Vijesti Top vijest
Bekim Berisha ponos je Hrvatske, Kosova i BiH
Jedini je vojnik odlikovan od čak tri predsjednika, a o njegovom umijeću ratovanja priča se i danas, 20 godina nakon što je poginuo.
10.8.2018 navršit će se 20 godina kako si dao svoj život za Junik, Kosovo i slobodu svog albanskog naroda…Mi koji smo ga poznavali iz rata u Hrvatskoj još uvjek pamtimo njegov osmjeh i hrabrost, kaže Ivica Pandža Orkan.
Pronađena crna torba otkrila tko je zapravo Bekim Berisha
Nije se sa sigurnošću znalo od kud je i kojim povodom Bekim došao u Hrvatsku, sve do 2007. kada se dogodilo čudo. U podu jedne stare kuće u Komarevu koja se adaptirala pronađena je prašnjava, crna torba puna vrijednih osobnih stvari, dokumenata, fotografija i raznoraznih svjedočanstava. Bila je to Bekirova torba. Nitko ni sada ne zna kako je i kada Bekim svoju crnu aktovku sakrio u drvenoj kući u kojoj nije spavao, niti boravio te nije jasno zašto se po nju nikada nije vratio. U pronađenoj crnoj aktovci pronašla se njegova međunarodna studentska iskaznica izdana na Hotelijerskom fakultetu u Rijeci 19. 10. 1989. godine, nađena je njegova iskaznica Ferijalnog saveza Hrvatske prema kojoj je živio u Opatiji, na Novoj cesti 166. Posebno je zanimljivo da je u crnoj aktovci pronađena putna karta kojom je Bekim Berisha iz Bruxellesa u Belgiji 7. 8. 1991. godine došao u Zagreb, čime je razjašnjena enigma njegovog dolaska u Hrvatsku.
Među pronađenim dokumentima nalazi se i potvrda Policijske uprave Sisak MUP-a Republike Hrvatske od 30. 8. 1991. godine kojom tadašnji policijski načelnik Đuro Brodarac potvrđuje da je Bekim Berisha od 10. 8. 1991. vojni obveznik te mu se ta potvrda izdaje u cilju ostvarivanja prava na dohodak. Vođen znatiželjom, a i voljom da Bekimova obitelj ostvari neka prava, tada sam shvatio da takav jedan heroj u Hrvatskoj nema status hrvatskog branitelja Domovinskog rata, njegova obitelj nije dobila njegovu Spomenicu Domovinskog rata, u Hrvatskoj nije ostvario niti status hrvatskog ratnog vojnog invalida, niti pravo na dionice i druga zakonska prava koja mu nedvojbeno pripadaju na temelju njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i njegovog ranjavanja u Domovinskom ratu. Ti i ostali pronađeni dokumenti poslužili su Bekimovoj obitelji da u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Prištini na Kosovu pokrene upravni postupak za priznavanje statusa hrvatskog branitelja Bekimu Berishi i za ostvarivanje svih pripadajućih zakonskih prava.
BEKIM BERISHA ZVANI ŠOK I ABEJA NEKA TI JE VJEČNA SLAVA!
Tek kada je upisan u registar i odlikovan Redom hrvatskog križa, čini mi se da je pravda zadovoljena – Za one koji ne znaju– Bekim Berisha albanac s Kosova, dragovoljac Domovinskog rata u RH ,sudionik rata u BiH u kojoj je ranjen -poginuo je u ratu na Kosovu kao general Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) izjavio je umirovljeni Pukovnik HV-e Ivica Pandža Orkan za naš portal te nadodao, Berishu su odlikovali Tuđman, Josipović, te tadašnji predsjednik Kosova Fatmir Sidiu, i predsjednik Albanije Bujar Nishani, odličjem Ponos Albanske nacije.
Hrvati su ga zvali “Šok” (alb. prijatelj), a na Kosovu je znan kao “Abeja”. Zapravo, zvao se Bekim Berisha. Svoje umijeće ratovanja pokazao je u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu gdje je na današnji dan poginuo. Ovog hrabrog Kosovara stanovnici Banovine pamte i danas, a odvažnost Bekima Berishe impresionirala je prvog predsjednika dr. Franju Tuđmana:
“Ovaj borac vrijedi kao 1000 vojnika”, kazao je Tuđman za “Šoka”.
“Berisha je jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg sam ikada sreo”. izjavio je general Janko Bobetko.
Za teško ranjavanje u Domovinskom ratu, Bekim Berisha je 2013. godine posmrtno odlikovan visokim hrvatskim odličjem,Redom hrvatskog križa. Ranjen je u akciji 16. 6. 1992. godine prilikom izvršavanja borbenih zadaća na istočno-slavonskom bojištu. Trnovit put do priznanja ovog heroja Domovinskog rata ovim je odličjem dobilo epilog, iako je u braniteljskim krugovima ovo ime poznato već više od dvadesetak godina.Šira javnost o njemu zna malo ili ne zna uopće, ali riječ je o možda najintrigantnijoj i najtajanstvenijoj osobi Domovinskog rata koja ni nakon svoje smrti ne prestaje izazivati zanimanje pojedinaca poput Ivice Pandže Orkana, čije zanimanje za lik i djelo Bekima Berishe ne jenjava.
