Austrija protresla Europu..

Od zemalja na koje se nije prelio ‘konzervativni progresivni pokret’ koji je zahvatio većinu zemalja Srednje Europe, a koji u sebi sadrži želju zadržavanja i unapređivanja svega onoga što je povijesno pozitivno iznjedrio srednjoeuropski civilizacijski krug, dvije zemlje strše kao izuzetak od pravila – Slovenija i Hrvatska. One su jedine koje nisu zahvaćene ‘progresivizmom konzervativaca’ – pokreta koji ruši lažnu ideju progresivizma koju su samozvano sebi dodijelililjevičarski i liberalni pokreti. I to u općeprihvaćenom, ali suštinski potpuno pogrešnom shvaćanju da promjene same po sebi jesu progresija, a da nikako ne mogu biti regresija. To sasvim jasno pokazuje današnji kaos na Zapadu, a i povijest 20. stoljeća gdje su “progreivistički” komunizam, nacionalsocijalizam i fašizam u ime boljeg, progresivnog svijeta i novog sretnog čovjeka posijali smrt i propast. Srednjoeuropski krug zemalja Višegradske skupine, kojoj se pridružiuje sada i Austrija, nastoji baštiniti povijesnu, kulturnu, političku i morlanu baštinu bivših zemalja Austro-Ugarske s naglaskom na dobro čovjeka, obitelj, nacionalni interes i očuvanje vjerske  i kulturne baštine. To jest u svojoj suštini – progresivnost jer je Dobro. Dok su inicijatori ‘pokreta otpora’ liberalnoj kasti u Bruxellesu, Mađarska i Poljska već dugo na tom putu, sada im se, poslije izbora, pridružuju Češka i Austrija. I Slovačka i Rumunjska imaju jasne indicije podrške tim nastojanjima, dok naša Hrvatska i susjedna Slovenija – nažalost ne. Dapače, iz vrhova naše politike čuju se čak i neugodna etiketiranja premijera Plenkovića o populizmu u zemaljama iz tog kruga, a osobito vodeće zemlje Poljske koja prerasta u europsku silu koju će se vrlo brzo itekako pitati za mišjlenje. Sve ovo može biti početak balansiranog odnosa srednjoeuropskog konzervativizma prema zapadnoeuropskom liberalizmu, za boljitak i Europe i nacionalnih država. Austrija je nakon parlamentarnih izbora konačno dobila vladu, pregovori su uspješni i vlada je formirana. I dok iz UN-a i dijela međunarodne, već unaprijed poznate liberalne javnosti, dolaze prema Austriji znakovi sumnjičavosti i upozorenja,  na drugoj strani Austrijanci su svjesni da bi koalicijska vlada između konzervativaca ÖVP i nacional-liberala FPÖ-a mogla bi imati dalekosežne posljedice za politiku regije Srednje Europe. Trebalo je gotovo dva mjeseca pregovora da se formira austrijska vlada. Kao što je uobičajeno, vodeća stranka slaže se s drugom i/ili trećom strankom da bi formirala koalicijsku vladu. I po prvi puta od početka 2007., FPÖ je opet član koalicije! Mladi Sebastian Kurz, najmlađi šef vlade u Europi, odlučio je prekinuti uobičajeni savez s socijaldemokratima SPÖ-a. Heinz-Christian Strache, šef FPÖ-a, je zamjenik kancelara. I FPÖ dobiva među ostalim vrlo jaka ministarstva unutarnjih poslova, obrane i vanjskih poslova. Nakon proljetnih promjena unutar konzervativne stranke ÖVP-a, Kurz je jasno ustvrdio svoju politiku o imigraciji i islamskom terorizmu, te o jasnoj svezi ove dvije usko povezane pojavnosti europskog modernog društva. Novi premijer Austrije je predstavnik nove generacije iskrenijih političara nacionalne orijentacije. Sebastian Kurz je, tako, dopustio ÖVP-u da se vrati među pobjednike i formira vladu. On sada predvodi vladu koja se protivi ilegalnoj imigraciji, želi zaštitu granica Austrije , zaštititi države od terorizma i snažne kontroli tokova novca i socijalne pomoći koja često završi u rukama onih koji je ne trebaju. Ljeto 2015. bila je prekretnica za Europu. Bilo je to buđenje Srednje Europe i Višegradske skupine (V4), koja je nosila viziju suprotno “otvorenom društvu” za koje se zalaže liberalni Zapad. Ali to je bio i početak nove političke ere u Austriji, od kojih su današnji izbori samo izravna posljedica tih događanja. Nesretno upravljanje migracijskom krizom vlade kancelara Faymana dovelo je do ostavke u svibnju 2016. i odličnog rezultata FPÖ-a i Norberta Hofera na predsjedničkim izborima iste godine. Tadašnji kancelar iz SPÖ-a Kern je pokušao je vratiti kontrolu nad imigracijom. Ali, to je mladi ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz iskoristio za sebe. Otvrdnuo je ton protiv Turske – koji ima veliku organiziranu zajednicu u Austriji – i napravio neke dobro istupe protiv političkog islama. On je, potaknut Viktorom Orbánom i V4, preuzeo svu odgovornost za zatvaranje balkanske imigrantske rute. Dakle, ovdje smo, nakon dvije godine krize zbog velikog migratornog vala od 2015., s potpuno drugačijom političkom situacijom u Srednjoj Europi. Usprkos gotovo jednoglasnom i koordiniranom pritisku medija protiv prihvaćanja FPÖ-a u vladu,  Kurz je pokazao političku hrabrost i evo FPÖ-a sada u vladi! Taj isti tisak bi trebao ostati zapamćen (svaka sličnost s Hrvatskom je slučajna) jer je glasno i otvoreno podržavao politiku otvorenih granica masama ilegalnih imigranata, među kojima je bilo i skrivenih terorista. No, kada se pojave nasilje i terorizam kao što se dogodilo u Europi od strane islamskih terorista, mirnodopska ideološka propaganda propada. Kurz, naime, pripada generaciji koja nije doživjela hladni rat, a kamoli ranije ratove i s te strane on nema lažne sentimente o lažnom miru dok pred očima Europe ginu stotine u brojnim terorističkim napadima, a etnička struktura kontinenta se nepovratno mijenja s nesagledivim posljedicama. S druge strane, Kurz dobro zna očekivanja i strahove svoje mlade generacije, koja ima velike koristi od razumijevanja konzervativnih političkih načela i procesa koja nastoje unaprijediti Europe i izvući je iz trenutnog kaosa. To se tiče i cijelog javnog mnijenja, svih generacija stanovnika Austrije. Kurz je to prepoznao donoseći potrebne promjene konzervativnoj stranci kako bi ostala prihvatljiva i mladima i srednjoj generaciji i starima. Stoga je ovo velika pobjeda konzervativaca. No, zapravo, FPÖ ima jednu nogu na pobjedničkom postolju: njegove teme su se pojavile u javnosti, “krajnje desno” mit  je razbijen, a njegovi politički vođe su itekako sada uključeni u upravljanje zemljom. To je sve za nacionalnoj razini Austrije. No, na europskoj razini, ide se još dalje. Dok V4 počinje biti neizbježan uvaćavajući faktor u Bruxellesu, gdje je pravno i drugo nasilje protiv tih država (osobito Poljske i Mađarske) u stvarnosti groteskno priznanje nemoći male kasti ljudi na vrhu EU-a, željnog otvorenog društva i neoliberalizma. Bruxelles ima novi problem, Austrija donosi novi vjetar u leđa V4 i njenim stavovima. Povezivanje Austrije sa, de facto, pobunjeničkom višegradskom skupinom zemalja, političko je pitanje trenutka. Osobito na temi ilegalne imigracije i masovnog useljavanja. Austrija i njezina vlada na čelu s mladim premijerom Kurzom, mogla bi biti veliki uteg koja će nagnuti ravnotežu na stranu srednjoeuropskog konzervativizma, na štetu zapadnog liberalizma. Koji zbog svoje agresivne genderističko-imigrantske politike već i u svojim zemljama dobiva veliku oporbu. A što je s Hrvatskom, zemljom koja povijesno pripada u krug tih srednjoeuropskih zemalja? Dok predsjednica Grabar-Kitarović otvoreno lobira za okretanje vanjske politike i u tom smjeru, premijer Plenković i dalje šuti i čeka. Što? Kao i obično, svoj trenutak. Petar Horvatić / narod.hr