AUTOR KNJIGE ‘SURADNICI UDBE’ GOSTOVAO U BUJICI

AUTOR ‘SURADNIKA UDBE’ U BUJICI: Hasanbegoviću otvori arhive, spreman sam raditi dan i noć kako bismo javno objavili popis svih hrvatskih udbaša Zbog sukoba sa slovenskim udbašima, Leljaku se sudi u Ljubljani, prijetili su mu smrću i zapalili auto. Vodeći slovenski istraživač zločina komunizma Roman Leljak objavio je knjigu „Špiclji Udbe“ („Suradnici Udbe“) i u njoj popis, fotografije i adrese svih slovenskih Udbaša i njihovih suradnika: – Na vodećim su funkcijama u bankama, velikim kompanijama, politici, pravosuđu i medijima, sve je isto kao i u Hrvatskoj! Nakon propasti Jugobanke, u Sloveniji su osnovane nove banke na čijim su čelnim pozicijama nekadašnji pripadnici Udbe, a sada već i njihova djeca i nasljednici… “Ta knjiga je već drugi mjesec na slovenskom tržištu, pravi je hit i sigurno najčitanija! Moram reći da o tome još pišu mediji – mnogi od njih negativno. Udba je u Sloveniji moćna i dočekala me je na nož. Mnogo je onih koji misle da su takvi popisi nepotrebni, da moramo ići u budućnost i da ostavimo prošlost iza sebe. No, nije baš tako. Mi to moramo riješiti. Ne možeš proći pokraj unesrećenog ili mrtvog čovjeka, okrenuti glavu i praviti se kao da se ništa nije dogodilo. To nije humano, to nije ljudski. Ako ne riješimo problem zločinačke ideologije kao takve, ako ćemo o povijesti govoriti sa strahom i sramiti je se, nećemo daleko stići… Trebamo otvoreno i pošteno reći tko smo bili, tko su bili ljudi koji su od ’45. nadalje govorili o komunizmu pozitivno, a tko ga je osuđivao. Tek onda ćemo moći normalno razmišljati o gospodarstvu i budućnosti. Za to postoje stručnjaci, a od povijesti i istine bježe neznalice i ljudi nečiste savjesti”, kazao je Leljak u Bujici. Zbog sukoba sa slovenskim udbašima, Leljaku se sudi u Ljubljani, prijetili su mu smrću i zapalili auto. “Prošlo je nekoliko mjeseci od kada su mi zapalili auto, policija do danas nije pronašla počinitelja…”, podsjetio je. U Bujici je puštena ekskluzivna audio snimka ispitivanja mladog Hrvata Stjepana Crnogorca iz 1972. godine koju je Leljak našao u slovenskim arhivima: – Crnogorca su oteli u Austriji, a u Ljubljani ga je ispitivao šef tadašnje savezne Udbe Milan Desnica. Stjepan Crnogorac bio je veliki Hrvat, student koji je 70-ih u Salzburgu studirao teologiju. Znao je 7 jezika, radio dva posla, imao svoj bend, no 3.7.1972. slovenska Udba je po zadatku savezne i hrvatske Udbe, organizirala njegovu otmicu te ga tajno odvela u Sloveniju. Učinili su to agenti preobučeni u austrijske policajce koji su imali logistiku u Austriji. Već 4.7. je počelo saslušanje. U slovenskom arhivu sam našao dokumente o njemu, 250 stranica Stjepanovih izjava, snimke saslušanja… Oteli su ga jer su ga povezivali s grupom Fenix. Iako nije bio (prema izjavama) povezan s tom grupom, Stjepan Crnogorac nestaje 15.7.1972. i do danas se ne zna gdje je pokopan. Molim Hrvate koji mogu pomoći da mi se jave i da pritisnemo austrijske i slovenske vlasti kako bi netko odgovarao za taj zločin! Ubili su 27-godišnjeg mladića, za to nisu odgovarali iako imamo priznanje jednog otmičara, a njegova obitelj u Sovićima želli samo da dobije dostojan grob – da mu imaju gdje zapaliti svijeću… Od voditelja istrage u Salzburgu Leljak je dobio informaciju da se “politika u Austriji direktno miješa u slučaj Crnogorac”: – Silvo Gorenc, bivši šef jugoslovenske Udbe koji danas živi u Krškom, otvoreno prijeti da će, ukoliko bude izručen Austriji, reći sve tajne dogovore koji su