Barešića je, po nalogu Udbe, ubio njegov suborac!

Akciju su organizirali i realizirali Josipu Perkoviću odani ljudi, koji su kasnije bili nagrađeni za taj gnusni čin. Kako bi se sve rasvijetlilo nužno je obaviti ekshumaciju Barešićevih posmrtnih ostataka i saslušati njegove suborce U povodu 25. godišnjice pogibije najpoznatijeg hrvatskog emigranta i disidenta Mira Barešića podignut mu je spomenik koji je svečano otkriven 31. srpnja ove godine, na dan njegove smrti. U medijima se navodi kako je njegova pogibija do danas ostala misterij, ali to nije točno. Postoji dovoljno dokaza koji upućuju na to da su Mira s leđa ubili oni koji su odabrani da s njime krenu u akciju… Nerazjašnjena ubojstva iz Domovinskog rata Sva ubojstava za vrijeme Domovinskog rata, koja su odrađena u organizaciji Udbinih konvertita i hrvatskih tajnih službi, kojima je zapovijedao politički vrh, ostala su nerazriješena, čime su pošteđeni izvršioci i njihovi nalogodavci. Načini likvidacija bili su različiti, a najefikasnijima su se pokazala ona koja su se dogodila na bojištima, kada bi došlo do pucnjave. Odmah nakon njih slijede „prometne nesreće“, sumnjiva samoubojstva, ubojstva od prijateljske vatre uslijed nesporazuma ili pogrešnih obavještajnih podataka, smrti na kontrolnim punktovima (Ante Paradžik)… Detaljnija analiza ove sramote iz Domovinskog rata zahtijevala bi poseban prostor i temu koja će se, prije ili kasnije, morati otvoriti, ali u ovom slučaju posvetit ćemo se likvidaciji Mira Barešića, zagonetki koja bi, da je bilo političke volje i kvalitetnog rada hrvatskih pravosudnih institucija, već davno bila riješena. U opstrukciji razotkrivanja počinitelja, nalogodavca i organizatora ubojstva Mira Barešića posebno se istaknuo bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, i sam pripadnik sigurnosno-obavještajnih službi naslijeđenih iz bivše države, što je poznata činjenica onima koji proučavaju paradržavne fenomene sadašnje i bivše države. Otkrivanjem spomenika Miru Barešiću Srbi su iskoristili priliku kako bi ponovno napali Hrvatsku zbog hrvatskog nacionalizma, jer se veliča bivši emigrant – disident. Na srpsku žalost, Miro je možda bio nacionalist jer je volio Hrvatsku, ali nije bio nacionalist zbog toga jer je mrzio Srbe. Naime, njegov otac potjecao je iz partizanske obitelji, a i sam Miro u obitelji je imao srpskog zeta. Njegova sestra, naime, udala se za Srbina, vodnika JNA, kojeg je i sam Miro fizički branio kada bi ga verbalno napadali njegovi sugrađani. Mirov „nacionalizam“ probudio se tek nakon njegovog odlaska na Goli otok i bijega u emigraciju. Dokazi i činjenice o Mirovom ubojstvu Da Mira Barešića nisu ubili Srbi i da nije točna informacija da je akcija u Miranjima Donjim dojavljena suprotnoj strani, dokazuju tri nepobitne činjenice. Prva je dokumentacija koja je nakon Oluje došla u ruke Marija Barišića, sudionika Domovinskog rata, a dao mu je Miro Petković, tadašnji vojni policajac iz Šibenika. U toj dokumentaciji iz Benkovca mogla su se naći izvješća koja iz dana u dan opisuju vojne aktivnosti na području Miranja Donjih, kao i na cijelom benkovačkom području koje je bilo pod kontrolom Srba iz tzv. SAO Krajine. U toj dokumentaciji, gdje štab TO općine Benkovac šalje izvješća štabu TO SAO Krajine u Knin, opisuju se aktivnosti prije, za vrijeme, kao i poslije akcije u kojoj je poginuo Barešić. Iz dokumentacije je evidentno da suprotna, srpska strana nije znala za akciju, već je do sukoba došlo kada su srpski izviđači primijetili aktivnosti s hrvatske strane. Drugo, u izvješćima spominju samo jednog svojeg ranjenika, a uopće ne znaju da je netko poginuo s hrvatske strane, i na kraju, nakon što je srpska pastirica pronašla tijelo Mira Barešića, ne znaju da je to