‘BOGATIJI’ SMO ZA 39 NOVIH GENERALA: Predsjednica zaobiđena, ministar podlegao političkim pritiscima!?

Činjenica da je zbog nezakonitog postupanja odgovornih osoba u Ministarstvu obrane i Uredu predsjednika 39 stožernih brigadira nije prevedeno u čin brigadira nije niti ima pravno i stručno uporište da se 15 godina kasnije te osobe prevedu u čin brigadnog generala...

[caption id="attachment_44122" align="alignleft" width="128"] PIŠE: Pero Kovačević /Foto:FaH[/caption] Vjerovali ili ne bit ćemo „bogatiji“ za 39 novih generala. Mnogi moji prijatelji, poznavatelji i stručnjaci  bili su u nevjerici kako je to moguće i što stoji iza toga. Očito je da su ministar obrane i Vlada podlegli političkom ili nekom drugom pritisku ili želji nekih osoba da postanu generali. Zamolili su me da kao osoba koja je autor odnosno suautor svih temeljnih zakonskih i podzakonskih propisa iz područja obrane i nacionalne sigurnosti počevši od Zakona o obrani, Zakona o službi u oružanim snagama RH, Plana obrane RH iz 1991. godine i Plana osvajanja vojarni JNA iz 1991. godine dam svoj pravni i stručni sud. Riječ je o Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama RH, predložen od strane MORH-a koji je Vlada prihvatila u ožujku ove godine i uputila na donošenje Hrvatskom saboru. Hrvatska će biti bogatija za 39 novih generala U članku 89. Konačnog prijedloga zakona stoji da će osobe kojima je do 31. prosinca 2003. prestala djelatna vojna služba, a koje su na dan prestanka službe bile u činu djelatnog stožernog brigadira, danom stupanja na snagu ovoga Zakona biti prevode u čin brigadnog generala. Ministarstvo obrane i Vlada u obrazloženju Konačnog prijedloga zakona navode da nije riječ o razlozima financijske prirode, niti će „novi” generali zbog ovog umirovljeničkog promicanja imati posebne povlastice. Riječ je, kako navode u obrazloženju, o tome da se na ovaj način „ispravlja nepravda“ koja je učinjena Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske iz 2002. godine. Naime, zakonodavac tada nije predvidio što s onim osobama koje su imale čin stožernog brigadira, a koje su otišle iz obrambenog sustava do 1. siječnja 2004. te su time bile degradirane”, rezimira MORH. No, već sad je jasno kako će ovaj prijedlog dovesti do prijepora i podijeljenosti i to iz više razloga. Navodno je čak i predsjednica preskočena. Naime, odmah moram ustvrditi da ovaj prijedlog i obrazloženje zahvaljujući kojem ćemo biti „bogatiji“ ne drži vodu niti pravno niti stručno. Evo kratke stručne i pravne raščlambe zašto je tome tako: Osobni čin, u pravilu, predstavlja ekvivalent stečenih znanja i vještina. Svaki čin u vojsci treba odgovarati ustrojbenom mjestu svog nositelja. Tako, svaki čin, odnosno vojna osoba, bar približno ukazuje na dužnost koju može obnašati u vojsci. Broj pojedinih činova i njihov međusobni odnos temelji se na ustrojbenim i organizacijskim čimbenicima i na proračunskim mogućnostima, a posebno na perspektivi razvoja dotične vojske. Budući da Hrvatska do osamostaljenja nije imala svojih oružanih snaga,već je ustrojavala vojsku usporedo s vođenjem obrambenog rata, javili su se znatni problemi. Dodjela činova, u znatnom dijelu, stoga nije bila posljedica odnosno ekvivalent stečenih vojnih znanja i vještina već prije svega bila vezana uz dužnost koju je netko obnašao i ustrojbeno mjesto ili kao priznanje za „zasluge“. Tako je veliki broj političara i osoba promaknut u visoke časničke i generalske činove, bez ikakvih vojnih znanja i vještina. Svih tih činjenica bio je svjestan i pokojni predsjednik Franjo Tuđman i stoga je tražio da se u prvom Zakon u službi u oružanim snagama u OSRH,koji je donesen 1995. Uvede čin stožernog brigadira kao brana od novih zahtijeva za promicanje brigadira u generale. Valja napomenuti da je pokojni predsjednik Tuđman aktivno sudjelovao i tražio obrazloženja i davao prijedloge kako kod Zakona o obrani, tako i kod Zakona o službi u OSRH. Čin stožernog brigadira uveden 1995., a ukinut u listopadu 1999. godine. U listopadu 1999., u trenutku ukidanja čina stožernog brigadira, bilo je 114 časnika s činom stožernog brigadira, i to njih 78 u djelatnoj službi, a njih 36 bilo je ili već prije umirovljeno ili su bili izvan sustava Oružanih snaga. Čin komodora imala su tri časnika. Poznato je da je u to vrijeme pokojni predsjednik Tuđman bio bolestan odnosno nije konzultiran kod ukidanju čina niti posljedica vezanih za ukidanje. Kabinet predsjednika me je polovicom listopada 1999. zatražio pismeno očitovanje, po nalogu predsjednika, što mislim o tome i jesam li konzultiran u izradi Zakona. Odgovorio sam da nisam konzultiran u izradi zakona, (tada sam obavljao dužnost zamjenika ministra branitelja) i da su zakon očito radile nestručne osobe jer nisu normirali pitanje prevođenja osoba s činom stožernog brigadira u čin brigadira odnosno promicanja u čin brigadnog generala za one koje ispunjavaju uvjete. Koliko sam upoznat predsjednik je bio informiran i suglasan s mojim očitovanjem i prijedlogom, ali je nažalost te godine umro. Stoga je status stožernih brigadira ostao je nejasan sve do Zakona o službi u Oružanim snagama donesenog u ožujku 2002. godine. U skladu s odredbama članka 204. toga zakona propisano je da će sve osobe s činom stožernog brigadira koje do 31. prosinca 2003. ne budu promaknute u čin stožernog generala biti prevedene, po sili zakona, u čin brigadira. Od tadašnjih 78 djelatnih stožernih brigadira do 31, prosinca 2003. njih 23 promaknuta su u čin brigadnoga generala, njih 39 umirovljeno je u činu stožernog brigadira, 16 ih je prevedeno u čin brigadira i poslije umirovljeno s tim činom, a njih 36 nezakonito je ostalo je s činom stožernog brigadira iako su trebali biti prevedeni u čin brigadira po sili zakona. Trojicu komodora, koji su ostali djelatni u mornarici, prešutno se prihvatilo kao osobe s prvim admiralskim činom! Činjenica da je zbog nezakonitog postupanja odgovornih osoba u Ministarstvu obrane i Uredu predsjednika 39 stožernih brigadira nije prevedeno u čin brigadira nije niti ima pravno i stručno uporište da se 15 godina kasnije te osobe prevedu u čin brigadnog generala. Očito je da su ministar obrane i Vlada podlegli političkom ili nekom drugom pritisku ili želji nekih osoba da postanu generali. Piše / Pero Kovačević