Doznajemo kakve će sankcije snositi dojučerašnji policijski šefovi koje su kolege uhvatile u prebrzoj vožnji i koliko će im se smanjiti plaće
Nakon što je na području Zadra evidentiran zbog prebrze vožnje, tada još zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić istog je dana zvao načelnika zadarske policije Antona Dražinu.
Premda je MUP-ov izvanredni nadzor evidentirao tu komunikaciju, “nije potvrđen medijski navod da je zamjenik glavnog ravnatelja tražio od načelnika Policijske uprave da se prekršaj koji je počinio ne procesuira, odnosno da se snimka utvrđenog prekršaja ukloni”.
Kakav je bio sadržaj te komunikacije, policija, očigledno, nije mogla utvrditi, osim u razgovorima s njegovim protagonistima, Ćelićem i Dražinom.
Bili na čekanju
Njih su dvojica, kao i involvirani prometni policajci, uključujući dvojicu načelnika zadarske prometne policije - Ivicu Rumoru, koji je na čelu zadarske prometne policije bio u vrijeme događaja, i Luzarija Kulaša koji ga je naslijedio - u razgovorima s MUP-ovim istražiteljima su opovrgnuli da je bilo ikakve “intervencije” u smislu pogodovanja Ćeliću. Međutim, nadzor je ipak utvrdio da su policajci prijavu protiv Ćelića, ali i Darka Cara, tadašnjeg šefa krapinsko-zagorske policije, zagubili i da je tako bilo sve do trenutka kada je RTL objavio prilog o Ćeliću.
Premda policija prema zakonu ima rok od dvije godine za podnošenje prekršajne prijave, utvrđeno je da su prijave protiv Ćelića i Cara “stavljene na čekanje”. MUP-ov izvanredni nadzor to je utvrdio po rednim brojevima prijava. Naime, prijave osoba zatečenih u prekršajima prije njih, ali i onih poslije njih, bile su podnesene.
Upravo je zbog te anomalije u podnošenju prijava i pokrenut stegovni postupak protiv Rumore i Kulaša te još trojice prometnih policajaca iz Zadra, uključujući i one koji su zaustavili svoje tadašnje nadređene u prebrzoj vožnji. Osim toga, kako se provjerom sustava nije utvrdilo da bi snimka iz njega bila uklonjena, što su objavili mediji, nije utvrđena kaznena odgovornost bilo kojeg od policajaca u ovom slučaju.
Pad na niža radna mjesta znači i bitno manja primanja, a za Ćelića i Cara i da će im biti uskraćene još neke povlastice jer obojica su imala na raspolaganju službena vozila 24 sata na dan i službene mobitele te su bili redoviti članovi kolegija ravnatelja policije, a po potrebi i ministra.
Uspon i pad
Prema nekim izvorima, bez tih beneficija plaća zamjenika ravnatelja Ćelića iznosila je između 14.000 i 15.000 kuna, a načelnika Cara malo više od 10.000 kuna. U Upravi za granicu, Ćeliću će sada plaća biti bitno manja, nešto iznad 10.000 kuna, kažu upućeni izvori. Car će sada voditi odjel operativne tehnike u PU krapinsko-zagorskoj s mjesečnim primanjima između 8000 i 9000 kuna.
I Ćelić i Car su u karijeri već imali slične uspone i padove, no ponajprije su bili povezani s političkom garniturom na čelu MUP-a. Josip Ćelić, koji je dvaput bio načelnik PU karlovačke, nakon dolaska na vlast SDP-a i ministra Ranka Ostojića bio je degradiran na Policijsku akademiju i poziciju odgajatelja.
I nije bio jedini, na jedno od mjesta u Akademiji, doduše, kao voditelj projekta, bio je degradiran i sadašnji ravnatelj policije Nikola Milina iz Uprave za granicu. Darko Car, koji je također i drugi put bio načelnik PU krapinsko zagorske. Prvi je put bio imenovan načelnikom 1998. godine i tada je ostao upamćen kao policajac koji je iz SAD-a vratio bjegunca Željka Miketića.
U karijeri je vodio i PU zadarsku, a i on je doživio višekratno “pometanje” na niže pozicije. Nakon smjene s mjesta čelnog čovjeka policije u Zadru postavljen je, i drugi put, za šefa postaje aerodromske policije u zagrebačkoj zračnoj luci. Smijenjen je u veljači 2013., a presudilo mu je to što je tada ocijenjeno da je glavni krivac za to što je Josip Klemm bio “glavna figura” dočeka oslobođenih generala Gotovine i Markača u zagrebačkoj zračnoj luci.
