BEZDRŽAVLJANSTVO (apolitstvo) NE SMIJE PREDSTAVLJATI ZAŠTITU OD BEZAKONJA

Reakcija predsjednika IDS-a Boris Miletića na nedavnu odluku Vlade da više ne će spašavati pulski Uljanik novcem bila je itekako predvidljiva. Rekao je da je to HDZ-ov udar na Istru i njezino gospodarstvo. Uvijek kada se čelnici IDS-a, koji gotovo 30 godina drže vlast u Istri, nađu u škripcu, odnosno u strahu od eventualnih represivnih poteza države, posežu za jednom vrstom političke ucjene i prijete autonomijom ili klevetom da se Hrvatska iz političkih pobuda hoće obračunati sa svojom najuspješnijom regijom. Obrambeni je to mehanizam koji je uveo odavno bivši čelnik IDS-a Ivan Jakovčić, a uspješno ga primjenjuje i nasljednik Boris Miletić. Hrvatska je na određeni način (šutnjom, ne djelovanjem, ne kritičnim pristajanjem na njihove vizije, sinekurama) kupovala lojalnost tih političara koji se, objektivno govoreći, nikada nisu identificirali sa samostalnom hrvatskom državom. Ivan Jakovčić, političar za kojega je posljednjih godina otkriveno toliko koruptivno-kriminalnih afera (od ne moralnoga kupovanja sela, do izdašne funkcije čelnika NO u kompaniji Danka Končara), prije par godina čak je čestitao rođendan propale Jugoslavije i uvijek daje dvosmislene odgovore na pitanja političke vrste o eventualnoj autonomiji Istre. Dakle on je javno manifestirao svoju nostalgiju za okupacijskom državom iz koje smo morali izaći krvavom borbom za slobodu. Boris Miletić je prije dvije godine čak na facebook profilu objavio istarsku putovnicu i istarski novac, ali je, shvativši da čini kazneno djelo, brzo to povukao. Sve ove godine prednjači u ulozi dežurnoga ideološkog čistunca koji javno optužuje Hrvatsku za ustaštvo i fašizam, čak i u situacijama kad je riječ o otvorenim četničkim manifestacijama (kao što je ona u Srbu), valjda da bi unaprijed spriječio reakcije hrvatske javnosti prema neočetničkomu okupljanju. MRŽNJA PREMA NACIONALNOJ HRVATSKOJ IDEJI I Jakovčić i Miletić odgojeni su u jugoslavenskomu duhu i na mržnji prema nacionalnoj hrvatskoj ideji. Nikada nitko od njih ne će napraviti romantične prosvijećene hrvatske domoljube i nacionaliste. Imaju pravo na svoje nostalgije, ali nemaju pravo svoje bezakonje potiskivati i kupovati dobar glas i slobodu tako što će ucjenjivati Hrvatsku prijetnjama o autonomiji ili secesiji, posebno zato što za te prijetnje nemaju apsolutno nikakve realne potrebe. Svaki put kada čelnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac zaprijeti da će „razmisliti o ostanku u vladajućoj koaliciji na vlasti, tvrdeći kako je položaj Srba u Hrvatskoj slab, kako je na djelu obnova fašizma, onda to nije ništa drugo nego politička ucjena iza koje se ne krije samo neki novi utilitarizam za njegovu ekipu nego primarno osobni Pupovćev zahtjev Plenkoviću da mu, simbolički gledano, ispiše potvrdu da je izuzet od djelovanja pravne države. Iz koliko je samo afera Milorad Pupovac prošao neokrznut, a sve ih je neutralizirao posezanjem kao za svojim etničkim džokerom, za svojom nacionalnom pripadnošću i čelnom pozicijom u toj manjinskoj zajednici koja sa svojim trima povlaštenim saborskim glasovima osigurava miran san vladajućoj koaliciji! Od uzimanja milijunskih iznosa s bankomata, a bez potvrda o načinu potrošnje, do propasti Tesla banke u kojoj je bio na čelu Nadzornoga odbora, sve su to skandali zbog koje bi svatko drugi u ovoj zemlji, Hrvat ili bilo koje druge nacionalnosti, završio u tamnici. Plenkoviću su iz političkih razloga važnija Pupovčeva tri glasa od djelovanja pravne države. Pupovac to zna i dobro se koristi takvom jednadžbom, uzima od hrvatske države silan novac koji, zamislite, kao dužnosnik sam dodjeljuje, troši i kontrolira kako se troši ne podnoseći nikomu račun. Takvo što ne postoji nigdje na svijetu, ni u nedemokratskim ni u demokratskim državama. Ucjene Lovu na sunce, a za ljubav prema Hrvatskoj, manje-više! To je slogan Milorada Pupovca, ali i čelnih IDS-ovaca. Hrvatska strašno plaća lojalnost zvučnih pojedinaca koji objektivno spadaju u najgori dio hrvatskoga društva. Nisu IDS-ovci i SDSS-ovci jedni koji naplaćuju svoju lojalnost Hrvatskoj kako bi postigli amnestiju. I mnogi iz prividno domoljubnih krugova uspijevali su ili pokušavali prijašnjih godina spriječiti djelovanje pravne države pozivanjem na ove ili one zasluge za Hrvatsku, a najčešće je pravna država uzmicala od djelovanja prema osumnjičenim počiniteljima teških kaznenih djela s partizanske ili srpske strane u strahu da ne bude optužena za tobožnji fašizam. Nikad se nije smjelo dogoditi da Hrvatska kupuje ičiju privrženost, prvo zato što neovisno o cijeni koju plati, iskrenu lojalnost takvih nikad ne će kupiti, a drugo, zato što jedno popuštanje vodi beskrajnomu nizu novih ucjena i popuštanja. Tek kad Hrvatska prestane s tim, bit će to znak da je pravosuđe slobodno i da je prestalo biti sluškinjom politike. Ne moraju, dakle, Pupovac, Miletić, Jakovčić i družina voljeti Hrvatsku, u krajnjem koga briga, ali njihovo apolitstvo nikada im ne bi smjelo biti zaštita od eventualnoga bezakonja. Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti