskrs u kojoj su hrvatski branitelji pružili otpor velikosrpskim teroristima, danas u Hrvatskoj svi znaju. No malo tko danas zna priču o okupatorima dijela Nacionalnog parka i zločinu koji se sustavno provodi nad prirodom, nad hrvatskim nacionalnim blagom i biserom svjetske prirodne baštine koju je Unesco stavio pod svoju zaštitu.
Agresija na Plitvička jezera danas se ne vrši topovima i tenkovima nego teškim građevinskim strojevima, a agresorska vojska nisu pijani bradati četnici nego fina uglađena gospoda u skupim odijelima koja se nazivaju poduzetnicima, investitorima i ulagačima. Petu kolonu koja je pomagala agresorima prilikom okupacije činili su političari, od lokalnog načelnika općine preko župana pa sve do ministara u Vladi RH.
Nije ta agresija započela jučer, to traje godinama ali je sve bilo vješto skriveno od javnosti i u zakonskim okvirima jer zakoni u Hrvatskoj uglavnom i postoje da bi se po njihovu slovu pogodovalo određenim interesnim skupinama. Satelitske snimke Plitvica sela u razmaku od nekoliko godina najbolje pokazuju "napredak" i "razvoj" tog područja.
Nigdje u civiliziranom svijetu nije moguće ni grane na drveću odrezati u nacionalnim parkovima bez posebnih dozvola kojima prethodi mišljenje i ozbiljna analiza struke. U Hrvatskoj, na području pod zaštitom UNESCO-a nulte kategorije, gradila su se cijela apartmanska naselja i to samo nekoliko stotina metara od najveće svjetske atrakcije Velikog slapa. Da ironija bude veća ta gradnja sufinacirana je sredstvima HBOR-a i IPARD-a kao razvoj ruralnog turizma, a trenutno je u izgradnji velebni objekt sufinaciran od Europske unije kao projekt obnove ratom razrušenog područja.
Unesco je slao ozbiljna upozorenja, Svjetska organizacija za zaštitu prirode nudila je pomoć i suradnju, domaće stanovništvo vapilo je za spas Plitvica, podnesene su prijave, izvršeni su uvidi i istrage i sve je bilo uzalud, mreža kriminala čvrsta je i neraskidiva. Po svemu sudeći bila najbolje bi bilo kad bi Unesco skinuo zaštitu s Nacionalnog parka, tako da pojedinci nesmetano pretvore cijelo područje u svoj privatni posjed.
Civilne udruge u Hrvatskoj, obilato financirane novcem iz državnog proračuna za zaštitu svega vidljivog i nevidljivog, zeleni i slični aktivisti i sva ostala mlatimudanska ekipa ostala je gluha i slijepa na tone i tone betona kojim se zasipao Nacionalni park, na posječene dijelove šume, na krađu stotine litara vode dnevno iz potoka koji napaja Veliki slap, na septičke jame u propusnom tlu.. Slučaj je eskalirao kad su pohlepa i bahatost uzeli maha pa su spomenutim likovima čak i zakonski okviri prilagođeni njihovim potrebama postali tijesni.
Branitelji plitvičkog kraja udruženi u koordinaciju udruga jedini koji su se usudili dignuti glas protiv agresije, terora i anarhije, svjesni protiv koga se bore i koliko je teška bitka pred njima. U Plitvica selu, nekoliko metara iznad Velikog slapa postavili su šator, svoju akciju nazvali su 5 do 12:00 za spas NP Plitvička jezera. O toj akciji mediji uglavnom šute ili stidljivo govore, lokalni lički mediji pod nadzorom lokalnih šerifa pokušavaju ih ocrniti na svaki mogući način, ali oni se ne predaju i ne misle odustati sve do konačnog rješenja koje se mora donijeti za spas Plitvica.
Geneza ovog bestijalnog zločina toliko je duga da zaslužuje zaseban članak, a ovom pričom želimo potaknuti javnost da barem djelomično shvati što se tamo uistinu događa i koja nam katastrofa predstoji ukoliko se nešto pod hitno ne poduzme. Riječju i slikom teško je opisati pravo stanje na terenu, pa vas pozivamo ukoliko ste u prilici posjetite branitelje koji tamo prosvjeduju i osobno se uvjerite u ovu nezamislivu nacionalnu sramotu.
Za sve koji to nisu u prilici objavljujemo nekoliko fotografija, a snimku razgovara s braniteljima plitvičkog kraja poslušajte na večeras u 21.00 sati na Braniteljskom radiju.