Barešić, već ga isporučuju hrvatskoj strani. Da su znali da je to bio Barešić, oni bi svakako taj događaj medijski-propagandno iskoristili, što bi im dobro došlo za podizanje morala svoje vojske. Tek četiri mjeseca nakon Mirove smrti srpske Večernje novosti objavljuju jednu vijest, bez službenih potvrda, da je Barešić „ubijen ili skriven“, a u Hrvatskoj, na zagrebačkom groblju Miroševac, Mira sahranjuju 12. kolovoza 1991. godine pod lažnim imenom Ante Katić. U povodom sahrane Mira Barešića, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak izjavljuje: Dugo smo razmišljali gdje da ga pokopamo, i uz pristanak obitelji odlučeno je da to bude u Zagrebu na groblju Miroševac, pod tuđim imenom i prezimenom. Pokopan je kao Ante Katić. To smo napravili kako se ne bi podigao moral neprijatelju, a s druge strane Miro je bio pojam među našim borcima, pa bi na vijest da je ubijen pao njihov borbeni moral. I Srbi pomažu rasvijetliti ubojstvo Drugi dokaz koji objašnjava okolnosti u kojima je ubijen Miro Barešić odnosi se na pisani iskaz krunskog svjedoka koji je sudjelovao u sukobu u Miranjima Donjim, gdje je Miro izgubio život. Riječ je Željku Alavanji – tadašnjem vojniku SAO Krajine koji je u australskom Perthu dao pisanu izjavu suautoru knjige Metak u leđa za Mira Barešića – Ivici Bačiću. Željko Alavanja, koji je tom prilikom bio ranjen, opisuje vrlo detaljno kako je tekao sukob i koliko je ljudi bilo na čijim stranama. Taj dokument je iznimno važan jer će pomoći preciznoj rekonstrukciji cijele akcije i ovog događaja s obzirom da se sudionici oružanog sukoba, s hrvatske strane, ne mogu složiti niti uskladiti priču kako je akcija organizirana, kako je protekla i koliko je bilo neprijatelja sa suprotne strane. Čak se spominju brojke od 10-ak pa čak 500 do zuba naoružanih Srba. Treća činjenica koja rasvjetljava likvidaciju Mira Barešića odnosi se na jednu njegovu večeru s glavnim hrvatskim obavještajcem, Josipom Perkovićem. Prema izjavi Joška Barešića, brata Mira Barešića, Perkoviću je Barešić sasvim otvoreno rekao da zna tko je on i što je radio u Hrvatskoj prije Domovinskog rata. Ali sada neće raditi ništa po tom pitanju već će se s njim obračunati nakon rata. Još mu je rekao da će se, ako pokuša nešto napraviti protiv njega, on osobno s njime obračunati. Jošku je detalje ovog razgovora rekao tjelohranitelj Mira Barešića koji ga je pratio nakon njegovog povratka u Hrvatsku. Mnogi koji poznaju Josipa Perkovića i njegove metode rada, slažu se da si je ovom izjavom Miro Barešić potpisao smrtnu presudu i da je, zapravo, nakon tog sastanka pokrenuta akcija za Mirovo uklanjanje. Akciju su realizirali Josipu Perkoviću odani ljudi, koji su kasnije bili nagrađeni za taj gnusni čin. O tome je sve detaljnije napisano u spomenutoj knjizi – Metak u leđa za Mira Barešića autora D. Petričića, I. Bačića i A. Belaka. Nužnost obnove istrage o smrti Mira Barešića U povodu otkrivanja spomenika M. Barešiću u Slobodnoj Dalmaciji je prethodno objavljen članak u kojem se ukratko opisuju život i kontroverze oko Barišićeve pogibije. U tekstu je objavljena i izjava Barešićeva suborca koji je bio zajedno s njim u kobnoj akciji – Tvrtka Pašalića. Pašalić izjavljuje kako on i njegovi suborci znaju istinu, ali ne žele s njom izlaziti u javnost bez službene potvrde. Isto tako T. Pašalić izjavljuje da njihova kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja još uvijek stoji na Državnom odvjetništvu, iako su je još 1996. godine podnijeli Krunislavu Olujiću. U ovih nekoliko rečenica T. Pašalić je pokazao da je ključna osoba koja ima vrlo neposredna spoznaje o Mirovoj smrti, ali je enigma zašto do danas još nije ispitan. Prije svega, T. Pašalić izjavljuje da „on i njegovi suborci znaju