Biskup Košić na polnićki: ‘Ponovno nam prijete razni nasrtaji na naš katolički identitet – to moramo prepoznati i tomu se suprotsaviti’

Osvrnuvši se na knjigu pape Franje „Zdravo Marijo“ u kojoj on tumači omiljenu kršćansku molitvu upućenu Djevici Mariji, biskup je između ostalog istaknuo kako je papa govori da je danas potrebna revolucija nježnosti. „On noćas i nama dolazi i prepušta se u naše ruke, preporuča se u našu ljubav. Hoćemo li ga zagrliti, primiti na ruke, pomilovati? Primamo li ga s ljubavlju i zahvalnošću? A onda je s tim povezano i pitanje: primamo li svako dijete s ljubavlju, rađaju li se djeca u našim obiteljima željkovana ili ih se smatra teretom i nepoželjna su? Prema statistikama mogli bismo reći da su djeca u našem narodu sve manje poželjna jer ih je sve manje: sve manje rođenja, sve manje djece u školama, pa i u crkvama, na prvoj pričesti, na krizmi… nestajemo. Je li to naša sudbina i tko je za to kriv? Je li naš odnos prema životu ispravan i radujemo li se svakom novom životu, prihvaćamo li djecu rado i veselimo li im se? Dijete nikad nije prokletstvo, kaže Papa. Jedno Dijete promijenilo je i pokrenulo cijeli svijet. Kako je to veliko otajstvo! Kad je rođen Ivan Krstitelj pitali su se susjedi: ‘Što li će biti od ovog djeteta?’ Bili su naime svjedoci čudesnih događaja koji su pratili to rođenje, ali i sama činjenica da je rođen od majke koja je bila nerotkinja i oca koji je već bio starac izazivala je čuđenje. Što je pak postalo od djeteta Isusa? Znamo: postao je učitelj koji je pomagao ljudima i učio o Kraljevstvu nebeskom, bio je kao prorok osporavan i progonjen, završio je mlad život osudom na smrt te umro na križu, ali je treći dan uskrsnuo! A što će biti od djece koja se rađaju u našim bolnicama, u našim obiteljima? To ovisi o njihovim majka i očevima, djedovima i bakama, o svima nama – kakav im odgoj dajemo i u kakav ih život uvodimo“, rekao je biskup.

U nastavku biskup je rekao i kako je nježnost Marije i Sina Isusa te svetoga Josipa neiscrpno nadahnuće mnogim umjetnicima kroz povijest. „Prizor Svete obitelji, u kojoj je u sredini dijete Isus, prepun je uzajamne brige, pažnje i ljubavi. Stoga je to uzor nježnosti, uzor i za nas, za nas kao pojedince i za naše obitelji, dapače i za čitavu našu Domovinu. Za nas kao pojedince poziv je to da Isusa stavimo u središte našeg života. Za naše obitelji da prihvaćaju djecu i tako u njima služe samom Isusu. Za našu Domovinu da se ne udaljuje od svojih kršćanskih temelja na kojima je kroz više od 13 stoljeća naš narod gradio svoj zajednički dom, svoj život i napredak, odolijevao svim neprijateljima i opstao. Doista ponovno nam prijete razni i unutarnji i vanjski nasrtaji na naš katolički identitet, to moramo prepoznati i tomu se suprotstaviti, hrabro i odlučno. Ali i nježno. Jer ne treba s tjeskobom niti zabrinutošću voditi tu borbu, nego s blagošću i s velikim pouzdanjem u Boga koji nas je uvijek štitio i čuvao, te će nas i sada sačuvati. Treba mu se samo prepustiti i odlučno ga slijediti, a ne ići za zavodnicima i antikristima. Revolucija nježnosti o kojoj rado govori papa Franjo zapravo je sam Bog skriven u našim susretima, u našim odnosima i u čitavom našem životu“, ustvrdio je biskup.

Biskup je upozorio kako su nasuprot nježnosti grubost i nasilje kao oznake đavolskog djelovanja. „Kad netko pribjegava grubosti i nasilju, znači da nema dovoljno argumenata jer drugoga želi prisiliti na neko djelovanje. Bog nas ni na što ne prisiljava, on je tu za nas i to je dovoljan poziv da mu se pridružimo, da ga susretnemo. Kad u međuljudskim odnosima, te u međudržavnim i međunarodnim odnosima zavlada nasilje, dolazi do sukoba, može biti čak i rata. To je krajnji način kako se drugome i čitavoj drugoj zajednici želi silom nametnuti neko vlastito gledanje, sustav odnosa. To s Bogom nema nikakvih dodira jer Bog je ‘nježnost sama i milosrđe’. Nasuprot nježnosti je također usamljenost, distanciranost i izoliranost. I to je đavlovo djelo. Bog ne želi da ljudi budu sami i međusobno udaljeni. Ta zato je i došao k nama da bude ‘Emanuel – Bog s nama’. Tako on poput kvasca svojom prisutnošću među nama podiže i naša uzajamna prijateljstva i povezanosti, te nastaje zajednica: obitelj, župa, biskupija, narod, čitav svijet. Bogu je stalo do našeg zajedništva. Isus je osnovao Crkvu kao zajednicu spašenih. I mi smo pozvani da prepoznamo one koji su među nama sami te ih uključimo u naše zajedništvo, u zajedništvo prijateljstva i naše i Božje blizine“, zaključio je biskup čestitavši na kraju svima okupljenima Božić.

Misno slavlje animirao je Biskupijski mješoviti zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.