Vijesti Najčitanije
Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva
U Maloj dvorani Matice hrvatske od 12 sati obilježavati Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva u organizaciji našeg Odjela za hrvatsko glagoljaštvo, koji je pripremio bogat i zanimljiv program. Pridružite nam se! 
Glagoljica je prvo pismo hrvatskoga jezika, a jezik je najsnažnije identitetsko obilježje jednoga naroda.
Sačuvani glagoljični tekstovi potječu iz 11. st., a glagoljica je kao pismo hrvatskoga jezika u uporabi do 20. st.: 1905. tiskan je posljednji glagoljični misal, a 1917. posljednja glagoljična početnica.
Sve što je prvo u Hrvata pisano je glagoljicom (prvi zakon, prvi stihovi, prva tiskana knjiga, prva početnica – rukopisna i tiskana…). Hrvati su više od tisuću godina sve što im je bilo važno, bilježili glagoljicom: književnoumjetničke tekstove, pravne tekstove, medicinske tekstove, diplomatske dokumente, povijesne tekstove, liturgijske tekstove, administrativne tekstove, epigrafske spomenike…
Glagoljaši stvaraju Hrvatima prvi hrvatski književni jezik, uvode Hrvate u Gutenbergovu eru tiskanjem prve hrvatske tiskane knjige na hrvatskome jeziku – jedinoga misala u Europi koji nije tiskan na latinici i na latinskome jeziku, prve južnoslavenske tiskane knjige. Prve su hrvatske tiskare glagoljične: Senj, Rijeka i Kosinj(?). Prva svjetska povijest u Hrvata tiskana je glagoljicom. Glagoljaši prvi prevode Bibliju na hrvatski jezik (nije pronađena, ali postoje zapisi koji svjedoče njezino postojanje). Hrvatske glagoljaše Karlo IV. poziva u Emaus (Prag) odakle šire glagoljičnu pismenost (i hrvatski crkvenoslavenski jezik) od 1348. do 1430. Francuski su se kraljevi prilikom preuzimanja prijestolja od 14. st. do 1789. zaklinjali na hrvatsku glagoljičnu knjigu Reimski evanđelistar (čuva se u Reimsu, odatle ime). Hrvatska glagoljična knjiga, osim u Hrvatskoj, čuva se u 26 zemalja svijeta.
Ovako bogata i dugotrajna glagoljaška kultura, u koju smo s ovih nekoliko rečenica dali mali uvid, neizostavan je dio hrvatskoga kulturnog identiteta, a kao pismo korišteno u tisućljetnom zapisivanju hrvatske riječi, ona je i bitno obilježje identiteta hrvatskoga jezika. Ujedinjuje u sebi i baštinu i identitet ulazeći kao sastavnica jezičnoga identiteta i u sve druge identitetske aspekte s kojima je jezik povezan, pa tako i u nacionalni identitet čineći njime Hrvate prepoznatljive u europskom i svjetskom kulturnom okruženju.
Pripremila: Biserka Draganić, pročelnica Odjela za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske
Glagoljica je prvo pismo hrvatskoga jezika, a jezik je najsnažnije identitetsko obilježje jednoga naroda.
Sačuvani glagoljični tekstovi potječu iz 11. st., a glagoljica je kao pismo hrvatskoga jezika u uporabi do 20. st.: 1905. tiskan je posljednji glagoljični misal, a 1917. posljednja glagoljična početnica.
Sve što je prvo u Hrvata pisano je glagoljicom (prvi zakon, prvi stihovi, prva tiskana knjiga, prva početnica – rukopisna i tiskana…). Hrvati su više od tisuću godina sve što im je bilo važno, bilježili glagoljicom: književnoumjetničke tekstove, pravne tekstove, medicinske tekstove, diplomatske dokumente, povijesne tekstove, liturgijske tekstove, administrativne tekstove, epigrafske spomenike…
Glagoljaši stvaraju Hrvatima prvi hrvatski književni jezik, uvode Hrvate u Gutenbergovu eru tiskanjem prve hrvatske tiskane knjige na hrvatskome jeziku – jedinoga misala u Europi koji nije tiskan na latinici i na latinskome jeziku, prve južnoslavenske tiskane knjige. Prve su hrvatske tiskare glagoljične: Senj, Rijeka i Kosinj(?). Prva svjetska povijest u Hrvata tiskana je glagoljicom. Glagoljaši prvi prevode Bibliju na hrvatski jezik (nije pronađena, ali postoje zapisi koji svjedoče njezino postojanje). Hrvatske glagoljaše Karlo IV. poziva u Emaus (Prag) odakle šire glagoljičnu pismenost (i hrvatski crkvenoslavenski jezik) od 1348. do 1430. Francuski su se kraljevi prilikom preuzimanja prijestolja od 14. st. do 1789. zaklinjali na hrvatsku glagoljičnu knjigu Reimski evanđelistar (čuva se u Reimsu, odatle ime). Hrvatska glagoljična knjiga, osim u Hrvatskoj, čuva se u 26 zemalja svijeta.
Ovako bogata i dugotrajna glagoljaška kultura, u koju smo s ovih nekoliko rečenica dali mali uvid, neizostavan je dio hrvatskoga kulturnog identiteta, a kao pismo korišteno u tisućljetnom zapisivanju hrvatske riječi, ona je i bitno obilježje identiteta hrvatskoga jezika. Ujedinjuje u sebi i baštinu i identitet ulazeći kao sastavnica jezičnoga identiteta i u sve druge identitetske aspekte s kojima je jezik povezan, pa tako i u nacionalni identitet čineći njime Hrvate prepoznatljive u europskom i svjetskom kulturnom okruženju.
Pripremila: Biserka Draganić, pročelnica Odjela za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske
