CINIZAM MINISTRICE KULTURE NINE OBULJEN –KORŽINEK PRELAZI SVE GRANICE

Kad se u kazalištu, javno – pod krinkom „umjetničkog izražavanja“ i „satire“ poziva na ubijanje osoba iz javnog i političkog života (dakako, samo onih s „desnog“ ideološkog spektra), to je „legitimno“ i nije ugrožavanje bilo koga, a kad se na tu perverziju od kulture (jer riječ je o septičkoj jami iz koje se širi nesnosan smrad, a ne o umjetnosti) osvrne kolumnist, pa bilo to čak i na „desnim“ portalima s marginalnim utjecajem na javno mnijenje – radi se o krimenu i „ugrožavanju sigurnosti“ ministrice kulture!? Ministricu Obuljen-Koržinek trebalo bi prije svega pitati: Da je bilo tko napravio nešto slično kao njezin pulen Oliver Frljić, pa u predstavu „Šest likova traži autora“ (ili kakvu sličnu) umjesto Bujanca, Hasanbegovića, biskupa Bogovića i drugih ugradio NJU I NJEZINE ČLANOVE OBITELJI, da li bi i onda s istim žarom zastupala takvu „slobodu umjetničkog izražavanja“ i držala nam lekcije o tomu, baš kao da je s njom i Frljićem započela era kulture u Hrvata? Eto, jako me zanima odgovor na ovo pitanje, iako znam da ga neću dobiti, jer ministrica se pravi gluha i po pravilu ne reagira na puls javnosti kad on dopire izvan sfere lijevo-liberalno-anarhističkog miljea. Opskurni redikul Frljić koji živi od provokacija i incidenata i njeguje vulgarnu i primitivnu ideološki usmjerenu i namjensku „satiru“, samo kod nas ima prođu. U Poljskoj je zaradio kaznene prijave, iz BiH i Srbije je jedva izvukao živu glavu, ali se zato čvrsto usidrio u Hrvatskoj i nitko mu ništa ne može dok je takvih kao što je Nina Koržinek-Obuljen. Ima li Ivica Šola pravo izreći svoj stav o smeću O. Frljića i onima koji to štite i proglašavaju „umjetničkim slobodama“? Je li njegovo pravo na komentar „predstave“ manje nego Frljićev poziv na fizičku likvidaciju „nepoćudnih“ javnih osoba? To više nije ni pitanje kulture, ministrice, nego logike i zdravog razuma. Ova nacionalna sramota iz radionice O. Frljića, na nesreću svih nas, pretvorila se (uz Vašu svesrdnu pomoć) u „umjetnost“, što je samo dokaz kako u kulturi naše zemlje još uvijek vlada jedna klika čiji je mentalni sklop toliko ideološki omeđen i ukalupljen da to uvelike podsjeća na fašizam, a ne na slobodu umjetnosti. Jer, umjetnost po vokaciji podrazumijeva estetiku i odražava univerzalne vrijednosti, a ne bavi se odstrelom ideoloških neistomišljenika. Što se sigurnosti ministrice kulture (i navodnih prijetnji koje prima) tiče, iskreno, čisto sumnjam daće joj se išta loše dogoditi i u svakom slučaju joj želim dobro zdravlje i dug život, bez stresa i problema. Ali, ne mogu a ne zamijetiti da su „najugroženiji“ uvijek oni koji stoje nasuprot konzervativnom svjetonazoru. I da nikad nikomu od njih nije dlaka s glave usfalila. „Desničari“ su do sada prijetili: Predragu Matiću, Bojanu Glavaševiću, Radi Šerbedžiji, Miri Furlan, Saši Lekoviću, Goranu Beusu Richemberghu, Tatjani Jurić, Nenadu Staziću, Gordanu Marasu, Saši Lekoviću, Aleksandri Kolarić i još stotinama naših „zaštitnika slobode i demokracije“ s lijevo-liberalnog spektra (čak i jednoj mojoj susjedi iz kvarta – okorjeloj ljevičarki) i hvala dragom Bogu, nikom ništa! Ili ja barem nisam čuo da su svoje „prijetnje“ ostvarili. Nije li i to (među ostalim) dokaz da se od „desničara“ i „talibana“ pravi bauk, smišljeno i s određenom nakanom? I plaši javnost s „ustašama“ koje postoje samo u glavama onih koji se bave tom prljavom propagandom. U pitanju su u najmanju ruku neozbiljne tvrdnje. Piromani prvo potpale požar, pa se onda čude zašto gori vatra – i još se uz sve to umiješaju među vatrogasce. Već viđeno, gospođo ministrice.   Zlatko Pinter