“Turudić je trebao dati ostavku prije nego Ćelić”
Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića prometna policija je zaustavila jer je pokraj Bjelovara automobilom jurio 130 kilometara na sat na dionici ceste gdje je ograničenje brzine 80 na sat, a zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić uhvaćen je kako juri kraj Zadra čak 166 na sat, na mjestu gdje je dopušteno samo 50.
Prije nego što je Turudić u prekršajnom postupku osuđen i prije nego što je platio novčanu kaznu, on se mjesecima nije odazivao na sudske rasprave, tvrdeći da mu nikad nije uručen sudski poziv.
Za Ćelićevo počinjenje teškog prometnog prekršaja javnost možda nikad ne bi doznala da RTL nedavno nije objavio dokaze da je Ćelića još u ožujku uhvatila policija dok je jurio 166 na sat.
Nakon RTL-ova otkrića, Ćelić je prošli tjedan javno rekao da će ostavku dati samo ako mu se dokaže da je pokušao zataškati svoj prekršaj - a ne zato što je uhvaćen u trostruko prebrzoj vožnji.
Turudićeva jurnjava završila je samo novčanom kaznom jer ga je zaštitio predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, rekavši kako on ne smatra da je Turudić počinio “stegovno djelo nanošenja štete ugledu suda i sudačke dužnosti”. Pa tako Državno sudbeno vijeće nije ni razmatralo slučaj Turudić.
Ćelićeva je jurnjava, pak, završila njegovom ostavkom nakon što je policija provela internu istragu tijekom koje su utvrdili da je nakon što je Ćelića policija uhvatila u prekršaju, došlo do “komunikacije” između njega i načelnika Policijske uprave zadarske. Drugim riječima, sada pak ispada da je Ćelić dao ostavku samo zbog prebrze vožnje, jer policija nije rekla da su internom istragom utvrdili da je on pokušao zataškati cijeli slučaj.
O sličnostima, razlikama, logičnostima i nelogičnostima ta dva slučaja razgovarali smo s političkim analitičarom Žarkom Puhovskim.
- Strukturna razlika u ta dva slučaja je u tome što Josip Ćelić pripada izvršnoj vlasti koja ima demokratsku legitimaciju, a Ivan Turudić pravosudnoj vlasti koja nema demokratsku legitimaciju i od koje se ne očekuje da funkcionira prema demokratskim načelima, nego prema načelima pravne države - što nije isto. U sadržajnom smislu, sudac Turudić trebao je dati ostavku na svoju dužnosti prije nego Ćelić na svoju. Ali je u proceduralnom smislu teže da Turudić ode sa svoje funkcije predsjednika zagrebačkog Županijskog suda zato što on nije pod takvim pritiskom javnosti kao što je Ćelić, koji je dio izvršne vlasti.
Političari i ljudi iz izvršne vlasti moraju voditi računa o tome što misli javnost, pogotovo u vrijeme prije izbora, a suci ne trebaju brinuti za svoj reizbor. Pritisak na suce može biti samo kapilaran, može doći samo iz samog pravosudnog sustava ako netko u tom sustavu ima svijest o odgovornosti. Turudić nije podnio ostavku jer zna da suci, za razliku od ljudi u izvršnoj vlasti, nemaju pritisak javnost - kaže Puhovski.
On misli da je Ćelić ostavku zapravo dao zato što je utvrđeno da je kontaktirao sa šefom zadarske policije, a ne zbog prebrze vožnje.
- Pa Ćelić je sam eksplicitno rekao da će ostavku dati ako mu se dokaže pokušaj zataškavanja. Dakle nije dao ostavku zbog brze vožnje, jer je to već bilo poznato i tada kad je Ćelić rekao da će ostavku dati samo u slučaju dokaže li mu se zataškavanje. Uostalom, da je ostavku htio dati zbog prebrze vožnje, to bi napravio već onda, jer je prekršaj priznao i sve činjenice vezane uz prebrzu vožnju već su tada bile poznate - kaže Puhovski. (M. Špoljar)
Izvor:Jutarnji list
Autor: Marin Dešković, Dušan Miljuš /Foto:CROPIX
