BOJNIM OTROVIMA NA BRANITELJE?

OSLOBAĐANJE BRDA TIMUN BOJNIM OTROVIMA NA BRANITELJE? ‘Dlake dijelova tijela koje nije pokrivala uniforma otpale kao na depilaciji’ "Sve smo to preživjeli, doduše Zlajo se danas bori sa karcinomom, ali nikako nismo prihvaćali činjenicu da Drca nema više. Čak ni danas. U spomen na našeg poginulog Drca, fakina sa Trešnjevke rekli smo da do zadnje kapi krvi branimo Timun. Poslije naše akcije Timun više nikad nije pao u četnički posjed", piše Željko Galović. Željko Galović bivši je pripadnik 2. A brigade “Grom” i dobro pamti zbivanja tijekom oslobađanja brda Timun pri kojem su, smatra ovaj hrvatski branitelj, Srbi teško prekršili  ratne konvencije. Evo njegove priče: “Četnike smo zarobili, pa ih žive razmijenili” “Zadatak je dobila treća satnija prve pješačke bojne „Crne mambe“ 2. Gbr „Gromovi“… Dva dana prije akcije održan je sastanak satnije koji je vodio Tiho. Odlučeno je kojim pravcima napadamo i da idemo u dvije grupe sa po osam gardista, jednu vodi Tiho a drugu ja. Napadni pravac tihine grupe bio je cestom koja vodi prema Trebinju dok je moj pravac bio preko kote Srnjak. Preko dana moja grupa došla je do dijela koji možemo proći samo po noći jer je bio pod nadzorom četnika sa Timuna. Tu prespavamo na otvorenom i oko četiri sata ujutro 26. kolovoza 1992. godine prolazimo kroz prolaz u minskom polju koji su nam osigurali naši inženjerci. Ovdje bih napomenuo da je po početku četničke bježanije pet četnika zalutalo prema našim inženjercima, tako da je Pavo inženjerac obilazeći položaje i čekajući naš povratak čuo glasove u jednoj od spilja sam zarobio pet prestravljenih doslovno upišanih i usranih četnika. Da netko ne bi stavio upitnik nad sudbinom zarobljenih, živi su razmijenjeni. Raspoređeni u strijelce uz vizualni kontakt koji je bilo teško zadržati zbog same konfiguracije terena uspijevamo i pomalo prilazimo prema vrhu brda. Nalazim se u sredini grupe i koordiniram pri prebacivanju. U jednom trenutku vidimo na našem pravcu napredovanja tri položaja i u njima četnike. Znakovima se dogovaramo za još kratko napredovanje bez otvaranja vatre. Koordiniramo vrijeme sa tihinom grupom. Uspijevamo. Kada smo zauzeli dobre zaklone i odredili točne pravce napredovanja grupe (sve radnje rađene su u realnom vremenu,nismo radili prethodna izviđanja terena i nismo imali podatke o jačini četnika), u dogovoreno vrijeme otvaramo vatru i koristimo faktor iznenađenja. Naime u početku je samo jedan dio grupe otvorio vatru i neko vrijeme izmjenjivao vatru dok je drugi dio grupe „snimio“ kompletnu situaciju rasporeda položaja, jer sam pretpostavio da će četnici otvoriti vatru sa svih položaja pa i onih koje nismo uvidjeli i tako se otkriti. Potom oni otvaraju vatru i napredujemo vrlo teško, ali napredujemo. “Ono što smo vidjeli jako nas je šokiralo. Razbacana tijela, Drc mrtav, Zlajo ranjen više mrtav nego živ” Bitno je napomenuti da je sve ijedan moj suborac pokazao veliku hrabrost, rekao bih više ludost, jer u tom trenutku kada je sa svih četničkih položaja otvorena vatra doslovno kamen je pretvaran u prašinu. No koristeći prirodne zaklone kojima je jedan dio grupe uspio naći se u istoj ravni sa četnicima uz potporu drugog dijela grupe s desnog krila, počela je bježanija četnika. Iznenađenje je šokiralo četnike. Uz polagano napredovanje i čišćenje terena četnički otpor je u potpunosti prestao. Sastajemo se sa tihinom grupom i razgovaramo što i kako dalje. Znajući da je Vlaštica još u četničkim rukama predlažem da se moja grupa spusti i osigurava cestu od Trebinja, a da samo dio tihine grupe ostane na jednom od položaja na Timunu čisto iz preventive da četnici ne pokušaju kontra napad pa kada se mi malo odmorimo dobijemo popunu dolazimo na smjenu. Spuštam se sa svojom grupom u podnožje Timuna dok je Tiho otišao na dodatne konzultacije u bazu, jer evidentno je da nismo brojčano bili u mogućnosti držati cijeli potez. Tada počinje četnička kanonada iz sveg mogućeg i iz svih mogućih pravaca. Dobivamo izvješće sa Timuna da ima ranjenih i poginulih. Moja grupa kojoj se priključio doktor Posavec krećemo na vrh Timuna. Ono što smo vidjeli jako nas je šokiralo. Razbacana tijela, Drc mrtav, Zlajo ranjen više mrtav nego živ, Ivica i Zdravko malo lakše ranjeni pomažu i sami se spuštaju jedan dio puta prema bazi. Pitamo gdje je ostatak grupe vele da su se kada je počela kanonada spustili niže. Kako je granatiranje nastavljeno duž cijelog Timuna koristimo trenutak i na brzinu stavljamo Zlaju u šatorsko krilo te se spuštamo niz Timun. Onako izmoreni od same akcije i sada od nošenja Zlaje (četiri nepuna sata trajalo je izvlačenje) stvarno smo bili na izmaku snaga, no nismo odustajali. Kanonada traje i svako malo zvekne granata u blizini. Valjda su četnici jako ljuti zbog saznanja da je pao njihov bedem obrane izgubili koncentraciju i logiku kojim se putovima mi izvlačimo tako da smo u izvlačenju Zlaje svi preživjeli. Predajemo Zlaju sanitetu i ponovno krećemo u izvlačenje ostalih ranjenih. “Bojni otrovi? Moguće, dlake su nam otpadale kao na depilaciji!” Na povratku prema vrhu nakon četrdesetak minuta hoda nailazimo na Radeta koji je teško ranjen u području stomaka i nogu sam došao skoro do baze. Stavljamo ga na nosila i njega nosimo u sanitet. Onako na rubu snage govori Rade…ko ga jebe ako se mora umrijeti neka, to je za moju Hrvatsku… Tješimo ga, s mislima valjda neće i on umrijeti. Uspjeli smo ga donijeli i saniran je i on. Kako se u međuvremenu vratio Tiho sa desetak gardista moju grupu su oslobodili od ponovnog penjanja na Timun po tijelo poginulog Drca. Ostali smo u tišini, šoku. Tada počinje drugi val granatiranja sa velikim kalibrom i iz tenkova među kojim je bilo i granata sa nekim od bojnih otrova!?!? Naime, dlake sa dijelova ruku koje nije pokrivala uniforma otpadale su kao na depilaciji uz jednu razliku od depilacije, opadanje je bilo bezbolno. Sve smo to preživjeli, doduše Zlajo se danas bori sa karcinomom, ali nikako nismo prihvaćali činjenicu da Drca nema više. Čak ni danas. U spomen na našeg poginulog Drca, fakina sa Trešnjevke rekli smo da do zadnje kapi krvi branimo Timun. Poslije naše akcije Timun više nikad nije pao u četnički posjed. Laka ti hrvatska gruda fakinu jedan!” Željko