Dok Hrvati tragaju za tijelima 19 nasilno odvedenih logoraša, kreatori zločina slobodno se šeću Bugojnom

Dok bugojanski Hrvati tragaju za tijelima 19 nasilno odvedenih logoraša, kreatori zločina slobodno se šeću Bugojnom. U Bugojnu je jučer obilježena još jedna, 23 po redu godišnjica stradanja i progona Hrvata iz ovog, prije rata, jednog od najljepših gradova bivše države. Scenarij obilježavanja i ove godine je isti. Nisu privedeni odgovorni Cvijeće i vijenci položeni su pred spomen-obilježjem unutar katoličkog groblja Sultanovići, a potom je služena misa zadušnica u bugojanskoj župnoj crkvi. “Navršile su se 23 godine od strašnog progona Hrvata u Bugojnu i nezapamćenog zločina nad zatočenim hrvatskim bojovnicima, za koje ni dan danas odgovorni nisu privedeni licu pravde. Institucije koje su odgovorne podsjećamo da moraju biti stup svega onoga što su naši muževi, očevi, sinovi i braća započeli prije dvadeset i tri godine - stup ljubavi, poštovanja, pravde i istine, stup sigurne budućnosti. Udruga predstavlja sve obitelji poginulih i nestalih te daje do znanja svima da se i dalje, nakon toliko vremena, ustrajno borimo za ono što nam po svim ljudskim pravima pripada, a to je istina. Nadamo se da ćemo zajedno u budućem razdoblju uspjeti pokrenuti pravdu s mrtve točke.Svojom borbom ostavit ćemo trag, utabat ćemo novi put. To smo dužni našim roditeljima, našoj djeci, braći i sestrama, a posebice onima koji su bili i ostali u našim srcima”, priopćenje je kojim se uoči obljetnice stradanja oglasila Udruga obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna na čijem je čelu Dijana Strujić, supruga dr. Mihovila Strujića, jednog od 19 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša za čijim se tijelima i 23 godine nakon nestanka još uvijek traga. Činjenica da im je istina nadohvat ruke, a opet tako nedostižna, skratila je život mnogim majkama i očevima onih koji su nasilno odvedeni te su mnogi od njih u međuvremenu umrli, a da im se nije ostvarila najveća želja, dostojno pokopati svoje sinove. Naime, kreatori i nalogodavci zločina, prije svih Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, i danas se slobodno šeću Bugojnom, dok obitelji pokušavaju doznati istinu i pokopati svoje najmilije. I ovog puta, slažu se članovi udruga stradalnika, zakazalo je pravosuđe koje je jednostavno zaustavilo klupko zločina nad Hrvatima Bugojna koje se počelo odmotavati u proljeće 2007. uhićenjima Nisveta Gasala, Musajba Kukavice, Enesa Handžića i Senada Dautovića. Istraga koja je vodila izravno do Dževada Mlaće, ali i Selme Cikotića, bivšeg ministra obrane BiH, zaustavljena je najvjerojatnije pod pritiskom onih koji godinama štite Mlaću i Cikovića, ratni bošnjački politički i vojni vrh Bugojna, od sudskog progona. Hrvati koji su prije rata činili više od 30 posto stanovništva Bugojna, najveći egzodus doživjeli su krajem srpnja 1993. kada Armija BiH po nalogu tadašnjeg bošnjačkog političkog vrha Armije BiH počinje opsežnu akciju etničkog čišćenja Bugojna, odnosno progona hrvatskog i srpskog stanovništva. Tijekom sukoba protjerano je 15.000 Hrvata, ubijeno je 311, među kojima 70 civila. Preživjeli stravične torture Strašne torture proživjeli su zatočeni pripadnici HVO-a i hrvatski intelektualci Bugojna koji su, nakon zarobljavanja, pozatvarani u desetak logora Armije BiH od kojih su najzloglasniji “Bh. banka”, “Gimnazija” i “Stadion”. Više stotina logoraša, suprotno svim međunarodnim konvencijama o postupanjima prema ratnim zarobljenicima, svakodnevno je premlaćivano, izgladnjivano te kao živi štit odvođeno na prve crte obrane, prisilni rad i vađenja krvi. Dvadeset i tri logoraša, mahom intelektualci, nasilno su u ljeto 1993. odvedena u nepoznato i otad im se gubi svaki trag. Tijela njih 19 ni danas nisu pronađena. Osim ljudskih žrtava, bugojanski Hrvati tijekom rata pretrpjeli su i goleme materijalne gubitke; 2500 obiteljskih kuća u vlasništvu Hrvata opljačkano je i porušeno, a 1700 njih srušeno je do temelja. Katoličke crkve u Kandiji, Glavicama i Humcu znatno su oštećene, a u temelje crkve sv. Ante u središtu Bugojna bio je postavljen eksploziv. Stradale su i kapelice te neki od nadgrobnih spomenika u svih 12 katoličkih groblja na području ove općine. I 23 godine poslije, pravda je za Hrvate Bugojna nedostižna, a svaka obljetnica budi bolna sjećanja na najveći egzodus u novijoj povijesti, egzodus čiji su kreatori i nalogodavci do danas ostali nekažnjeni.