Branko Borković Mladi Jastreb, zadnji zapovjednik obrane Vukovara, posljednjih je tjedana počeo obilaziti Hrvatsku kao predsjednik Autohtone Hrvatske seljačke stranke. O svom političkom angažmanu, ali i o aktualnoj situaciji u državi, te stanju u Vukovarsku, s Borkovićem smo popričali tijekom njegovog posjeta Splitu.
- Ovom turnejom želim najaviti izlazak Autohtone Hrvatske seljačke stranke i početak pretkampanje za predstojeće izbore za Europski parlament. Nama je prioritet svaki grad, svako selo u Hrvatskoj, a uskoro počinjemo i s organizacijom pomoći Hrvatima u BiH i Vojvodini. Imamo stalni rast u Hrvatskoj, imamo već i jednog gradonačelnika, u Zlataru. Mi ne nudimo sebe kao opciju, nego sve ostale zovemo da nam se pridruže, da svi zajedno budemo opcija kojom ćemo promijeniti političku sliku u Hrvatskoj.
Politiku treba vratiti narodu
Postoji li mogućnost udruživanja s HSS-om?
- Mi smo disidenti HSS-a, na ovaj ili onaj način, bilo da nam je onemogućeno političko djelovanje ili da smo direktno isključeni. Ja nisam direktno isključen, nego mi je onemogućeno političko djelovanje. Mi, koji smo stvarali Autohtonu Hrvatsku seljačku stranku, mi smo ostali vjerni nauku
Antuna i
Stjepana Radića, i mi od toga ne odustajemo.
Što Autohtona Hrvatska seljačka stranka može ponuditi Dalmaciji, u kojoj je HSS nekada bio jak i utjecajan?
- Dok smo svi unutar HSS-a, ta je stranka imala pretenzije biti vodeća stranka u Hrvata, kao što je ona povijesno i bila. Smatramo da nauk Antuna i Stjepana Radića nije prošlost, nego i sadašnjost i budućnost. To pokazuju i rezultati svih dosadašnjih vlasti koje su Hrvatsku dovele ovdje. Branitelji su ipak napravili svoj posao, dok su postojeće političke grupacije Hrvatsku dovele u ponor i ne vide izlazak iz njega.
A izlazak je u artikuliranju svih potencijala hrvatskog naroda, to je vraćanje politike narodu. Jer, danas je činjenica da 60 posto ljudi apstinira od politike, a radićevština je da politika nije ničije pravo, ničija profesija, nego pravo svakoga od nas da pomogne bližnjemu, sukladno svojim mogućnostima, i da na taj način zajednički izgradimo bolju budućnost.
Stoga i izlazi ova teza da politika ne može biti ničije zaposlenje, kao što danas imamo da su saborski zastupnici zaposlenici, da su nam čitav niz općina i gradova teret, jer su nam općinski načelnici, gradonačelnici i župani državni službenici, pa su tako odstupili od svog osnovnog zanimanja i uzeli politiku kao zanimanje.
Ne proizvodimo hranu više ni za samoga sebe
U tom dijelu vidimo krivi put stvaranja tog civilnog društva, jer je politika nasilno stvorena kao profesija. I kroz tzv. politiku su sve ovo vrijeme vršili otuđenje narodne imovine, da ne kažem pljačku, koja je evidentna. Jer, nije kriza zbog svjetske krize, i nije kriza što hrvatski narod ne zna, nego je kriza zato što se očito previše krade.
Kad bi se manje kralo, i kad bi se vlasti bavile problemima naroda, onda Hrvatska ne bi bila u krizi, s obzirom na potencijale koje ima.
Znači, mi smo danas u situaciji da narod brani sam sebe, jer mora ići po socijalnu pomoć i onda ići u šoping centar i te novce ostavljati strancima, odnosno kupuje lošu uvoznu hranu, i na taj način nam odlazio dio narodnog bogatstva.
Je li žalosno da Hrvatska s ovakvim prirodnim potencijalima, oranicama, žitnicama, morem.., ne možemo odlično živjeti?
- Naši građani, naši seljaci, ne proizvode više hranu ni za samoga sebe zbog niza administrativnih zabrana i situacija u koje su dovedeni. Znači, više čovjek na svom radnom mjestu ne može zaraditi za dostojanstven život. Eto, dokle nas je dovela tzv. politička elita. Antun Radić je tu situaciju opisao prije sto godina, to je model odnarođene vlasti. Dvije najjače političke stranke, nisu političke stranke, nego jedna uska klika koja je uzurpirala pozicije političkih stranaka i na taj način omogućila "zakonima" zakonsku pljačku narodnog blaga. Oni danas govore da sve rade po zakonu, a ja kažem "i
Hitler je sve radio po zakonu2.
Kako ocjenjujete poteze sadašnje Vlade, ponajprije poteze ministara Jakovine i Linića?
- Oni su na tragu onoga što je
Milanovića najavio kad se borio za pozicije u vlasti, da je HDZ-ova vlast loša, protiv koje su bile znatne demonstracije, gdje su ljudi ukazivali na kriminal, da se ide u pogrešnom smjeru, da je narod sve siromašniji, na evidentnu pljačku. Milanović je tada rekao da će oni kad uzmu vlast hrabro iskoračiti. I on je to napravio i Hrvatsku uveo u ponor, iz kojeg oni očito ne vide kako izaći, jer se zabavljaju sami sobom, a kad nešto ne ide kako treba, onda je kriv narod.
Bilo bi vrijeme da im već jedanput kažemo "ne možete vi mijenjati narod, nego narod treba mijenjati vas". Jer, ovaj narod nije zaslužio ovako lošu vlast. Ono što sam reći je da je nakon lošeg HDZ-a na vlast je došao još gori SDP. Ne daj Bože da nam alternativa bude loši HDZ.
