‘BORILI SMO SE IAKO SMO ZNALI DA ĆE VUKOVAR PASTI!’ Naši branitelji o Ukrajincima: ‘Pričamo o najvišoj razini herojstva’, ostaju u gradu dok se ne pretvori u pepeo

Nakon višetjednih žestokih okršaja ruske vojske i ukrajinskih branitelja koji su ga branili do posljednjeg atoma, pao je strateški vrlo bitan grad Sjeverodonjeck.

To se jasno može iščitati iz izjave gradonačelnika Oleksandra Strjuka koji je kazao kako su grad “u potpunosti okupirali Rusi”, a uzimajući u obzir da su posljednje ukrajinske borbene jedinice napustile Sjeverodonjeck – nema dvojbe da je grad pao.

Smisao borbe “do zadnjeg metka”

Brojni vojni analitičari i ratni eksperti ovakvu su sudbinu Sjeverodonjecka proricali puno prije kompletne opsade, no unatoč upozorenjima o nemogućnosti obrane i mogućim velikim žrtvama koje su se uistinu i dogodile (govori se o više tisuća mrtvih), ukrajinske snage ostajale su u gradu do posljednjeg metka. 

Ovaj scenarij, kao i onaj u Mariupolju, neodoljivo podsjećaju na tragičnu sudbinu Vukovara u kojem su se branitelji srpskom neprijatelju i JNA opirali i u trenucima kada se znalo da je pad grada neminovan. Štoviše, čak i nakon samog pada, po pojedinim četvrtima grada-heroja mogli su se čuti sporadični pucnjevi pojedinaca koji su se doslovno borili –  do smrti.

O “isplativosti” i razlozima borbe do kraja, čak i kada je bjelodano da bitka neće biti dobivena, pričali smo sa jednim od vukovarskih zapovjednika HOS-a Zvonimirom Ćurkovićem, jednim od onih koji se borio na samom kraju vukovarske bitke.

Ćurković: “Na borbu do smrti spremna je samo posebna kategorija heroja”

“U glavama pojedinaca, ratnika koji ostaju do kraja znajući za posljedice – ta je žrtva vrijedna. Njima predaja nije opcija, no smatram da je to stvar duhovne razine. Preciznije, život daju i na samom kraju kada je sve izgubljeno, ostaju ljudi sa snažnim duhovnim vrijednostima. Oni su svjesni da njihova smrt neće donijeti slobodu, ali će odaslati snažnu poruku. Dakle, pričamo o najvišoj razini herojstva”, kaže nam Ćurković i osvrće se na aktualni Sjeverodonjeck. 

“Što se toga grada tiče, ostanak i obrana do samoga kraja, imao je strateškog smisla zbog njegovog položaja i izlaska na more koji je od neprocjenjive vrijednosti. Doduše, dajem si slobodu zapitati se je li Sjeverodonjeck uistinu bio neobranjiv. U svakom slučaju, grčevita obrana gradova koji su poput Vukovara i Sjeverodonjecka strateški bitni uvijek ima smisla jer često određuje ishod rata”, zaključuje naš sugovornik.

Bašić: “Obrana do kraja ponekad je jedina opcija”

Poznati branitelj Vukovara i bivši zatočenik srpskih logora Zlatan Bašić donekle dijeli mišljenje Zvonimira Ćurkovića, no on dodaje i još jedan, ne manje bitan, ali vrlo logičan motiv ostanka u borbi za koju se unaprijed zna da je izgubljena.

“U pravilu, što se tiče Vukovara, borba do kraja bila je jedino što je preostalo. Došao je trenutak kada se iz njega više nije moglo, kada napuštanje više nije bila opcija i kada činiš jedino što možeš da bi preživio. Braniš se”, koncizan je Bašić. Razgovarajući s braniteljima Vukovara koji su dočekali pad grada, ispostavilo se da su za ostanak imali različite motive. Stipo Minarić je na kraju odveden u logor, no opisao nam je kako je i zašto ostao u gradu iako je, kako kaže, znao još 01. studenog da ga neće moći obraniti.

Nisu mogli ostaviti civile

“Gotovo tri tjedna prije, znali smo da će grad biti okupiran. Izlaz je postojao, no meni i mojim suborcima iz Turbo voda nije palo na pamet spašavati sebe, prije nego spasimo civile. Jednostavno smo znali – ako u podrumima budu čekali četnike, nitko od njih neće preživjeti. Moja jedinica je obavila sjajne borbene akcije i nema gdje nas nije bilo po Vukovaru, ali spašavanje ljudskih života smatram našom najbolje odrađenom zadaćom na koju sam izuzetno ponosan. 
Podsjećam na pripadnike Azova koji su se uistinu ponijeli kao vrhunski vojnici kada su najprije poslali civile, medicinsko osoblje, starce, žene i djecu, a sebe su ostavili za kraj. To je čin vojnika koji zaslužuje najveće pohvale. Ponavljam, spašavanje života najplemenitija je vojnička zadaća, a to smo napravili i mi. Uostalom, Vukovar se izgradio, a ljudski je život nenadoknadiv”, zaključuje Stipo Mlinarić.