Druže Stipa Mesiću, što imate reći o antifašističkim pogubljenjima svećenika katoličke Crkve?!

Kako se osjećao Stipa i ekipa kad su to vidjeli, čak, na HRT-u? Možda je katolička Crkva, a posebno u Hrvata, uspjela Stipi nametnuti revizionizam na poseban način činom proglašavanja blaženim svećenika, pogubljenog nakon krizme antifašističkim nožem, a ubojica ga, potom, na dvorištu ispirao na očigled mještana od „fašističke“ krvi mučenika Mira Bulešića, u župskoj kući, nakon antifašističkog rata i to u kolovozu 1947. Pitam druga Stipu da mi objasni; tko je u Hrvatskoj bio na pobjedničkoj strani po svršetku 2. svjetskog rata i da li je famozni AVNOJ, na koga se pozivaju takozvani antifašisti pa i naš Ustav RH, bio predstavničko tijelo, demokratski izabrano od svih ondašnjih stranaka ili je po srijedi nešto drugo? Da, Stipa se razbacivao i šepirio svojim antifašizmom u emisiji nu 2 misleći da je rasturao onu „njemu protivničku stranu“, revizionističku. A demantira svoje sudjelovanje oko nabavke vojnih vozila od čuvene finske Patrie. Naravno, on je zaboravio ili preskočio logiku vojnika odnosno zapovjednika naše vojske. Ta može li zapovjednik jedne vojske biti indiferentan na nabavku bilo kojeg naoružanja ili opreme, a pogotovo ako ga podređeni visoki časnici upozoravaju kako je ista oprema ili oružje neprikladno ili manje efikasno za naše prilike i potrebe, ili pak da upravo tako što nama odgovara? Pa ako, formalno, i odlučuje ministarstvo obrane (Vlada RH) kupiti neku opremu, ta valjda će konzultirati vojnu struku, a posebno vojni stožer kojem je načelu vrhovni zapovjednik. Da, drug Stipa, naš MORH je donio odluku o nabavci kola iz finske Patrie, a nema logike pustiti se, nam, povjerovati, čuvši vas u emisiji nu2, kako vi nemate veze s time, tj. vojni stožer kojem ste vi bili na čelu u vrijeme nabavke. Čak ste naveli, jer ste to pratili ili bili izvješteni kako je natječaj oko nabavke bio "apsolutno korektan i transparentan“. Vojna oklopna vozila, drug Stipa, ima vezu s vojnim stožerom u kojem su visoki časnici, a oni nisu bez glave! Dokument iz Finske, od njihovog državnog odvjetništva (tužiteljstva), oko prodaje vozila iz tvrtke Patria, a pokazan od voditelja u emisiji Aleksandra Stankovića, ima također vezu s vašim imenom. Dakle, nije nam lako zamagliti, u ime „antifašizma“ i „pobjedničke strane“ u 2. svjetskom ratu, kako drug Stipa nema veze s "aferom Patria“. A da malo razglobimo ono o "pobjedničkoj strani“ kod nas, na prostrima "avnojske Hrvatske“!? Držite li, drug Stipa, da su tamo već 1941. neka mjesta bila oslobođena od okupacije, ulaskom partizanskih jedinica koje su mjesta oslobodili života (poubijali) njihovih stanovnika, kao što su, Borićevac, Španovica, Zrin (već 1941/42!43.) i staraca i žena i djece, a što nisu pobili protjerali su a da se i ne govori o razaranju svega pa i crkve? Španovičanima ni danas nije dopušteno vratite se, čak i od ove i proteklih vlasti od 1990. na ovamo. A da se ne ponavljamo, bilo pisanjem bilo govorom, što je sve učinjeno hrvatskom narodu od Bleiburga do Đevđelije? No, sve skupa, može se sveti na ovu konstataciju: u tijeku ili tijekom 2. svjetskog rata na ovim prostorima komunističko-boljševička partija, na čelu s drugom Titom „ljubičicom bjelom“ uspjela je provesti boljševičku revoluciju, kojom je svrgnula antifašizam, ali pravi antifašizam ogromne većine Hrvata, među koje se može staviti na visoko mjesto i pok. Andriju Hebranga, ubijenog od boljševika u Beogradu. Hrvatska je doživjela novu ali okrutniju okupaciju preko pola stoljeća, gdje je stanovništvo, gotovo, prepolovljeno, što ubijeno, što protjerano, što pogromom završilo u emigraciju. Stipin atifašizam je doživio kulminaciju u Vukovaru, čak i u vrijeme njegovog presjednikovanja u „antifašističkoj“ SFRJ-ot. A što reći o Stipinim antifašističkim pogubljenima svećenika, osobito katoličke Crkve, od kojih je i sada blaženi Miro Bulešić, nedavno proglašen u pulskoj areni? Kako se osjećao Stipa i ekipa kad su to vidjeli, čak, na HRT-u? Možda je katolička Crkva, a posebno u Hrvata, uspjela Stipi nametnuti revizionizam na poseban način činom proglašavanja blaženim svećenika, pogubljenog nakon krizme antifašističkim nožem, a ubojica ga, potom, na dvorištu ispirao na očigled mještana od „fašističke“ krvi mučenika Mira Bulešića, u župskoj kući, nakon antifašističkog rata i to u kolovozu 1947. „Neka institucije rade svoj posao“! Izvornu vijest možete pogledati OVDJE