istinu, ali ne žele s njome izlaziti u javnost bez službene potvrde“. Dakle, ako Pašalić i suborci znaju istinu o smrti Barešića, a ne žele o tome govoriti, onda prikrivanjem kaznenog djela – čine drugo kazneno djelo. Nejasno je kakvu potvrdu povodom otkrivanja detalja o ubojstvu traže te od koga tu „potvrdu“ očekuju. Nadalje, oni su 1996. godine podnijeli kazneno prijavu Državnom odvjetništvu protiv nepoznatog počinitelja i čekaju ishod, a u prethodnoj rečenici izjavljuje da on i njegovi prijatelji znaju istinu. Logično je pitanje, ako on i prijatelji znaju istinu, zašto prijavu nisu podnijeli protiv poznatog počinitelja, a ne protiv nepoznatog. Moglo bi se zaključiti kako T. Pašalić zasigurno zna istinu oko Mirove smrti, ali pokušava sebe i nekoliko svojih suboraca zaštititi od, najblaže rečeno, neugodnosti. Isto tako, T. Pašalić izjavljuje neistinu kada kaže da se po pitanju njegove prijave ništa nije poduzelo. Naime, u dopisu Županijskog državnog odvjetništva iz Zadra od 12. rujna 2013., kojeg potpisuje državni odvjetnik Ivan Galović, nedvojbeno piše kako je slučaj o likvidaciji Mira Barešića stavljen ad acta. U prvoj rečenici piše: Temeljem brojnih i vrlo temeljito provedenih izvida nedvojbeno je utvrđeno da je Miro Barešić poginuo u diverzantskoj akciji na tad okupiranom području, u sukobu s neprijateljskim oružanim formacijama. U nastavku dopisa slijede „brojne izjave brojnih svjedoka“ koje je ŽDO ispitao, a koje potvrđuju prethodnu tezu, ali istina je drukčija. U Galovićevom dopisu spominju se inicijali desetak osoba koje su navodno ispitane, ali to nije točno. Detaljnom provjerom osoba, čiji se inicijali spominju u dopisu, Ivica Bačić je saznao da nitko iz ŽDO-a Zadar nije ni na koji način stupio u kontakt s njima niti su dale bilo kakvu izjavu. Prema tome, može se zaključiti da županijski državni odvjetnik Ivan Galović laže! Ovakvim odgovorom i stavom Galović je pokazao da se stavio na stranu onih koji žele zataškati nejasne okolnosti pod kojima je izgubio život Miro Barešić i neposredno štiti Barešićevog likvidatora. Istina će izaći na vidjelo Ovdje treba spomenuti još trojicu hrvatskih vojnika koji su poginuli kao kolateralne žrtve Barišićeve likvidacije: Zdeslava Turića, Franu Bokanovića i Milana Pandžića. Njihova smrt bila je potrebna kako bi se javnosti prezentiralo da Miro Barešić nije poginuo sam te da su ostale žrtve pokazatelj koliko je to bio snažan oružani sukob. Prava istina je ta da su ova trojica poginula u mjestu Pristeg, desetak kilometara od mjesta gdje je poginuo Miro. Isto tako, zbog Mira Barešića život je izgubio i Mladen Mustač, koji se najvjerojatnije, nalazio preblizu Mira Barešića u trenutno njegove likvidacije te je previše vidio. Mladen je poginuo mjesec dana nakon akcije u Miranjima, a život je izgubio u prometnoj nesreći onakvog tipa kakve su spomenute na početku teksta. Enigmu Barešićeve smrti rješava i odgovor Franje Tuđmana bivšem političkom emigrantu Tomislavu Kroli. Krolo je tražio Tuđmana za pomoć političkom emigrantu Stipi Bilandžiću. Tuđman mu je tom prilikom rekao: Gospodine Krolo, a dovedite ga pa ćemo ga dati Perkoviću i Mustaču. Pa će završiti kao i njegov prethodnik Miro Barešić. Kako bi se rasvijetlila smrt Mira Barešića nužno je obaviti ekshumaciju njegovih posmrtnih ostataka da bi se utvrdio uzrok smrti, što nije napravljeno u Zadru nakon što su Srbi vratili njegovo tijelo. Isto tako ekshumacija bi pokazala jesu li se u Barešićevom tijelu nalazile neke supstance koje su mu umrtvile reflekse i koncentraciju što mu je u akciji bilo nužno potrebno. Ekshumacija i saslušanje njegovih suboraca zauvijek će eliminirati sve nepoznanice vezane uz njegovu smrt i, nažalost, potvrdit će ono što piše u naslovu ovog članka.