U Hrvatskoj vlada kontrolirani kaos
Smatrate li da ljudi trebaju izaći na ulice?
- Teško da će se to dogoditi, jer mi imamo situaciju kontroliranog kaosa. Rekao sam da je to partitokratski režim, jer imamo loš Zakon o političkim strankama. Po njemu, kad se ne sviđate prvom čovjeku, on vas izbaci van. Znači, mi smo svi u HSS-u žrtve tog partitokratskog režima. Kad smo iskazivali ne samo svoj stav, nego kad smo iskazivali svoj stav, m smo izbacivani vani. Dakle, živimo u tom partitokratskom režimu, u kojem par čelnika političkih stranaka odlučuju o sudbini cijelog naroda. Mi živimo u društvu u kojem je sindikalna scena razbijena. S isto tako jako lošim zakonima, i gdje se to gura kao sloboda. Zapravo, to nije sloboda, nego izazivanje kaosa, da bi se razbila sindikalna scena. Ljudima uopće nije omogućeno da se uključe u kvalitetne sindikate i kvalitetnije se bore.
Tako je i gospodarstvu. Što će reći o predstečajnoj nagodbi, u kojoj vi morate oprostiti dužniku dugove, da bi on preživio, a vi umrli. Ovo je prestrašno! Ovo je van svih zdravih normi Znači, ako postoje uzajamni dužničko – vjerovnički odnosi, onda se sjedne za stol, i proba dogovoriti, kako izaći iz toga, uključujući i to da onaj tko je dužan ustupi dio imovine. A ne da se onome tko je dužan sve oprosti, da bi mogao živjeti, na štetu onih kojima je dužan. I to političkom izboru i odabiru, određene klike dobro prođu.
Jeste li za sustav poticaja?
- Sustav poticaja se u Hrvatskoj krivo tumači, a najžalosnije je što je nedavno, sam potpredsjednik Vlade Linić izjavio "ako damo seljacima potpore, ostat ćete vi bez mirovine". To je uvođenje sukoba i nemira između različitih skupina, a ne govori o onom pravom stanju. Bez potpore proizvodnji hrane, nema niti hrvatskog turizmu niti opstanka naroda.
Znači, mi moramo poticati primarnu proizvodnju hrane, da se dovedemo u situaciju da mi samo kao država možemo hraniti vlastiti narod. Mi smo danas ovicici o lošoj uvezenoj hrani. Sustavnom politikom zadnjih 13 godina smo dovedeni u poziciju da su potencirani odabrani veliki proizvođači, da bi sve ove manje seljake uništili. Ono što posebno boli je da seljak danas na svojoj zemlji ne smije proizvoditi hranu niti za svoje potrebe.
Kad govorimo o potporama, u Europskoj uniji one su regulatorni mehanizam kojima se održava sustav proizvodnje hrane da bi ona bila jeftina za sve građane, da bi ona bila pristupačna i jeftina, i da se osigura socijalni mir, a ne da bile sredstvo manipulacije. Ono što je problema u Hrvatskoj, je da su određeni kategorijama dodijelili 100-postotne potpore, a da su svima malima smanjili na 60 posto. Mali u takvoj situaciji propadaju nakon godine dana, a veliki dobiju ekstra profit. U Europskoj uniji nema potpora.
Uvozimo tone kruha iz inozemstva!
Što ćemo s hrvatskim ribarstvom?
- Tu opet dolazimo do pitanja ZERP-a, do nedosljednosti naše bivše stranke i nedosljednosti političkih elita. Oni su slomili ZERP i doveli hrvatsko ribarstvo u ovu poziciju, da svi drugi mogu čistiti hrvatsko more, a naši ne mogu osigurati ni za trošak isplovljavanja. To vidimo i u šumarstvu, u vodnom gospodarstvu, u poljoprivredi. Naša pšenica se izvozi, a ono što naši građani ne znaju: uvoze se enormne količine kruha i prerađevina od brašna u Hrvatsku.
Pratite tragove, pa ćete otkriti da u Hrvatsku u trgovačke centre stiže smrznuti polupečeni kruh, pa se do kraja ispeče ovdje i tako prodaje. Mi izvozimo šećer, brašno i pšenicu i tako postali siromašna sirovinska baza u Europskoj uniji.
Slično što se radilo u Africi s kolonijama?
- S tim što smo i u još gornjoj poziciji, jer su kod nas te koncesijske naknade, pet do 12 posto, dok su u azijskim i afričkim zemljama od 40 do 50 posto. Dakle, afričke zemlje su u boljoj kolonijalnoj poziciji nego Hrvatska.
U Vukovaru na djelu diskrimincija Hrvata
Bili ste u Vukovaru do pada i srpske okupacije posljednji zapovjednik obrane grada. Odlazite li sada u Vukovar?
- Bio sam prije neki dan, sada ću opet za koji otići u Vukovar. Tamo je na djelu diskriminacija, ali ne Srba, nego Hrvata. Naime, kada SDS na izbore u Vukovaru izađe sa svojom listom, onda u Gradsko vijeće uđu trojica vijećnika, ali onda se mora razlika od drugih četiri namiriti preko Vijeća nacionalne manjine, jer srpska nacionalna manjina ima zajamčenih sedam mjesta. To je, ponavljam, diskriminacija Hrvata, takvo je stanje u Vukovaru.
Branitelji su u Hrvatskoj nikad razjedinjeniji, stotine braniteljskih udruga, umjesto jedne.
- Da imamo jednu braniteljsku udrugu, onda bi populacija koja je dobila rat bila vladajuća populacija, pa Hrvatskom ne bi vladali sinovi i unuci udbaša, kao što vladaju danas.
Izvornu vijest možete pogledati
OVDJE
