Vijesti Najčitanije
Četnici po drugi put osvojili Škabrnju – simbol stradavanja Hrvata u Dalmaciji
OPERACIJA "KAMELEON"
Srpska vojska je u valovima na Škabrnju slala svoje najelitnije paravojne jedinice, među kojima su se isticali „Alfe“, pod zapovjedništvom Dragana Vasiljkovića (kapetana Dragana), „Vukovi s Vučjaka“ i Arkanovi „Tigrovi“
Jedan od simbola stradavanja Hrvata u Domovinskom ratu – mjesto Škabrnja po drugi puta je palo u velikosrpske ruke 22. ožujka 1993. godine. Ovo mjesto zadaraskom zaleđu ostalo je zapamćeno po masakru koji su četnici napravili nad lokalnim stanovništvom 18. i 19. studenog 1991. godine.
Škabrnja je bila pod okupacijom sve do početka 1993. kada je mjesto oslobođeno tijekom operacije „Maslenica“. Iako Škabrnja nije imala strateški značaj, ona je za Hrvate bila simbol stradanja domaćeg stanovništva u Dalmaciji, a Srbi su na sve načina pokušavali povratiti izgubljene teritorije tijekom akcije „Maslenica.
Samo mjesto bilo je u okruženju, a kako je dugačko čak 6 kilometara bilo ga je izuzetno teško braniti. Tu zadaću imali su pripadnici IX. Bojne HOS-a „Rafael Boban“, na čelu s zapovjednikom Markom Skejom. Iako okruženi s dvostruko jačim neprijateljem iz Nadina i s visokih položaja na Ražovljevoj glavi malobrojni branitelji odbijali su napade punih 43 dana. Srpska vojska je u valovima na Škabrnju slala svoje najelitnije paravojne jedinice, među kojima su se isticali „Alfe“, pod zapovjedništvom Dragana Vasiljkovića (kapetana Dragana), „Vukovi s Vučjaka“ i Arkanovi „Tigrovi“.
Puno je hrabrih boraca branilo Škabrnju, a u najveću legendu ušao je Thomas Crowley “Irac”, legionar specijaliziran za postavljanje mina i izvođenja diverzija. Kontinuirani napadi totalno su psihički i fizički iscrpjeli branitelje, tako da je zapovjednik Skejo u više navrata tražio da njegovi borci dobe zamjenu i nužna pojačanja. Napokon, nakon spomenutih 43 dana zapovjedništvo iz Zadra povuklo je HOS-ovce na zasluženi odmor, a samo šest dana kasnije Škabrnja je pala u operaciji srpske vojske kodnog naziva „Kameolon“. Zamjene koje su stigle bile su nespremne i nisu se uspijevale snaći u tako kratkom vremenu tako da su se našli u beizlaznoj situaciji. Borbe su se odvijale doslovno za svaku kuću, a poginulo je 10 hrvatskih branitelja iz 7. domobranske pukovnije te Pješačke satnije Zrakoplovne baze Zemunik.
Škabrnja je ponovo oslobođena tek 1995. godine tijekom operacije „Oluja“ i od tada je u sigurnim hrvatskim rukama.
