DJEVOJČICA SVJEDOČILA O ZLOČINU U SOTINU: ‘Više puta su mi silovali majku, djeda zavezali bodljikavom žicom, oca ubili’
Komemorativnim skupom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u Sotinu je u četvrtak obilježena 30. obljetnica agresije JNA i srpskih paravojnih postrojbi na to vukovarsko prigradsko naselje, gdje je ubijeno i poginulo 68 hrvatskih branitelja i civila.
Između 14. i 20. listopada 1991. godine srpske vojne postrojbe nakon okupacije vukovarskog prigradskog naselja Sotina veći su broj hrvatskih mještana nasilno odvele iz svojih domova, a potom u logor u Negoslavcima gdje su bili podvrgnuti strašnim zlostavljanjima i ispitivanjima. Nakon toga odvedeni su u logore u Srbiji, najviše u Begejce.
2,5-godišnja djevojčica u logoru
Preostale Hrvate u Sotinu velikosrpski okupatori su držali u pritvoru i radnim logorima, tjerali na prisilni rad i postupno ih ubijali. Posmrtni ostaci djela stradalih pronađeni su na mjesnom groblju i u masovnoj grobnici kod vučedolskih vinograda.
Sandra Rapčak, predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata koja je kao 2,5 godišnja djevojčica završila u kućnom logoru u Negoslavcima, kaže nam da su za zločin u Sotinu odgovarala samo dva počinitelja:
“Krajem kolovoza nakon bombardiranja sela, autobusima se počelo evakuirati stanovništvo i svi su autobusi prošli osim posljednjeg u kojem sam bila ja s obitelji. Vraćeni smo u Sotin gdje je tata imao radnu obavezu na farmi Jakobovac, sve dok nakon mjesec dana u selo nisu ušli tenkovi JNA u društvu lokalnih Srba. Započelo se s granatiranjem, a mi smo se sakrili u podrum, no pronašli su nas i izvukli na dvorište.”
Višestruko silovanje majke, nestanak oca
Od Sandre, njezine majke i bake odvojili su njezinog kuma i djeda, a jedan od njih prisilio je njezinu majku da se vrati u podrum. Sandra kaže da su ga zvali “kapetan Boro”.
“Majka se opirala i odbijala, no kada joj je zaprijetio da će ubiti mene, sišla je u podrum. Tamo ju je silovao, a onda je pozvao i vojnika koji je držao mene da siđe u podrum i učini to isto. Kad su nad njom završili iživljavanje, onda su našeg kuma i mog djeda skinuli do gola, zavezali ih bodljikavom žicom i vukli kroz selo na tenku. Nas tri su odveli u Negoslavce, pozatvarali nas u neke priručne, kućne logore i opet silovali moju majku. Tamo su vršili ispitivanja tražeći informacije o mom ocu…”
Pakao za dio Sandrine obitelji završio je nakon što su odvedeni u Srbiju i nakon toga pušteni. Sandrin djed je nakon torture u Sotinu odvezen u logor Begejci, a oslobođen je u prvoj razmjeni. Što se očeve sudbine tiče, ona je i danas nepoznata…
Izvor:Dnevno.hr
Autor: Snježana Vučković/Foto: Masovna grobnica u Sotinu/Foto: Davor Javorović/PIXSELL
