Ante Nazor: Vukovar je ostao sramota Europe 20. stoljeća

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor održao je danas predavanje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu na temu „Značaj bitke za Vukovar u Domovinskom ratu“ u kojem je objasnio povijesne uzroke, podsjetio na bitku i strateški važna mjesta u borbi te posljedicama pada Vukovara. Ante Nazor kazao je kako je ratovanje u Vukovaru bilo izvan svih ratnih pravila, no izdržavanjem obrane Vukovara slomljene su glavne snage u neprijatelja u napadu RH i nije dopušteno spajanje neprijateljskih snaga, a slikama i snimkama Vukovara u koju su ulazili četnici sa svojom zastavom i pjevanjem „klat ćemo Hrvate“ – senzibilizirala se svjetska javnost s agresijom na Hrvatsku te je otvoren put prema međunarodnom priznanju samostalne i neovisne RH. Žešći sukobi u Vukovaru započeli su 24./25. kolovoza pa sve do 18./20. studenoga 1991. godine. Podsjetio je na važnost sela Marinci preko kojeg se pokušalo deblokirati Vukovar dva puta – 13. listopada i 13. studenoga, no bezuspješno. No, prekidom „kukuruzišta“ 1. listopada, zatim padom vukovarskog naselja Lužac 2. studenog i Bogdanovaca 10. studenog, a ulaskom vojske u Vukovar i osvajanjem strateških mjesta kao što je primjerice silos bilo je sve jasnije kako vukovarski branitelji neće moći još dugo držati otpor agresorima. Počelo je i s organiziranjem proboja, kazao je Nazor, no istaknuo kako se „ne može suditi nikome – onaj tko je bio tamo, dobro zna zašto je išao u proboj ili zašto je ostao u Vukovaru“. „Obje odluke bile su teške, opasne po život i neizvjesne i mi sa strane, nemamo pravo o tome postavljati pitanja“, rekao je Nazor. Nazor je podsjetio i na važnost saniteta i vukovarske bolnice koja je radila cijelo vrijeme opsade iznimno profesionalno i s malom stopom smrtnošću koja je bila ispod 1 posto – tek posljednjih dana prije pada Vukovara narasla je do 3 posto pošto više nije bilo ničega u bolnici. Rezultati vukovarskog i općenito hrvatskog saniteta u Domovinskom ratu su nevjerojatno dobri i jako cijenjeni u svijetu. Napomenuo je kako su se svi ranjenici i bolesnici tretirali jednako – bez obzira na nacionalnost, religiju i vojsku. Liječili su se i ranjenici srpske vojske. Ukazao je na potpisan dokument koji govori o „moralu vojske JNA“. Dokument su potpisali general JNA Andrija Rašeta, hrvatski ministar zdravstva Andrija Hebrang te predstavnik Europske promatračke misije J.M.Chenu, a kojim je bilo dogovoreno kako u bolnicu nisu smjele ući nikakve vojne snage, osim međunarodnog Crvenog križa. „Svi znamo što se dogodilo, ubijena je 261 osoba iz bolnice“, istaknuo je. „Kad govorimo o postojbama, govorima o četnicima koji su tamo zaista i bili i hodali po Vukovaru. U literaturi koju danas potpisuju i doktori znanosti piše kako je napad na Hrvatsku i Vukovar pokrenula vojska JNA i onda su se pridružili Srbi iz grada. Srpski dokument iz sredine studenoga govori zašto je Srbija umiješana i zašto se Vukovar nije mogao braniti. U Istočnoj Slavoniji djelovalo je 207.613 vojnika JNA, 686 tenkova, 505 oklopnih transportera…“, pročitao je Nazor te dodao kako su hrvatske snage u Vukovaru imale 1800 do 2000 branitelja pod oružjem, a od 13. listopada kad se organiziranije krenulo u obranu grada bilo je 6800 branitelja, nekoliko tenkova i malo jako malo streljiva. Ispričao je kako su Hrvati na bojištu improvizirali s poljoprivrednim avionima i bojlerima te njemačkim GPS-ima i letjeli iznad Vukovara, dok su s druge strane letjeli vojni ratni zrakoplovi. „U tzv. komarcima borili su se ludo hrabri dečki“, istaknuo je Nazor. Posljedica bitke za Vukovar su 938 groba na Memorijalnom groblju u Vukovaru iz masovne grobnice na Ovčari, koncentracijski logori na Veleprometu, dva razreda djece koja su poginula tijekom opsade, razrušen grad do temelja, a 16. srpnja 1992. promijenjeni su i nazivi svih ulica u Vukovaru. „Maknuti su iz imena i S.S.Kranjčević i Vladimir Nazor, Cesarec, a ulicu nazvanu po Stjepanu Radiću