Rad Koordinacije branitelja plitvičkog kraja možete pratiti na službenom fb profilu ili na službenoj fb stranici
Agresija na Plitvička jezera danas se ne vrši topovima i tenkovima nego teškim građevinskim strojevima, a agresorska vojska nisu pijani bradati četnici nego fina uglađena gospoda u skupim odijelima koja se nazivaju poduzetnicima, investitorima i ulagačima. Petu kolonu koja je pomagala agresorima prilikom okupacije činili su političari, od lokalnog načelnika općine preko župana pa sve do ministara u Vladi RH.
Nije ta agresija započela jučer, to traje godinama ali je sve bilo vješto skriveno od javnosti i u zakonskim okvirima jer zakoni u Hrvatskoj uglavnom i postoje da bi se po njihovu slovu pogodovalo određenim interesnim skupinama. Satelitske snimke Plitvica sela u razmaku od nekoliko godina najbolje pokazuju "napredak" i "razvoj" tog područja.
Nigdje u civiliziranom svijetu nije moguće ni grane na drveću odrezati u nacionalnim parkovima bez posebnih dozvola kojima prethodi mišljenje i ozbiljna analiza struke. U Hrvatskoj, na području pod zaštitom UNESCO-a nulte kategorije, gradila su se cijela apartmanska naselja i to samo nekoliko stotina metara od najveće svjetske atrakcije Velikog slapa. Da ironija bude veća ta gradnja sufinacirana je sredstvima HBOR-a i IPARD-a kao razvoj ruralnog turizma, a trenutno je u izgradnji velebni objekt sufinaciran od Europske unije kao projekt obnove ratom razrušenog područja.
Unesco je slao ozbiljna upozorenja, Svjetska organizacija za zaštitu prirode nudila je pomoć i suradnju, domaće stanovništvo vapilo je za spas Plitvica, podnesene su prijave, izvršeni su uvidi i istrage i sve je bilo uzalud, mreža kriminala čvrsta je i neraskidiva. Po svemu sudeći bila najbolje bi bilo kad bi Unesco skinuo zaštitu s Nacionalnog parka, tako da pojedinci nesmetano pretvore cijelo područje u svoj privatni posjed.
Civilne udruge u Hrvatskoj, obilato financirane novcem iz državnog proračuna za zaštitu svega vidljivog i nevidljivog, zeleni i slični aktivisti i sva ostala mlatimudanska ekipa ostala je gluha i slijepa na tone i tone betona kojim se zasipao Nacionalni park, na posječene dijelove šume, na krađu stotine litara vode dnevno iz potoka koji napaja Veliki slap, na septičke jame u propusnom tlu.. Slučaj je eskalirao kad su pohlepa i bahatost uzeli maha pa su spomenutim likovima čak i zakonski okviri prilagođeni njihovim potrebama postali tijesni.
Branitelji plitvičkog kraja udruženi u koordinaciju udruga jedini koji su se usudili dignuti glas protiv agresije, terora i anarhije, svjesni protiv koga se bore i koliko je teška bitka pred njima. U Plitvica selu, nekoliko metara iznad Velikog slapa postavili su šator, svoju akciju nazvali su 5 do 12:00 za spas NP Plitvička jezera. O toj akciji mediji uglavnom šute ili stidljivo govore, lokalni lički mediji pod nadzorom lokalnih šerifa pokušavaju ih ocrniti na svaki mogući način, ali oni se ne predaju i ne misle odustati sve do konačnog rješenja koje se mora donijeti za spas Plitvica.
Geneza ovog bestijalnog zločina toliko je duga da zaslužuje zaseban članak, a ovom pričom želimo potaknuti javnost da barem djelomično shvati što se tamo uistinu događa i koja nam katastrofa predstoji ukoliko se nešto pod hitno ne poduzme. Riječju i slikom teško je opisati pravo stanje na terenu, pa vas pozivamo ukoliko ste u prilici posjetite branitelje koji tamo prosvjeduju i osobno se uvjerite u ovu nezamislivu nacionalnu sramotu.
Za sve koji to nisu u prilici objavljujemo nekoliko fotografija, a snimku razgovara s braniteljima plitvičkog kraja poslušajte na večeras u 21.00 sati na Braniteljskom radiju.
Rad Koordinacije branitelja plitvičkog kraja možete pratiti na službenom fb profilu ili na službenoj fb stranici