Jedini vojnik kojeg su odlikovala četiri predsjednika
“Bekim Berisha rođen je 16. lipnja 1966. godine u mjestu Graboc kod Peći na Kosovu. Njemu je na Kosovu podignuto osam spomenika, po njemu je nazvana Vojna akademija Kosovske vojske, jedna kosovska vojna postrojba i jedna vojarna u Prištini, o njemu su ispjevane i uglazbljene četiri narodne pjesme, a TV Priština o njemu je snimila dokumentarni film. On je ujedno i jedina osoba koja je odlikovana od čak tri predsjednika, albanskog, hrvatskog i kosovskog.
Obrazovan je, a govorio je četiri ili pet jezika. To dovoljno govori o kakvoj je osobi riječ, mada je njegov život dobrim dijelom tajnovit i nije lako posložiti sve kockice. S obzirom na to da se radi o svojevrsnoj veličini i legendi, ja kao njegov suborac osjećao sam potrebu saznati što više o čovjeku koji je tako zdušno branio Hrvatsku i potruditi se da se na njega ne zaboravi “, rekao je Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, hrvatski ratni vojni invalid, ratni dozapovjednik obrane Sunje i sunjske bojišnice.
Samostalno odlazio u okupirani teritorij i izvršavao diverzije
Berisha se u pojavio 91. u Komarevu u koje je, navodno, stigao iz Belgije i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka koji je počeo kao običan vojnik, ali se ubrzo ispostavilo da je sve, samo ne običan.
Pješice preko planine
“Dobro se sjećam dana kad je Bekim rekao da neće poginuti u Hrvatskoj, da će u Bosni biti gadno, a da će na Kosovu biti krvi do koljena i da mu je predodređeno da tamo pogine. Tako je i bilo, samo ja to tada nisam znao. Nisam čak ni slutio”, prisjeća se danas umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan, Bekimov ratni drug s prve linije obrane Siska, pa se mislima vraća u dane koji će i njemu zauvijek promijeniti život. Dijelili su sobu, i u njoj vojnički krevet na kat te 1991. godine u staroj zgradi škole u Komarevu. Tih dana jednim će se junačkim činom Bekim Berisha upisati u kolektivno sjećanje svojih suboraca. S topničkih položaja neprijatelja jednog je jutra doletjela granata i pritom pogodila kuću koja je služila kao sklonište za hrvatske civile. Od siline topovskog udara neki od njih teško su ozlijeđeni komadićima posvuda razasutog betona, a žrtava bi bilo mnogo više da je granata eksplodirala, no na sreću tek je proletjela kroz kuću, zaustavila se na dubini od tri i pol metra ispod površine i postala prijeteća opasnost za sve koji su se kretali tim područjem, vojsku i civile. Bekim Berisha bio je taj koji je prionuo kopanju, sam stigao nadomak granati, iskopao je pa je potom iznio na dvorište i onesposobio izvrnuvši oštećeni upaljač, i još sačuvao eksploziv.
Samostalno i na svoju ruku odlazio je u izviđanja i izvršavao diverzije, ali o tome nije puno pričao. Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću. U proljeće 92., Bekim osjeća zov još jedne zemlje koja vapi za pomoći i u kojoj bjesni rat – Bosne. U Bosanskoj Posavini se ponovo iskazuje u borbi protiv bosanskih Srba, ali njegov ratni put tu ne završava.
Njegov ratni put u Hrvatskoj zaustavljen je nakon ranjavanja 16. lipnja 1992. u akciji na istočno-slavonskom bojištu. Sa 50-postotnim invaliditetom otići će u Opatiju i ondje će kao i mnogi ranjeni branitelji bez smještaja živjeti do 1996. godine kada će se uputiti na Kosovo, u svoju prvu domovinu, gdje je već bjesnio oružani sukob između Albanaca i Srba. Zrakoplovom iz Ljubljane sletio je u Tiranu pa s grupom suboraca vozilom stigao s albanske strane granice dokud se moglo pa ilegalno, pješice preko planine, ušao na teritorij Kosova.
U toj grupi prijatelja i suboraca bili su i Hashim Thaçi, aktualni kosovski premijer, Sulejman Selimi, danas veleposlanik Kosova u Albaniji, te više budućih ministara u kosovskoj vladi. Svi su, naime, redom postali visoki vojni i politički uglednici, ali on, Bekim Berisha, zaustavljen je u koraku 10. kolovoza 1998., s još šestoricom suboraca, u bitki za važnu stratešku točku Junik. Vijest o pogibiji brigadnog generala Oslobodilačke vojske Kosova i člana Glavnog štaba OVK, svog prijatelja Bekima, pukovnik Pandža čuo je ubrzo, u jesen iste godine. A godine su prolazile, ne i uspomene, pa se 2007. uputio na Kosovo pronaći njegovu obitelj i suborce, sklopiti u mozaiku neke kockice koje su nedostajale za oproštaj s prijateljem. “Proveo sam tamo deset dana i silno se iznenadio spoznajom da je Bekim iznimno cijenjen i poštovan u albanskom narodu na Kosovu”, prisjeća se pukovnik Pandža.
Odlazi na ratom zahvaćeno Kosovo i postaje jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. S vremenom postaje general kosovske OVK i kao takav daje svoj život u junačkoj akciji kada je napustio svoje suborce i sasvim sam iz jedne kuće pružao otpor gađajući tenkove snajperom i RPG-om. Tog 10. 08. 1998. Berisha je poginuo u kući koju su tenkovi u potpunosti razrušili.