preimenovali su u Ulicu Puniše Račića“, kazao je Nazor. „Smetalo im je hrvatsko pismo, a hrvatske branitelje i logoraše maltretirali su psihički rekavši kako više nikad neće biti latinice u Vukovaru“, rekao je Nazore te spomenuo citat Ivice Vrkića kako je „Vukovar zakon iznad zakona i tu posebnost treba poštivati“, pritom ne misleći na nepoštivanje zakona, već sagledavajući cjelokupnu situaciju u Vukovaru u kojem je još stotinjak ljudi nestalo, u kojem tadašnji pripadnici srbijanskih snaga šeću i žive. „Nije ćirilca kao pismo problem, već problem nemara koji se provodi prema Vukovaru i odnosa prema žrtvi“, napomenuo je Nazor. Nazor ističe kako se i u događajima tijekom prvostupanjske presude mogu vidjeti posljedice. “Neke nevladine udruge koje sebi daju na važnosti u pravu nanijele su veliku štetu istini o Domovinskom ratu što se odrazilo s posljedicama tijekom prvostupanjsih presuda hrvatskim generalima. Toliko netočnih i nepouzdanih podataka, svjesno iskrivljujući činjenice iako su upozoreni na neistine”, istaknuo je. “Jesu li u temeljima hrvatske države Documenta ili Domovinski rat?”, pitao je Nazor. “Ništa se ne radi slučajno i postoji projekt koji ima za cilj relativizacija Domovinskog rata”, dodao je. “Mladi pomoćnik ministra kaže da ne želi voditi ratove u kojima smo pobijedili. Jesmo pobijedili u ratu, ali kakva je to pobjeda kada najteži stradalnici prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja. Prosvjednici su dali najbolje godine svojeg mladenačkog života i nisu nakon rata očekivali nikakve i ne sjede u foteljama, a Klemm kojeg prozivaju – pogledajte njegovu biografiju i što je sve prošao, to su dečki koji su bili prvi kad je trebalo. I danas su prvi”, rekao je. “Danas da netko dođe u Hrvatsku i pogleda političku strukturu – kao da smo se vratili u 1989., kao i u nizu institucija… U našem javnom političkom životu imamo jednu stranku koja nije slijednica Komunističke partije, ali imamo sustav u kojem ta stranka odlučuje o dokumentima te iste Partije i raspolaže njima”, rekao je Nazor odgovarajući na pitanje kako komentira trenutnu političku strukturu. “I ta medijska priča kako momci u kolicima imaju privilegiju – netko je dobro rekao kako bi dao sve svoje privilegije da može prohodati dečko u kolicima”, napomenuo je Nazor. Dodao je kako poštuje ministra branitelja i činjenica je da je bio branitelj i logoraš, no Nazor je ocijenio kako je i “cilj da se branitelje međusobno posvađa”. “Ali smeta me spin oko pomoćnika ministra koji je cijelo vrijeme šutio. Dobro je što se ispričao u emisiji, no drugi dan je bahato provocirao i nadam se da je to mladenačko neiskustvo. Poručio je braniteljima: ‘To je sve proces’. I ono što je prije rekao nikad nebi rekao na skupu branitelja, već u okružju Documente. I taj koji je došao meni u Centar, oni su iz okružja Documente. Stekli su titule, postali su doktori znanosti, ali radovi iz 2004. i 2006. su ostali u kojima piše da su u Vukovaru obnovljene kuće samo Hrvata, a međunarodna zajednica je morala obnoviti kuće Srba. Kad pogledate dokumente o mirnoj reintegraciji, razrušena i pobijena Hrvatska uložila je milijardu dolara u obnovu”, rekao je. Dodao je kako nije čudo što se branitelji danas nalaze ispred Ministarstva – “ne primarno zbog prava branitelja, nego svega ovoga što se događa – od ukidanja pokroviteljstva Hrvatskog sabora na Bleiburgu, mi smo jednostavno propali u rovovima”. „Nemojte govoriti o Ivanki i Jovanki u podrumu u Vukovaru i u podrumu Borovu Selu. Za prvu znamo tko ju je napadao, a za drugu ne znamo jer se nije utvrdilo, ne možemo demagoški govoriti. Iz srpskih dokumenata može se naći podatak kako je baka Danica ili majka troje djece pucala. Nemojmo generalizirati stvari, već govorimo o činjenicama i moramo biti precizni“, ustvrdio je Nazor. “Hrvatska je pružila ruku pomirenja i predsjednik Franjo Tuđman također svojim govorom 1997. u Vukovaru, no Vukovar je ostao sramota Europe 20. stoljeća”, zaključio je Nazor.

Izvor: narod.hr