Bitka za vojarne: Osvajanje bjelovarske vojarne

U Bjelovaru je, u sastavu 32. korpusa kopnene vojske JNA, koji se nalazio u sastavu V. vojne oblasti, bila stacionirana 265. mehanizirana brigada JNA „A“ klasifikacije te Zapovjedništvo 28. partizanske divizije i jedne njezine partizanske brigade. U nekoliko vojnih objekata u gradu nalazile su se velike količine oklopne, topničke, transportne i druge borbene i neborbene tehnike. Rat se Bjelovaru približio nakon napada pobunjenih Srba u Pakracu na Policijsku postaju. Iz bjelovarskog vojnog garnizona JNA na pakračko područje poslan je oklopni bataljun 265. mehanizirane brigade radi uspostave „tampon zone“. U travnju 1991., radi zaštite grada od JNA koja se stavila na stranu pobunjenih Srba, formiraju se nenaoružani dobrovoljački odredi. Formiraju se i veće vojne postrojbe, poput samostalne satnije, kasnije „A“ satnije 105. brigade ZNG, diverzantskog voda i protudiverzantske čete. Početkom lipnja 1991. napravljen je plan blokade prometnica koje su trebale spriječiti eventualni izlazak JNA iz vojarne. Odaziv u redove Narodne zaštite koja je postala organizacija s vojnim ustrojem bio je velik. Sukobi JNA i hrvatskih snaga u okolici Bjelovara postali su sve češći. Nakon što je donesena odluka o blokadi vojarni 12. rujna, i bjelovarskoj je vojarni obustavljeno opskrbljivanje strujom, hranom i vodom. Oko vojarni postavljeni su razglasi, jer su se vojarne nalazile pod medijskom blokadom. Nastojalo se vojnike i oficire prisiliti na predaju. Hrvatskim pripadnicima JNA koji su činili većinu nudili su se isti činovi i u Hrvatskoj vojsci. JNA je odbijala pregovore te tražila da se vojarne deblokiraju. Pojedini oficiri JNA zahtijevali su kompletan premještaj 265. mehanizirane brigade s cjelokupnom opremom u Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu ili na teritorij zapadne Slavonije. Prijetili su da će u slučaju pokušaja zauzimanja vojarne i ostalih vojnih objekata napasti grad i položaje hrvatskih branitelja. Najveća opasnost za grad prijetila je iz vojarne „Božidar Adžija“, te mogućnosti da dobiju pomoć Banjalučkog korpusa JNA iz zapadne Slavonije. Nakon 17 dana blokade i upornih odbijanja JNA za mirnu predaju, 29. rujna postrojbe ZNG-a i policije napale su vojarnu. Na grad je iz vojarne ispaljeno više desetaka raznih projektila, a od Komande V. vojne oblasti u Zagrebu zatraženo je bombardiranje grada zrakoplovstvom. Komanda je uspjela izvršiti pritisak na hrvatske vlasti i promatračku misiju Europske zajednice da narede prestanak borbi, no izravno naređenje za prestanak borbi iz Glavnog stožera nije izvršeno. Nakon cjelodnevne borbe pripadnici JNA su se predali.

„Zarobljeno je 365 vojnika i 60 oficira, dok je neutvrđeni broj poginuo sa zapovjednikom obrane.“

Grad je doživio znatna razaranja i oštećenja objekata. Nakon što su hrvatske snage pokušale ući u vojno skladište „Barutana“, major Milan Tepić skladište diže u zrak, te tom prilikom pogiba 11 hrvatskih branitelja. Vojni plijen koji su hrvatske snage stekle u vojarni „Božidar Adžija“ bio je „75 tenkova T-55, tri laka tenka PT 76, devet haubica 122 mm, četiri višecjevna bacača raketa „Plamen“, 77 borbenih vozila pješaštva M-80, a iz vojnog skladišta na „Logoru“ cjelokupno naoružanje TO općina bjelovarske regije koje je bilo oduzeto, naoružanje i oprema 1. partizanske brigade 28. partizanske divizije (između ostalog oko 1300 automatskih pušaka, puškomitraljeza i mitraljeza), te oko 100 kamiona raznih namjena i drugo. Postrojbe ZNG-a su se s ovim naoružanjem priključile obrani zapadne Slavonije. Izvor: Željko KARAULA, Osvajanje vojarne JNA "Božidar Adžija" u Bjelovaru 1991. godine Izvorni članak možete pogledati OVDJE