APIS – Anomalija koja nam puno govori

Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama, APIS IT d.o.o., osnovana je krajem 2005. ugovorom između Vlade RH i Grada Zagreba kako bi obavljala poslove razvoja i podrške ključnim informacijskim sustavima RH i Grada Zagreba. Ta tvrtka zanimljive li koincidencije, osnovana je godinu dana nakon što je Goran Radman postao  predsjednik Microsofta za Jugoistočnu Europu i smjestio servere preko kojih putuju naši mailovi, gdje drugdje nego u Beograd. Drugim riječima ta tvrtka u kojoj su zaposlenici njih preko 400, odreda članovi SDP-a nadzire i kontrolira ključne informacije u Hrvatskoj. Tko danas kontrolira medije i sve informacijske sustave u jednoj državi zapravo kontrolira i sve afere u istoj. To pravo si je uzela stranka koja je pravni slijednik komunističke partije koja je također kontrolirala sve društvene tokove, informacije i afere. To se inače zove totalitarizam ali drugove iz SDP-a to ne brine jer oni imaju svoje uzore i jednostavno drugačije ne znaju i ne žele raditi. Stoga se nije zgorega pozabaviti uzorom i „kumom“ imena našeg APIS-a.  Mnogi su prethodnih godina znali reći da se u Hrvatskoj  stvari odvijaju kao da konce vuče nevidljiva ruka. S obzirom na broj Srba ministara „Kukuriku“ vlade i  enorman broj zaposlenih srba na svim razinama državne uprave, ispada da je ta ruka zapravo crna. Slobodan Dimitrijević Apis  sa svojim drugovima, oficirima, 1910. godine osnovao je tajno udruženje “Crna ruka” s ciljem oslobađanja i ujedinjenja svih srpskih zemalja. Apis i grupa njegovih pouzdanika uhapšeni su krajem 1916. u Solunu zbog pokušaja atentata na regenta Aleksandra Karađorđevića, 11. 10. kod mjesta Ostrova, u pozadini Solunskog fronta, a  strijeljan na osnovu presude vojnog suda, 14. juna 1917. u Solunu. Apis je kao glavni organizator „Majskog prevrata“ i najzaslužniji za smjenu Obrenovića, doživio da mu presudi ruka dinastije Karađorđević koju je doveo na vlast. „Neka Srbija bude sretna i neka se ispuni naš sveti zavjet ujedinjenja cijelog Srpstva, pa ću i ja posle svoje smrti biti sretan i blažen“… – rekao je  prije strijeljanja. Strijeljanje Apisa  označilo je i početak konačnog obračuna dva srpska politička koncepta, bečkog i moskovskog, između kojih se godinama, iza kulisa, vodila žestoka borba – objasnio je povjesničar Veljko Đurić iz Beograda. Apisa su politički rehabilitirali u proljeće 1953. komunisti, a potom  i 2012. aktualna srbijanska vlada , ali istina o ovom oficiru i obavještajcu nije detaljno otkrivena. Bio je netko tko je mogao kontrolirati afere u Srbiji poslije rata. Zato su lideri srpske vlade odlučili da ga eliminiraju – napisao je o njemu njemački „povijesni kroničar“ Rudolph Archibald Reiss. Inače taj profesor i kriminolog imao je samo jedan zadatak – prikazati svijetu Srbe u čim boljem svijetlu nasuprot  Njemačke i Austrougarske slike o Srbima kao divljačkom narodu.  Na poziv srpske vlade Reiss je 1914. godine stigao u Srbiju sa zadatkom da pronađe zločine austrougarske, njemačke i bugarske vojske nad civilnim stanovništvom . Zašto me to podsjeća na pojavljivanje i zadatak izvjesne Vesne Teršelič u Hrvatskoj po završetku Domovinskog rata? Uostalom zašto je SDP angažirao američkog konzultanta  Alexa Browna u predizbornoj kampanji ? U konačnici njegovo savjetovanje se svelo na to da Milanovića prikaže svijetu u najboljem svijetlu, a njegove političke protivnike divljacima. Obrazac je isti sve su ostalo nijanse, jer još su stari Grci prije 2500 godina zaključili da je cjelokupna ljudska povijest kružnog kretanja. Dakle slični ili isti događaji se konstantno ponavljaju. Uostalom odrednice iz memoranduma 2. Srpske Akademije Nauka su slijedeće: – Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju. – Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haaškom tribunalu – Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima. – Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja. –  Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije. – Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu. Crna ruka  osnovana je  u Srbiji 1911. godine kao tajna srpska teroristička i militaristička organizacija, iako neformalno djeluje još od 1903.. Grupa je za cilj imala ujedinjenje svih Srba u jednu državu. Širili su propagandu protiv Austrougarske i vršili obuku sabotera i ubojica. Značaj ovoj grupi doprinijelo je njihovo učešće u jednom od najkrvavijih događaja XX stoljeća. Godine 1914. član „Mlade Bosne“, Gavrilo Princip podržan od strane „Crne ruke“ ubio je austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda. Ovo ubojstvo poslužilo je kao povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Hermann Lutz već 1923. godine citira očevica, britanskog generala C. B. Thompsona, koji govori o osobito nasilnom i samovoljnom djelovanju četničkih postrojbi koje organizira Crna ruka. Djelovanje „Crne ruke“ imalo je presudni utjecaj na kanaliziranje srpskog šovinizma usmjerivši ga u nastajanje četničkog pokreta. Njihovo djelovanje smo mi Hrvati dobro osjetili na svojoj koži, što posebno dolazi do izražaja u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ali i u obrambenom, hrvatskom Domovinskom ratu, te agresiji na BiH. Uostalom kada  sagledamo smjernice velikosrpskog djelovanja od tih vremena do danas, kristalno jasno se vidi sinkroniziranost provođenja tih ideja.