DA SMO RANIJE NAPLATILI RATNU ODŠTETU OD SRBIJE, DANAS NE BI BILI ZADUŽENI OKO 340 MILIJARDE KUNA

Mada haaški tribunal nikada nije donio presudu da je Srbija izvršila genocid nad hrvatskim narodom, ali su u izrjeci dali konkretan podatak tko je agresor, a tko žrtva u Domovinskom ratu. No jučerašnja presuda Jovici Stanišić i Franku Simatović odgovornima za pomaganje i podržavanje zločina ubojstava na području BiH i Hrvatske. Tročlano vijeće u objašnjenju presude ipak potvrđuje kako je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postojao udruženi zločinački pothvat kojemu je cilj bio nasilno i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo za koji su Stanišić i Simatović znali, no kaže da nije pronađeno dovoljno dokaza ga su ga i pomagali. Rečeno je da tužitelji nisu dokazali da su njih dvojica, zvani "Miloševićevim ljudima na terenu", s ostalim sudionicima, dijelili tu zločinačku namjeru s „određenim političkim, vojnim i policijskim vodstvom u Srbiji“.
„Raspravno vijeće smatra da je sustavni obrazac zločina koje su nad nesrpskim civilima počinili srpske snage najuvjerljiviji dokaz koji pokazuje postojanje udruženog zločinačkog pothvata“ čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj.
- Tu zajedničku zločinačku svrhu dijelili su određeni vojni i politički i policijski dužnosnici Srbije, SAO Krajine, SAO Baranje i Slavonije i Zapadnog Srema kao i Republike Srpske u BiH, stoji u točki 24 sažetka presude. Također, dato je i mišljenje oko VRO "Oluja", gdje nema genocida ili etničkog čišćenja, već se radilo o planiranom činu evakuacije. Isto tako hrvatskoj su dali mogućnost naplate ratne štete od strane Srbije, jer rat se vodio na području Republike Hrvatske, a srbijanske vojne snage dolazile su ratovati na to područje kao strana vojna sila. Zašto Hrvatska do sada nije pokrenula reparaciju ratne štete, morali bi pitati mnoge političare koji si svih tih godina participirali vlast. Kolika je ratna šteta po nekim podacima iznosi oko 44,3 milijarde eura, a indirektna materijalna šteta preko 200 milijarde eura. Stoga Vučić i ekipa ustašama dužna platiti rečenu štetu zato i jesu pokušaji izjednačavanja žrtve i agresora. Opet nećemo se zamarati što Srbija misli, nego što Hrvatska strana ne poduzima ništa da se ta šteta naplati. U povijesti kako je prošla Njemačka? Na dan 3. listopada, kada se obilježava 20. obljetnica njemačkog ujedinjenja, Njemačka je, 92 godine nakon poraza u Prvom svjetskom ratu, završila isplatu reparacija. Njemačka vlada isplatila je posljednje rate kamata na inozemne obveznice koje je izdala od 1924. do 1930. godine, kako bi prikupila novac za ogromne reparacije koje su joj nametnule pobjedničke sile Antante u Prvom svjetskom ratu - Velika Britanija, Francuska i SAD. Reparacije su Njemačku bacile u stečaj 1920-ih i pridonijele rasu nacističke stranke koja je iskoristila nezadovoljstvo javnosti uvjetima Versajskog ugovora. Početno je Njemačkoj određena isplata 269 milijardi zlatnih maraka, ili oko 96.000 tona zlata, prije nego što je 1929. taj iznos smanjen na 112 milijardi zlatnih maraka, plativih tijekom razdoblja od 59 godina. Za II svjetski rat Londonskim sporazum o dugovanjima iz 1953. Savezna Republika Njemačka se obvezala vratiti i dugove koji nisu nastali kao posljedica Drugog svjetskog rata, dakle one iz razdoblja prije i poslije rata. Zapadna Njemačka uspijeva dogovoriti smanjenje tog duga s početnih 29 na 14,5 milijardi njemačkih maraka. Samo nekoliko dana nakon tog sporazuma iz Londona njemački parlament usvaja sporazum s Izraelom o ratnoj odšteti. Židovska zajednica dobiva isporuku njemačke robe u vrijednosti od tri milijarde njemačkih maraka, što je približno 1,5 milijardi eura. Organizacija Jewish Claims Conference, osnovana 1951. da bi kod odštetnih zahtjeva zastupala nacističke žrtve, dobiva 450 milijuna njemačkih maraka. Osim toga, Njemačka je do 2000. godine isplatila oko 83 milijarde njemačkih maraka bivšim prisilnim radnicima i zatvorenicima iz koncentracijskih logora. Kada je 1989. njemačko ujedinjenje postalo stvarnost, tadašnji kancelar Helmut Kohl je pokušao spriječiti postavljanje pitanja ratne odštete. Kohl se bojao zahtjeva iz svih 62 zemalja s kojima je Njemačka ratovala. Tadašnji kancelar je uspio pa se u sporazumu nazvanom „Dva plus četiri“ (s jedne strane Zapadna i Istočna Njemačka, s druge Francuska, Sovjetski savez, Velika Britanija i SAD), kojim su uspostavljeni jedinstvo i suverenitet Njemačke, ratna odšteta se ne spominje. Činilo se da je ta tema skinuta s dnevnog reda, sve dok 2015. grčka vlada nije postavila pitanje ratne odštete. Zamjenik grčkog ministra financija Dimitris Madras je objavio da Njemačka Grčkoj duguje gotovo 280 milijardi eura. Njemačka vlada odbija te zahtjeve sve do danas. „Ako Grčka traži 300 milijardi, što onda može tražiti Rusija? 100 bilijuna?“ Rat nije jeftina stvar niti luksuz, ali da se nekome oprosti i ne želi naplatiti ratna odšteta, a time bi se Hrvatska debelo izvukla iz krize, riješili problem ne zbrinutih branitelja, obitelji nestalih branitelja i civila...uglavnom novca ima, samo ga treba uzeti. I tako ustaše iz Domovinskog rata prepušteni sami sebi sami pokreću tužbe protiv Srbije umjesto da to kolektivno riješi hrvatska diplomacija a ima pravo na to. Kao da se ovo događa nekom drugom i po uzrečici "ne bi se šteli mešati". Stoga nitko ne pita za financiranje Srpskog narodnog vijeća i na koji način oni raspolažu namjenskim proračunskim sredstvima, isto tako i "Documenta". Oni koji prozivaju te ustaše iz 1991 godine pa nadalje normalno bez bojazni da će im se išta dogoditi jer rade protuustavno i protuzakonito dosta stvari. Dajte im karticu i bankomat neka usisavaju državni novac a onda pljuju po istoj toj državi.
Na današnji dan prema nekim podacima hrvatsko dugovanje je 340 milijarde kuna, više ni ratna odšteta od Srbije ne može to podmiriti kako smo govorili nekada, prije korone i potresa. Da se reparacija riješila ranije, danas bi lakše rješavali nastale probleme. I opet, koalicija sa SDSS-om, vrijedi više nego ratna odšteta od Srbije. S tim da nadodamo što će još Srbi dobiti s novim Zakonom o civilnim stradalnicima u Domovinskom ratu. Ta magla nikako da se digne, a pokojni Stjepan Radić okreće se u grobu.