Dani kada su bojleri padali s neba: Ukrajina ima 132 borbena zrakoplova, a Hrvatska je imala samo ove ludo-hrabre ljude

Borba Davida protiv Golijata, Ukrajine naspram Rusije u mnogome podsjeća na Domovinski rat. No, ako pogledamo brojke, Ukrajina je rusku invaziju za razliku od nas, dočekala s ustrojenom vojskom. Uz to, zapadne zemlje mahom šalju vojno naoružanje otkako su Rusi krenuli 24. veljače na Ukrajinu, dok su Hrvatskoj napravili suprotno – ne samo da nisu slali oružje u pomoć protiv moćne JNA, već su Hrvatskoj nametnuli embargo na uvoz oružja. No, u najgorim okolnostima na površinu stupa odlučnost, hrabrost koja graniči s ludošću i prije svega domišljatost. U jesen 1991. nismo imali ratno zrakoplovstvo, no imali smo nešto drugo – stare bojlere i privredne i sportske zrakoplove.

Ukrajina ima 132 borbena zrakoplova

Zapadne zemlje šalje u Ukrajinu vojnu opremu vrijednu stotine milijuna dolara. Vojnu opremu šalje i Hrvatska. Borbeni zrakoplovi zapadnih zemalja za sada ipak neće letjeti ukrajinskim nebom, no Ukrajina ima 132 svoja borbena zrakoplova. 

Hrvatska je agresiju treće po redu vojne sile u Europi – JNA, dočekala praktički goloruka, republička teritorijalna obrana oteta je odcijepljenim državama bivše Jugoslavije, a da nije bilo niza sjajnih akcija zauzimanja vojarni, pitanje je čime bi se uopće branili. 

U jesen 1991. odlukom predsjednika Franje Tuđmana osnovano je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, no bez borbenih aviona. Zbog embarga na uvoz oružja Hrvatska je se naoružavala ‘na crno’, po značajno višim cijenama.

Majstori improvizacije

U takvoj situaciji branitelji su bili majstori improvizacije. 8. listopada 1991. heroj Domovinskog rata Marko Živković osnovao je Samostalni zrakoplovni vod Osijek. 

Tijekom Srbo-četničke agresije na istok Hrvatske, ovaj je vod imao presudnu ulogu u opskrbi oružjem i sanitetskim materijalom za opkoljeni Vukovar.

No, ovi hrabri dečki nisu iz sportskih i privrednih zrakoplova s kojima su raspolagali bacali samo pomoć braniteljima Vukovara, bacali su i famozne improvizirane bojler bombe.

Tako su mali zrakoplovi kojima su zaprašivana polja prije rata ili pak oni sportski, bili prenamijenjeni, prebojani u maskirne boje, a bombe su se radile od onog što se moglo naći u gotovo svakom kućanstvu – bojlera.

Bojler bombe

‘Snalažljivi pripadnici Voda, u koje se ubrajao i avio-tehničar Željko Radoš, tomu su doskočili. Od plinskih boca, hidrofora i bojlera imali su gotovo tijelo bombe koje su doradili te punili eksplozivom, upaljačem te različitim metalnim otpacima. S obzirom na težinu bombe (oko 150 kg) četvorica su bila potrebna za unos u zrakoplov, a iz zrakoplova su ih izbacivali padobranci na ciljno mjesto. Zahvaljujući preciznim izračunima, bombe – bojleri precizno su pogađale neprijateljske ciljeve.

Toliko precizno da su smatrali da i Amerikanci pomažu hrvatskim zrakoplovcima. Osim konkretnog učinka bombardiranja, izuzetno je bio važan i njegov psihološki učinak kako na neprijatelja tako i na hrvatske branitelje kojima je svaka pomoć bila dobrodošla’, stoji u tekstu Josipe Maras Kraljević, djelatnice Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata za portal braniteljski.hr.

Osnivač voda Marko Živković s drugim pilotom Mirkom Vukušićem te padobrancima Antom Plazibatom i Radom Grivom poginuo je 2. prosinca 1991. kada je njihov zrakoplov Antonov An-a kod Otoka kod Vinkovaca srušen u neprijateljskoj vatri. 

Vod je tada prestaro s borbenim djelovanjem, a u manje od dva mjeseca od osnutka, ova je ekipa obavila oko 35 borbenih letova, odaslala 68 bombi te iznad Vukovara izbacila 17 sanduka s dvije tone pomoći.

‘Gradeći mrežu za slonove, oni su zaboravili da kroz nju miševi prolaze bez teškoće’, kazao je Marko Živković u studenom studeni 1991.