Branitelj štrajka glađu, a kćerka danima protestira što kao invalidna osoba ne može dobiti nikakvo zaposlenje!
Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) ogorčena je odnosnom, prije svega gradonačelnika Grada Ludbrega (Varaždinska županija), prema kćeri hrvatskog branitelja Dolores Kamenar Čokor (24), koja boluje od cerebralne paralize i koja pred zgradom ludbreške općine već danima protestira, jer je kao invalidnu osobu nitko ne želi zaposliti. Ne da ne želi već "nitko" od gradskih i općinskih struktura nije zainteresiran ni s njom razgovarati. Vidjevši da mu dijete naočigled propada, njezin otac koji je i invalid Domovinskog rata, (bio je pripadnik Bojne Frankopan) ovih se dana i sam pridružio kćerkinom protestu, te je i on postavio šator ispred općine i počeo štrajkom glađu. Kažu da se neće maknuti ispred općine, gdje noću spavaju, a danju sjede ili hodaju oko općinske zgrade. Svaki dan pokraj njih i to po nekoliko puta mrtav-hladan prolazi i gradonačelnik Ludbrega (SDP), ali oni za njega uopće ne postoje. Dolores ne može shvatiti da se u ovom kraju uglavnom zapošljavaju po tzv. političkoj liniji (najčešće SDP), dok je njezin otac izjavio da se nije borio i dao krv da mu ni djeca nemaju ni za kruh, dok se pojedinci "razmeću" milijunima, koje su ostvarili dok je i on bio u prvim borbenim redovima. Svaka javna ustanova dužna je po zakonu na određeni broj radnika zaposliti barem jednog invalida. To se po njihovim riječima u ovome kraju ne poštuje.
- Najviše me boli da ludbreški branitelji uopće nisu zainteresirani za ovaj slučaj, a ja želim ukazati da se slično događa i širom države. Slično se događa i s civilnim Udrugama invalida, koje također ne pružaju adekvatnu pomoć svojoj članici. Dolores se boji za moje zdravlje, a ja za njezino. Kad smo odlazili u rat govorili su nam da će nakon što porazimo treću ili četvrtu vojsku u Europi sve biti drugačije, ali nije. Osjeća se velika razjedinjenost branitelja. Ja se ovdje mogu i ubiti, a da nitko ne će ni prstom maknuti. Kakvi smo mi to ljudi, a ne borimo se samo za sebe već za sve branitelje i sve bolesnike koji boluju od cerebralne paralize- kaže Nenad Kamenar, otac 24-godišnje Dolores, koja je inače udata i ima malo dijete.
Eto, to je još jedan slučaj gdje se ni djeca hrvatskih branitelja ne mogu zaposliti, ni sa srednjom školom kakvu ima naša sugovornica,.gdje ih se marginalizira i prešućuje
- Ne, ne želim se upisati u SDP, kao ni u jednu drugu političku stranku da bih dobila zaposlenje – rekla je, te dodala da se njezin otac za to nijeborio.
Pitali smo ih imaju li snage da se i dalje bore s administracijom i ljudima koji su rat gledali putem ekrana, istaknuli su da će ostati pred ulazom u zgradu općine - sve dok treba, ali narod mora znati da se u ovome kraju najčešće zapošljavaju "po babi i stričevima". Toga je dosta –istaknuli su te na nam dali svoje brojeve mobitel, pa ih svatko može nazvati: hrvatskog ratnika, dragovoljca i ranjenika Nenada Kamenara možete dobiti n mob. telefon: 099-593-23- 67, a Dolores na : 099-688-96-12.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UBDR91),
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