postojali između austrijskih socijalista i Titove Jugoslavije! Leljak će u subotu biti glavni govornik na velikom, desetom po redu, prosvjedu građanske inicijative „Krug za trg“ kojim se od nove vlasti traži hitna promjena imena tzv. Trga maršala Tita: – U Sloveniji još uvijek postoji ukupno 11 ulica koje nose njegovo ime, no u Ljubljani je ulica ipak maknuta. Gradonačelnik Janković htio ju je vratiti, no Ustavni sud je to spriječio! Volio bih da najljepši trg u Zagrebu dobije ime po Titovim žrtvama, a ne da nosi njegovo ime! S obzirom da je baš na današnji dan prije 36 godina, jugoslavenski komunistički diktator umro, Leljak se prigodno prisjetio i tih vremena: – Vijest o Brozovoj smrti zatekla me je u Sarajevu, u komunističkoj Jugoslaviji. No, i danas, ja dolazim iz komunističke države! Komunizam u Sloveniji vlada od ’41. do danas… Nije sišao s vlasti! Svakoga dana sve više, u svakom pogledu ta crvena boja raste i širi se. Jugoslavena u Sloveniji ima mogo, dominantni su, priznajem, ali morate znati, da do ’45., kao i u Hrvatskoj, nije bilo tako. Nakon 2. Svjetskog rata umro je najveći cvijet slovenstva, kao i hrvatstva. Umrli su pravi domoljubi, oni koji su nosili i gospodarstvo te uz to voljeli domovinu. Ostali smo bez te srednje klase… Nijemci svoje znanje nisu poslali u rat, njihova inteligencija je ostala kod kuće i zato je njihovo gospodarstvo par godina nakon rata postalo ponovno snažno i moćno, a naše se ni nakon 75 godina ne može riješiti te bijede, tog komunizma. Pokušavam u svojim knjigama otvoriti oči ljudima što je radio komunizam i Udba. Pokušavam ljudima pokazati da je to najveće zlo koje se moglo dogoditi našim narodima. U petom mjesecu ’45. nestalo je dva posto Hrvata, preko sedam posto Hrvata ubijeno je u čitavom ratu, a Nijemaca koji su napali cijeli svijet, umrlo je manje – oko pet posto! To su grozni podaci, zamislite koje je to posljedice ostavilo na vašu zemlju i vaš narod… U Bujici je ekskluzivno objavljen dokument od 19. travnja 1972. godine, zapravo Odluka Predsjedništva SFRJ o osnivanju tzv. Službe za pitanja državne bezbednosti, supertajne organizacije koja je bila nadređena čak i Udbi i koja je bila svojevrsna osobna tajna služba Josipa Broza Tita. Dokument je Leljak otkrio u ljubljanskom arhivu: – Ni Hitler, ni Staljin nisu imali privatnu tajnu službu, no diktator Tito ju je imao! Kada mu se dogodio Ranković, promijenili su sve zakone da bi mogli tu službu 1972. i osnovati. To je bila Služba za pitanja državne bezbednosti kod predsjedništva SFRJ, Stane Dolanc je bio prvi njezin šef, a služba je pratila i usmjeravala čak i Udbu. Mislim da je baš ta služba diktirala ubojstva Hrvata po Jugoslaviji i izvan nje. Tito je sve to znao i kontrolirao… U Bujici je objavljena potresna snimka autorice Katarine Kovačević kako recitira pismo majke nerođenom djetetu koje je u svibnju 1945. u osmom mjesecu trudnoće, napisala 25-godišnja Ivanka Škrabec, prije nego su je Titovi partizani bacili u Hudu jamu i živu zazidali. Roman Leljak je u međuvremenu postao predsjednik društva „Huda jama“, za 11. lipnja najavio je svetu Misu kod okna Barbarin rov, a Huda jama uskoro će biti prazna, jer će žrtve napokon dobiti dostojanstvenu grobnicu pokraj Maribora: – U Hudu jamu sam ušao 1989. godine, no trebalo je punih 20 godina da je otvorimo kako bi 2009. tu strahotu ljudi imali prilike vidjeti. Ne vidim razloga zašto 3.000 žrtava iz Hude jame, uglavnom Hrvata, nisu pokopani do danas. Prošle godine sam osnovao društvo „Huda jama“ s