Čeka li nas ledena zima? 'Europa je zaigrala ruski rulet s plinom: Rusija jača, euro nije na zdravim nogama, politiku nam diktiraju slabije ekonomije'
Dolaskom ljeta i ljepšeg vremena ugasili smo radijatore, odmahujući rukom na spomen crnih scenarija nestašica plina najesen, jer država i stručnjaci mjesecima tvrde da nema potrebe za panikom i brigom. No hoćemo li ove jeseni, u novoj ogrjevnoj sezoni, ponovno upaliti radijatore ili nam prijeti nestašica plina? Ruskoj invaziji na Ukrajinu zasad se ne nazire kraj, svoj odnos zaoštravaju i Europska unija i Rusija uslijed gospodarskog rata, a toliko spominjani alternativni dobavljači plina poput Alžira i SAD-a ne mogu namiriti cijelu Europsku uniju, barem ne u tako kratkom i brzom roku, jer je ipak riječ o složenom procesu. Hoćemo li do jeseni napuniti skladišta i hoće li nam to biti dovoljno?
Europa je zaigrala ruski energetski rulet, a zamjena plina iz Rusije velik je zahtjev jer je potrebno zamijeniti 100 milijardi kubičnih metara plina, upozorava ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević.
'Za to je potrebna investicija od 300 milijardi eura iz javnog sektora, a trebao bi se uključiti i privatni sektor. To je gotovo pola, ako ne i više, od 800 milijardi eura namijenjenih oporavku od pandemije koronavirusa, a rok je kratak i ključni su infrastrukturni problemi. Usto, Rusija pokušava ojačati pregovaračku poziciju kako bi spriječila Europu da napuni dio skladišta do jeseni. Situacija će se dodatno zaoštravati. Rast cijena struje prati rast cijena plina na tržištu, a plin je i pod udarom različitih spekulanata zbog poplave novca koji se upumpava na umjetan način', smatra Lovrinčević.
Problem poskupljenja, a naposljetku i nestašice plina prelijeva se na rastuću inflaciju, samo u Hrvatskoj poraslu na rekordnih 10,8 posto.
Lovrinčević smatra da su procjene rasta inflacije bile pogrešne i podcijenjene u europskim i američkim bankama. No kaže da je razlika u tome što su se u SAD-u ispričali zbog pogrešnih prognoza, što nije bio slučaj u Europi.
'Europska središnja banka (ECB) kasni do godinu dana s dizanjem kamatnih stopa. S time su već krenuli u SAD-u, Švicarskoj i Australiji. Doći će do krize javnog duga, odnosno krize eura. Kamatne stope će se na kraju i povećavati, ali ne za sve europske zemlje', upozorava Lovrinčević te dodaje da će se kreirati umjetni uvjeti za četiri države – Portugal, Španjolsku, Italiju i Grčku, predvođene Francuskom – kako bi se održale, a u kojima, ukupno gledajući, 30 posto stanovništva živi u neodrživim uvjetima, javnom dugu i zaduživanju.
'Ulaskom u eurozonu hrvatski građani preuzimaju taj rizik financiranja. Oklijevanje s podizanjem kamatnih stopa rezultira rastućom inflacijom, a Europa će biti zadnja koja će krenuti s time, što znači da će euro oslabiti. Najviše je na to utjecao pad Njemačke u političkom i ekonomskom smislu uslijed ovisnosti o ruskim sirovinama. Njemačka gubi primat i sada ga preuzimaju te države, jer je njezin standard narušen. Nekadašnja gospodarska velesila Njemačka već je četiri godine treća najneuspješnija država u Europi. To utječe na euro te on više nije na zdravim nogama, jer ako njemačko gospodarstvo kopni, to se održava na EU. SAD je radikalan u svojim potezima s ciljem presijecanja očekivanja inflacije, jer kada se krene s očekivanjima i njihovom 'ugradnjom', inflacija oživljava', upozorava Lovrinčević.
'Recesija je manje zlo, no europsku politiku diktiraju slabije ekonomije'
Smatra da bi ECB trebao krenuti s visokim kamatnim stopama, i to jačim od SAD-a, jer problem inflacije postojao je i prije rata, a s njime se samo ubrzao, no ECB ga, kaže Lovrinčević, koristi kao alibi.
'Recesija je manje zlo nego inflacija koja se izmaknula kontroli. Recesija je bolji scenarij jer će inflacija prijeći u stagflaciju, koja može potrajati desetljećima, a stanovništvo će stalno gubiti kupovnu snagu dok gospodarstvo država neće rasti. Upravo o tom smjeru, smjeru stagflacije, ide Europa. U slučaju recesije ona ne bi bila toliko duboka i značajna jer Europa ima visoku razinu nezaposlenosti i akumulirane štednje te je lakše proći kroz recesiju.
Nažalost, europsku politiku diktiraju slabije ekonomije – portugalska, španjolska, talijanska i grčka – koje su nove saveznice Francuske, a u tom se smjeru razvija i odnos prema inflaciji i monetarnoj politici. S time da Portugal i Španjolska neće biti okrznuti nestašicom plina, jer ga od ranije uvoze iz Alžira, dok je Francuska u drugačijoj poziciji.'
Gdje smo za četiri mjeseca?
EU je donio šesti paket sankcija koji uključuje smanjenje uvoza plina iz Rusija do kraja ove godine, a obvezali su se do 2027. smanjiti energetsku ovisnost o Rusiji. Države EU-a od ranije su podijeljene oko tog paketa sankcija, a neke od njih, poput Njemačke, Mađarske i Slovačke, pristale su na plaćanje u rubljima, točnije plaćaju plin u eurima preko ruske banke Gazprombank, koja potom konvertira uplate u rublje. To ne krši sankcije EU-a ako kupci ruskog plina mogu izvršiti plaćanja u eurima i dobiti potvrdu o tome prije nego što se izvrši bilo kakva konverzija u rublje. Premda su Rusiji svi prognozirali gospodarski krah, plaćanje plina u rubljima na zahtjev ojačalo je rusku valutu, a debelo više zaradili su u nekoliko mjeseci od nafte i plina nego što su potrošili na rat u Ukrajini.
U samo godinu dana cijena prirodnog plina na europskom tržištu porasla je šest puta, a energetska situacija ipak je nešto složenija nego što je to ranije tvrdila Europska unija, koja čak 90 posto svojih potreba za prirodnim plinom zadovoljava uvozeći ga, a pritom 45 posto uvezenih količina dolazi iz Rusije kroz nekoliko glavnih cjevovoda koji prolaze kroz Ukrajinu, Njemačku i Poljsku. No cjevovod kojim se ruski plin dovozio kroz Poljsku u Europu više nije u funkciji jer je Poljska odbila plaćati plin u rubljima na zahtjev predsjednika Rusije Vladimira Putina.
Situacija se dodatno zaoštrila kada je u utorak ruski Gazprom objavio da će rezati isporuku plina Njemačkoj za 40 posto putem starog cjevovoda Sjeverni tok. Za 15 posto Gazprom je smanjio isporuku i Italiji, a već ranije obustavio je isporuku plina Poljskoj, Bugarskoj i Finskoj. Velik je to udarac za Njemačku i Italiju, koje gotovo pa ovise o ruskom plinu, stoga im prijeti velika nestašica, što će se odraziti i na ostale države, jer ako SAD ne može dovesti dovoljno LNG-a da namiri EU, što je s drugim alternativnim dobavljačima i basnoslovnim cijenama plina?
Izvor:Tportal
Autor: L.Š./Foto: snimka zaslona/You/tube
