Alpinisti volonteri, anđeli zagrebačkog neba

Alpinisti volonteri tristotinjak su puta pomogli vatrogascima u uklanjanju opasnih materijala sa zagrebačkih krovova nakon potresa 22. ožujka. Činili su to vedro, s osmijehom i prestrašenom stanovništvu poslali toliko potrebnu poruku da nisu sami.

 "Željeli smo pomoći ljudima u nevolji, onima koji nemaju novca", rekao je za Hinu Robert Babić (33), voditelj jednog od timova alpinista koji su pomagali vatrogascima u raščišćavanju opasnih krovova.

Godinama radi u Irskoj, a u domovini se zatekao na odmoru i dan nakon potresa javio se prijatelju alpinistu i članu HGSS-a da vidi može li pomoći.

"Radili smo to iz osjećaja solidarnosti da pomognemo zajednici u kojoj živimo, jer imamo vještine koje se mogu primijeniti na krovovima", kaže drugi član volontera alpinista Mladen Ognjenović (30).

Neki su počeli pomagati već prvi dan u bolnici u Petrovoj, a kao inicijativa su se sastali 27. ožujka i odmah krenuli na teren.  

"Od tada nisam stao", kaže Babić i dodaje da mu je jedini slobodan dan bio Uskrs. 

"Odradili smo gotovo tristotinjak lokacija do danas", procjenjuje.

Kao arborist, 'njegovatelj stabala', naučen je raditi na visinama i zato je bio jedan od vođa timova u kojima je ukupno bilo 110 do 120 ljudi.

Među njima bilo je barem 13 djevojaka, speleologinja ili alpinistica.

Radili za 'gablec' i osmijeh

Nikolina Komljenović penje se u slobodno vrijeme, a kad je čula da "alpinisti, visokogorci, visinci i speleolozi" odlaze pomagati, popunila je prijavnicu na internetu i u prvoj akciji sudjelovala u subotu, 28. ožujka.

"Bilo je to prvo takvo iskustvo", kaže ta 38-godišnja profesionalna plesačica suvremenog i vertikalnog plesa. "Inače se penjem po zgradama, ali do sada nisam skidala dimnjake", smije se.

Reakcije na njihov posao bile su sjajne. Ljudi su ih kontaktirali i privatno preko facebooka i zaustavljali na cesti.

"Ljudi su divno reagirali, bili su zahvalni. Na ulici su nas počeli prepoznavati", pripovijeda Ognjenović.

Pazili smo na socijalnu distancu, ali koronavirus nas nije mogao zaustaviti, kažu. 

Ognjenović je prijepodneva provodio na krovu, a popodne pokušavao je raditi svoj posao asistenta na Šumarskom institutu. Tehnike penjanja na stablu koristi za skupljanje uzoraka za biokemijsku analizu.

"Kad skinete dimnjake i vidite da je ljudima laknulo, osjećaj je odličan i odmah dobijete volju ići na sljedeći", rekao je. 

"Stanari su uvijek reagirali pozitivno, donosili su hranu, sokove, čekali su nas uvijek otvorenih ruku”, dodaje Babić. 

Izdvajaju pritom razdraganu reakciju, "kao malog djeteta", ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest Gordana Ravančića. 

Spas za Institut

Komljenović je diplomirala komparatistiku i povijest umjetnosti i s tog aspekta cijeni što je sudjelovala u uklanjanju oštećenja sa zgrade Instituta koja je zaštićeni spomenik kulture nulte kategorije.

"Tu smo posebno bili pažljivi”, rekla je. 

Na krovu su dijelovi koji imaju staklene crijepove kako bi svjetlost moga prodirati i osvjetljavati prostorije, a jedan od tih okulara ide direktno u Zlatnu dvoranu iz 19. stoljeća.

"Pojavili su se u trenutku kada sam bio potpuno očajan, jer su  sve službe rekle da nemaju rješenje", kazao je za Hinu ravnatelj Gordan Ravančić.