ciljem da pokopamo te žrtve na dostojanstven način. To je bio naš jedini cilj. Donijeta je odluka i za realizaciju tog projekta je iz slovenskog proračuna osigurano 680 000 eura. S hrvatske strane nismo imali nikakvu suradnju. Posmrtne ostatke prenijet ćemo kod Maribora i tu će ljudi moći odati počast žrtvama. Na žalost, Huda jama nije jednini slovenski rudnik u kojem su Titovi partizani na ovako mučki način pobili Hrvate. Ona još praktički niti nije bila zatvorena, a na putu prema Celju otkrili smo novo, puno gore stratište! Kod Celja postoji rudnik Pečovnik, u kojem su žive zakopali i tako ubili – više od 12.000 Hrvata! Zamislite tek tog užasa! Želio bih da i te žrtve dobiju svoj grob, a ne da ostanu odbačene u nekom rudarskom oknu… O strašnom zločinu počinjenom u Hudoj jami, potresni dokumentarac upravo ovih dana završava proslavljeni hrvatski redatelj Jakov Sedlar. Telefonom se javio u Bujicu: – Svi Hrvati moraju biti neizmjerno zahvalni Romanu Leljaku za sve što je otkrio i razjasnio što se zaista dogodilo Hrvatima poslije rata u Sloveniji. Film „Huda jama“ je jedan „In memoriam“ za sve žrtve tog strašnog komunističkog zločina koji nikada ne smije biti zaboravljen. U filmu ćemo staviti poseban naglasak i na zvjerstva počinjenima nad ženama, od kojih su neke bile i trudnice, a koje su zasigurno bile nevine. Imamo i prestrašni dio – priču o djevojačkim pletenicama mladih Hrvatica koje su žive zazidane stotinama metara ispod zemlje… Svjetska premijera filma „Huda jama“ biti će u lipnju, u Torontu, u Kanadi – jer su upravo tamošnji Hrvati najviše pomogli pri realizaciji tog velikog filmskog projekta. I u današnjoj Bujici Leljak je prokomentirao sramotni potez slovenskih vlasti, koje su prije pet dana na Kočevskom rogu otkrile spomenik Ivanu Mačeku – Matiji, šefu Ozne koji je 1945. proveo likvidacije 200.000 Hrvata diljem Slovenije, a izravno je odgovoran i za zločin u Hudoj jami: – To je kao da u Dahau postave spomenik Hitleru ili u Vukovaru Slobodanu Miloševiću! Slovenske vlasti poslale su zločincu u čast, čak i slovensku vojsku na otkrivanje spomenika, a hrvatske vlasti nisu reagirale! Čudno je da je vaša predsjednica dobra s Pahorom, a nije ga pitala kako to da se takvom jednom zločincu, odgovornom za smrt tolikih Hrvata – podiže spomenik… Na kraju emisije pušten je i prigodni prilog povodom prosvjeda tzv. Hrvatskog novinarskog društva protiv ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Za razliku od drugih televizija, Bujica je emitirala i ovacije koje je Hasanbegović dobio u Sesvetama, gdje ga je u tamošnjem Narodnom sveučilištu dočekalo više stotina Hrvata, a pljesak koji je dobio trajao je nekoliko minuta. Iz publike su vikali: „Bog neka te čuva!“ Iako je dr. Zlatko Hasanbegović uvjerljivo najpopularniji ministar u Vladi, njegova imena nema niti u jednoj anketi. No, Bujica baš zato pušta snimke iz raznih krajeva Hrvatske, gdje ministra kulture dočekuju kao najveću političku zvijezdu. Na pitanje kako u Sloveniji gledaju na hrvatskog ministra kulture, Roman Leljak je odgovorio: – Zlatko Hasanbegović je najbolji ministar u proteklih 25 godina u Hrvatskoj, ali i Sloveniji! Nadam se da će uskoro predložiti Zakon o otvaranju arhiva koji u Sloveniji već postoji, a uveo ga je Janez Janša koji je s Hasanbegovićem u odličnim odnosima. Vrijeme je da konačno, bez straha počnemo govoriti o svojoj povijesti. Spreman sam dan i noć raditi na tome da se i kod vas objavi popis udbaša. CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE: