BRANITELJI U MIRU IZGUBILI DRŽAVU
Ti ljudi (većinom) koji su stvarali državu danas su „prvaci“ u ovrhama, nezaposlenosti, a puni su ih zatvori i bolnice. Više znači da si bio suradnik „Ferala“ ili pak da danas pišeš (bljuješ) u“Novostima“ nego da si prošao sve bitke, od Vukovara do Dubrovnika. U vrijeme srpske i ine agresije nismo ni sanjali da će jedan Pupovac ili Stanimirović staviti „sve Vlade“ u „mali džepić“, odnosno da će ti i takvi biti značajniji nego svi hrvatski generali
Hrvatski javni prostor sustavno truje gomila redikula, poput ekstremnih ljevičara. Riječ je mahom o onima koji nisu sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, ali su to vrijeme, kad su drugi ginuli, odlično iskoristili (naplatili) da se uhljebe u sve pore društva, od medija, gospodarstva, državnih i inih službi, sporta, pa sve do pop i narodne glazbe. Nema gdje ih nema, a uz to su i odlično organizirani. Takneš jednog, a svi drugi se poput domina počnu javljati, kao da si taknuo sve. Ti i takvi poglavito su došli do izražaja u zadnje vrijeme, predstavljajući se kao „mirotvorci“, „humanitarci“, „antifašisti“, „mladi“, „stručnjaci“ i slični. Ta jad i bijeda (svaka čast iznimkama) brine o tome (da ti pamet stane!) da Hrvatska toliko godina nakon Domovinskog rata ne ode u „krivom smjeru“, pa svaki dan, po partijskom receptu, izmišljaju neprijatelje, a vide ih baš tamo gdje ih nema. Naime, opet im se zamagljuje pred očima kad neki članak počinje sa „u“. To su naučili u vrijeme Tita i partije, tj. da se sva slova mogu koristiti u abecedi, ali ne i „u“. A „ustaša“, na koje oni neprestano aludiraju, nije bilo ni u vrijeme Domovinskog rata, a još ih je manje sada!
Tv emisije ugroženih
Ali tim i takvima je dovoljno da na koncertu ili skupu vide neku crnu majicu, pa da se počnu osjećati „ugroženo“ i da odmah od buhe naprave slona. U tome im iznimno pomažu stari i provjereni komunistički kadrovi, od kojih su neki poput Zorana Šprajca, morali promijeniti i prezime (taj je primjerice rođen kao Jovanović, a isto prezime nosio je i političar Robert Podolnjak.). Nu, kako su sva ključna mjesta, osobito u medijima, (svaka čast iznimkama), zauzeli razni „šprajci“, oni su odmah izbacili sve „desničare“ iz svojih emisija i svojih novina. O njima se može govoriti ili pisati samo i isključivo kao o „lopovima“, „kriminalcima“, „ratni i inim zločincima“ i tome slično. Sva sreća da postoje određeni portali, koje ljudi rado čitaju, pa ova medijska bagra ipak ne može zaustaviti sve što hrvatski diše. Međutim, i za to ti i takvi imaju odgovor. Obično vele da pojedini „ekstremni desničari“ pišu na portalima koji se „malo čitaju“ ili pak u novinama koje ne dostižu „rekordne“ naklade, ili pak da samo gostuju na lokalnim televizijama, dok su oni, gle vraga, „pretplaćeni“ samo na „velike“ novine poput recimo četničkih „Novosti“, koje izlaze (uz potporu Hrvata!) usred Zagreba, ili pak u državnim tv-emisijama nekakve „ugrožene“ Maje Sever, kojoj baš ne ide i čitanje s „blesimetra“, a kamoli što drugo.
Zanimljivo je da su danas „ekstremni desničari“ i istinski sudionici Domovinskog rata!? Ekstremni ljevičari im nikako ne mogu oprostiti što su ostvarili stoljetni hrvatski san, tj. svoju državu. A oni su još do 1995. vjerovali komunističkom vođi Titu da će „prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati dobiti svoju državu“.
Vode kola
Hrvatski branitelji su uz velike žrtve dobili rat i svoju državu, ali su je nažalost „izgubili“ za „zelenim stolom“, odnosno u miru. Istina, ima relativno veliki broj braniteljskih udruga, ali one su uglavnom „razbijene“. Tamo gdje ima novaca, nema branitelja! Ti ljudi (većinom) koji su stvarali državu danas su „prvaci“ u ovrhama, nezaposlenosti, a puni su ih zatvori i bolnice. Više znači da si bio suradnik „Ferala“ ili pak da danas pišeš (bljuješ) u“Novostima“ nego da si prošao sve bitke, od Vukovara do Dubrovnika. U vrijeme srpske i ine agresije nismo ni sanjali da će jedan Pupovac ili Stanimirović staviti „sve Vlade“ u „mali džepić“, odnosno da će ti i takvi biti značajniji nego svi hrvatski generali, od kojih na žalost baš kad treba (svaka čast iznimkama) ne možeš ni glasa čuti!
Da sve bude još gore, ekstremni ljevičari (komunistička i jugoslavenska bagra), danas se jedino predstavljaju kao časni i pošteni ljudi, koji svojim luksuznim automobilima ili pak jahtama ili helikopterima „ni mrava ne bi zgazili“. Inače, sve ih možeš pitati i na sve će odgovoriti, samo ne na koji su način stekli prvi milijun eura!
Djeca i najmiliji raznih Jugoslavena, Udbaša i komunista danas gotovo na svim područjima „kola“ vode. I to ne ona iz opere Jakova Gotovca već ona koje pleše Milorad Pupovac i njemu slični.
Stječe se dojam da hrvatski branitelji i stradalnici imaju sve manje živaca i volje za takvu glazbu i takve plesove, koji nas na žalost opet vode – „tamo daleko“!
Ne, za to se nismo borili! T