Zgrada je na istočnoj padini Gornjeg grada, u obliku je slova "C", ima ogradu i vatrogasci ne mogu prići. 

"Na kraju sam doznao da je Gradski ured kontaktirao vatrogasce, a oni su pozvali Stožer Civilne zaštite koji je poslao alpiniste", pripovijeda Ravančić.

Grad Zagreb im nije dao alate, a ispostavilo se da su im trebala dodatna dlijeta, no oni su ih pronašli negdje u susjedstvu.

"Moralo se izbijati ciglu po ciglu", kaže Ravančić. "Super su se snašli po vjetrovitom vremenu i uspjeli su sve to riješiti na neopisivo zadovoljstvo". 

Pompejanska soba ima vidljiva oštećenja kao i Zlatna dvorana čiji su zidovi prekriveni platnima hrvatskih slikara Celestina Medovića, Otona Ivekovića i Vlaha Bukovca. 

"Puna šteta će se vidjeti tek kada se slike uklone", kazao je Ravnačić koji krajem tjedna očekuje dolazak statičara, pa zatim izračune i procjene o šteti. 

Četrnaest dimnjaka u danu

Neke su osjetljive operacije alpinistima uzele cijeli dan, ali bilo je i jednostavnijih.

Babić kao rekordan izdvaja dan kada je sa svojim timom uspio sanirati 14 dimnjaka na dvije lokacije blizu 'Kvatrića'. Tada smo dobiti nadimak 'termiti', ponosno kaže.  

Dimnjaci su uglavnom građeni od cigala, a na vrhu su kape koje su toliko teške da su izdržale potres. Koji put se cigle raspuknu ispod, a kapa ostaje cijela pa se moraju bušiti rupe da bi se mogle rastaviti. Kape se razbijaju čekićima, bušilicama na manje komade i onda se ti komadi bacaju, objašnjava Nikolina Komljenović.

Većina posla je obavljena i aktivna su još samo dva tima koja odrađuju zaostatke. 

Babić je želio demantirati neke priče s društvenih mreža da su volonteri uzimali novac. "To je laž. Neki su nam gurali novac u ruke, ali nismo htjeli uzeti. Nijedan volonter nije uzeo ni kunu", naglasio je. 

Ognjenović je ispričao da su i građevinske tvrtke koje su radile s dizalicama u početku to činile besplatno. Zatim su neke od njih usluge počele naplaćivati što drži posve normalnim jer ti ljudi imaju radnike na plaći i trebaju preživjeti u doba koronakrize.

Vatrogasci krvavo rade

Drago mu je što je imao prilike sudjelovati u raščišćavanju. 

"Ako ništa drugo barem smo vatrogascima pomogli da se ubrza proces normalizacije", dodaje.

Ne skriva koliko je oduševljen "tim dečkima".

"Vatrogasci su zadnjih mjesec dana bili pod teškim pritiskom i svaka im čast, oni rade krvave smjene, moraju biti spremni za gašenje požara, a slali su nam materijale, maske, poslije im čak i organizirali jelo".

S vatrogasne strane stiže jednako poštovanje. 

"Suradnja je bila izvrsna", potvrdio je za Hinu operativni dežurni Javne vatrogasne postaje (JVP) Erwin Koprić.

HGSS (Hrvatska gorska služba spašavanja) i alpinisti sudjelovali su u uklanjanju građevinskog prijetećeg materijala s krovova na onim mjestima do kojih visinska vozila nisu mogla doprijeti.

"Volonteri, alpinisti... svaka im čast i stvarno su nam puno pomogli u prvih desetak dana", rekao je Koprić.

"Prihvatili su nas kao svoje, cijelo vrijeme podržavali. Čak su nam dopustili da se spustimo po vatrogasnom stupu što je bilo zabavno", pripovijeda Komljenović. 

"S alpinistima su vatrogasci već surađivali u izvođenju vježbi, ali ovo je bilo prvi put na terenu i u ogromnom problemu", rekao je Koprić. 

"Bila je to vrlo, vrlo uspješna suradnja s obzirom na okolnosti", zaključio je.