Boluje od leukemije: 'Prepustio sam se sudbini, sad sam dobro'

'Prolazio sam psihološku krizu, povukao se u sebe. Smanjio sam i intenzitet rada, po par dana nisam dolazio na posao. Zbog tolikog stresa nisam mjesecima plaćao račune, bio je to kaos' Sjećam se da sam bio dežuran kad su mi stigli nalazi. Otišao sam do predstojnika psihijatrijske klinike na Rebru, gdje radim i zamolio ga da me pusti iz dežurstva. To je bio zadnji dan da sam dežurao, prisjeća se psihijatar Herman Vukušić (53) dana kad je saznao dijagnozu kronične limfatične leukemije, od koje boluje posljednjih šest godina. Sad je u mirovanju. To je bolest bez simptoma, kaže, i može se otkriti nakon tri ili 33 godine. Srećom, medicinska pomoć pružena mu je odmah, a kaže da za psihološkom pomoći nije imao potrebe, iako saznanje o bolesti nije bilo “ugodno iskustvo”. - Nisam nikad pao u tešku kliničku depresiju, ali prvih pola godine bilo mi je strašno teško. Prolazio sam svojevrsnu psihološku krizu, povukao se u sebe. Smanjio sam i intenzitet rada, po par dana nisam dolazio na posao. Zbog tolikog stresa nisam po par mjeseci plaćao račune, bio je to kaos - priča Vukušić. No shvatio je da je “bedasto” po cijele dane razmišljati o bolesti i jesu li limfni čvorovi narasli ili nisu. - Zatim se dogodio i ‘switch’, nakon kojeg sam se vratio u normalu. Bilo je to nakon što sam dobio priliku pola godine biti savjetnik Miji Crnoji u Ministarstvu branitelja. Saživio sam se s traumom, shvatio sam da može trajati i dulje vrijeme. Kinezi imaju jedno načelo kojeg se držim, wu-wei, a koje govori “pusti nek ide”, prepusti se sudbini. No nije uvijek bilo tako lako. Ispočetka sam puno “guglao” o leukemiji, a kako sam doktor, proučavao sam i mnoge znanstvene studije. Na jednoj kontroli, na koju idem svakih šest mjeseci, primarijus mi je rekao, “Dok je dobro, dobro je”. Poslušao sam ga i dobro sam - kaže Herman te dodaje da će biti dobro sve dok djecu, 12-godišnju kćer i 9-godišnjeg sina, ne postavi na noge. S njima danas otvoreno priča o svojoj bolesti. Puno mu je pomoglo povezivanje s drugim oboljelima iz udruge HULL, koja prati oboljele od svih vrsta limfoma, ali i disciplina i vježbanje, za koje kaže da ga je - spasilo.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

- Svako popodne na atletskoj stazi u Kušlanovoj ili u Maksimiru prakticirao sam nordijsko hodanje sa štapovima. Zadao sam si i cilj, između ostalog, i da podignem svijest o leukemiji, pa ću u sljedećih godinu dana hodočastiti do Lourdesa. Prije toga, u ljeti pripremam i hodočašćenje do Marije Bistrice, a nakon prošlotjedne emisije ‘Nedjeljom u dva’ u kojoj sam gostovao, javljali su mi se ljudi koji su izrazili želju da idu sa mnom. Primit ću ih sve - kaže. Bilo je i negativnih komentara. Prozivali su ga da kao protivnik “alternative” sad zagovara “izlječenje” hodanjem, međutim, kaže kako tim činom želi osvijestiti činjenicu da smo na vrhu Europe po oboljenjima od raka i krvožilnih bolesti. Za hodočašćenja se intenzivno priprema s trenerom Josipom, koji će na put s njim. - Vježbam pet puta na tjedan, naizmjenično idem u teretanu i saunu. Imam još 130 kilograma, no trudim se ostati u formi, pogotovo nakon nedavne upale pluća - kaže. Uzima pripravke poput vitamina C, ali i ekstrakt zelenog čaja, koji je, po nekim znanstvenim saznanjima, izuzetno djelotvoran protiv leukemije.