'Bude li šatora dok sam ja ministar, prvi ću otići'

"U radu ministarstva primijenio bih izraelski model i otvorio četiri centra: Zagreb, Osijek, Rijeka i Split" Premda će tijekom slaganja kadrovske križaljke o tome zadnju imati novi mandatar, u braniteljskim se krugovima, govoreći o novom ministru ovog resora, posljednjih dana glasno spominje ime umirovljenog brigadira HV-a Miodraga Deme. Novi saborski zastupnik iz redova stranke Milana Bandića svojim je 15-godišnjim radom na poziciji voditelja zagrebačkog Ureda za branitelje na mnogo načina zadužio ovu populaciju, stoga bi većina krovnih udruga s odobravanjem pozdravila ovakav izbor. Tome je uvelike pridonio i njegov impresivni ratni put koji je otpočeo u Rakitju još u studenome 1990. kada je pristupio Jedinici za posebne namjene MUP-a i obuhvatio sva hrvatska ratišta sve do teškog ranjavanja posljednjeg dana rata pred Banjom Lukom u listopadu 1995., otkada je od elitnog vojnika i zapovjednika preko noći postao 100-postotni ratni vojni invalid prve skupine. Skrb o pripadnicima HVO-a Glasine o mogućem imenovanju, potvrđuje, stigle su i do njega. – Hrvatski branitelji moja su životna misija, moje poslanje, a prije nekoliko dana u Saboru nisam prisegnuo sebi, već njima. Ministar branitelja, zašto ne? Ako mi branitelji ukažu povjerenje, bila bi mi čast i obveza. Svoju politiku kreirao bih skupa s njima, moja vrata bila bi otvorena 24 sata dnevno i bio bih njihov ministar – kaže brigadir Demo. Povratkom u saborske klupe u siječnju, najprije će podijeliti 151 primjerak, koliko je zastupnika, nove studije o suicidu branitelja koja je pokazala da se posljednjih godina ubijaju dvostruko više od civilne populacije. A kao ministar, otkriva, najprije bi promijenio ime institucije u Ministarstvo hrvatskih branitelja. Važnije od toga, međutim, smatra osigurati sveobuhvatnu skrb za branitelje, evo i kako. Tijekom dvotjednog boravka u Izraelu imao je prilike upoznati se s tamošnjim sustavom skrbi za veterane, pa bi se po uzoru na taj model zalagao za decentralizaciju ministarstva kroz otvaranje četiriju centara: Split, Rijeka, Osijek i Zagreb. – Na taj način postigli bismo čuda jer bi se pravilno rasporedila sredstva, rasteretio Zagreb, odakle bi se sustav koordinirao, i ono najvažnije, omogućila pristupačnost svakom branitelju jer smatram da je svatko tko je nosio pušku za hrvatsku državu vrijedan pažnje. Želim da svaka kuna i svaka informacija dođe do svakog branitelja. Svaki od njih mora biti primljen i saslušan, upoznat sa svojim pravima, bez obzira na čin i položaj u vojsci, kako sam i radio u gradskom uredu svih ovih godina. Nema branitelja u Zagrebu kojeg ne poznajem, a tijekom brojnih putovanja od Vukovara do Dubrovnika mogu reći isto i za cijelu Hrvatsku – kaže brigadir Demo, naglašavajući da bi skrbio i za pripadnike HVO-a te ih priključio centru u Splitu ili pak Osijeku, ovisno o mjestu stanovanja. Sveobuhvatna skrb uključivala bi brigu za svaki segment braniteljske problematike, od rehabilitacije, mirovina, stambenog pitanja, prekvalifikacije, edukacije, pomoći pri otvaranju zadruga i OPG-ova, do kreditiranja poduzetništva i zapošljavanja njihove djece, za što je potreban novi, kvalitetan zakon koji Miodrag Demo već ima napisan u svome računalu. – Zakon je gotov, spreman, na njemu je uz branitelje iz cijele Hrvatske radilo deset stručnjaka, uključujući psihologe, liječnike i ljude iz financijskog sektora. Dat ćemo ga u proceduru kao prijedlog našeg kluba zastupnika kako bi što prije zaživio. Želio bih da završimo tu priču o braniteljima i Domovinskom ratu tako da ljudi budu sretni i zadovoljni – kaže. A da je ponekad dovoljna i lijepa riječ osjetio je na vlastitoj koži, kada je ostao prikovan za kolica, ovisan o tuđoj pomoći. – Jedno vrijeme u meni je trajala borba, ali presudila je jaka volja i, naravno, silna potpora moje obitelji, koja je uz mene ostala u dobru i zlu. Nikad sebe nisam smatrao herojem, to je za mene moja supruga – otkriva. U rovu sa svojim vojnicima Međutim, nikada nije požalio što je prije 25 godina napustio siguran posao u Italiji, kamo je krenuo iz okolice Zadra da izbjegne zlu kob svoje obitelji progonjene zbog domoljublja, i vratio se u Hrvatsku u vrijeme kad je postalo razvidno da će rat biti neizbježan. Prijavio se među prvima, najprije štiteći institucije poput Sabora, Vlade i predsjednika, no kada su mu ponudili da preuzme dužnost zapovjednika počasne garde na Pantovčaku, odbio je odijelo već šivano po njegovoj mjeri i otputio se na ratište s 2. gardijskom brigadom. S njima ratuje od Banije do južnog bojišta, sudjeluje u svim oslobodilačkim akcijama sve dok ga – kao zapovjednika koji je uvijek bio u rovu sa svojim vojnicima – nisu dohvatili geleri tenkovske granate. Odluka da se ne prepusti očaju, već da bude koristan i svojoj zajednici, poklopila se sa susretom na Sinjskoj alci 2000. kada mu je tada novoizabrani gradonačelnik Bandić ponudio da preuzme skrb o zagrebačkim braniteljima. A mnogi od njih 70 tisuća nerijetko priznaju da je upravo ovaj ured o njima skrbio bolje od Ministarstva branitelja. Stoga ovih dana Miodrag Demo s nevjericom prati potpuni izostanak rasprave o tematici svoje populacije u javnom prostoru. – Zabrinjava me što branitelji nisu bili tema pregovora Mosta i HDZ-a, što nas Petrov i njegovi zastupnici ne spominju – kaže. O radu ministra Freda Matića nema pozitivno mišljenje, o čemu je, kaže, i šator u Savskoj dao konačan sud. – Šator je u početku itekako imao svoj smisao, kasnije su tamo prodefilirale mnoge politike, ali mi iz Grada smo jedini ostali uz njih. Prosvjed polako ide svome kraju, no bude li za mog mandata potrebe za šatorom, ja bih prvi otišao.