DRŽAVA FINANCIRA RATNE ZLOČINCE

Očekivani sastanak predstavnika Vlade RH-a i predstavnika prosvjednika, branitelja „100% za Hrvatsku“, koji je održan nakon napetih situacija na Trg sv. Marka, prošli tjedan, pokazao je i neke druge stvari. Da su na Trgu sv. Marka u policijskim odorama, hrvatske policije, bili oni koji su vršili agresiju na Lijepu našu. Nekad, a i danas omržena im država, ali jako dobra kada su i pitanju materijalna prava, no nisu oni krivi što ih se ne progoni za počinjenje kaznenih djela tijekom Domovinskog rata. Tijeko prijenosa na Braniteljskom radiju, dobivao sam informacije da su policajci krvožedni hrvatske krvi i da se radi o policajcima, koji večinom koriste ekavicu kao svoj govor, te da su neki prepoznati kao agresori na Republiku Hrvatsku. Zaista, zabrinjavajuće. Državni službenici dužni su se koristiti službenim jezikom naše države, a to je hrvatski jezik, štokavština. Dovođenje takovih policajaca samo može izazvati zgražanje, ali i strah onih ljudi koji su bili ugurani u crkvu Sv. Marka, kao da se radi o II svjetskom ratu, no ne zaboravimo i takav zločin u Domovinskom ratu, posebice u Voćinu. Koliko je meta srpsko-četničke bagre bila crkva, ne kao zgrada, već udarac na kršćansku vjeru. Već sam pisao o jednom zakonu, koji niti jedna vlast do sada nije aktivirala, ali postoji. Zašto postoji, a ne primjenjujemo ga? Točno, radi se o Zakonu o općem oprostu. Recimo, da za „oružanu pobunu“ država može abolirati agresora, ali cijeli Svijet bori se protiv terorista i njihovih zlodjela, samo mi praštamo teroristima, što je totalno suludo. No, Zakon se može primjeniti na slijedeće kategorije: Od oprosta za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona izuzeti su počinitelji najtežih povreda humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina i to za kaznena djela genocida iz članka 119., ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120., ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz članka 121., ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122., organiziranja grupe i poticanja na počinjenje genocida i ratnih zločina iz članka 123., protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja iz članka 124., protupravnog oduzimanja stvari od ubijenih i ranjenih na bojištu iz članka 125., upotrebe nedopuštenih sredstava borbe iz članka 126., povrede parlamentara iz članka 127., surovog postupka s ranjenim, bolesnicima i ratnim zarobljenicima iz članka 128., neopravdane odgode repatrijacije ratnih zarobljenika iz članka 129., uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz članka 130., poticanja na agresivni rat iz članka 131., zloupotrebe međunarodnih znakova iz članka 132., rasne i druge diskriminacije iz članka 133., utemeljivanja ropskog odnosa i prijevoza osoba u ropskome odnosu iz članka 134., međunarodnog terorizma iz članka 135., ugrožavanja osoba pod međunarodnom zaštitom iz članka 136., uzimanja talaca iz članka 137. Osnovnog krivičnog zakonika Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96.), te kaznenog djela terorizma propisanog odredbama međunarodnog prava. Prema ovome možda 10% pripadnika srbo-četničkih snaga bi izbjeglo kazneni progon. Što bi sve dobili primjenom ovog Zakona, već sam pisao, ali me zabrinula izjava predsjednika Vlade, Zorana Milanovića, da je taj Zakon donio pok. Franjo Tuđman i abolirao sve one koji su izvršili agresiju i da on tu više ne može ništa učiniti. E druže Zoki, bez obzira na dobar pijar i dobru pripremljenost za sastanaka s braniteljima, tu se kiksao, no nije ni čudo, jer morao bi krenuti od Vlade, Sabora i drugih državnih institucija, jer Zakon se MOŽE primjeniti, samo ako se hoće. No niti jedna Vlada to do sada nije učinila, pa ti stoga puno i ne zamjeram s obzirom na sastav Vlade i što su vam očevi i djedovi činili Hrvatima, a neki ministri i bili baš upravo pripadnici agresorske vojske, a sada vode ovu državu. Još jedna stvar me zasmetala, sve ovo što je Milanović rekao o aboliciji, prešutjeli su i niti jednom gestom Glogoški, Klemm, Jukić i Trešćec nisu reagirali, a morali su. Ovo znači, da nema agresora na RH-a i ovim putem javno se dalo do znanja da temelji ove države nisu na temeljima Domovinskog rata. Ne procisuiranjem zločina i agresije na Hrvatsku, opet se ide na tezu da se vodio građanski rat i izjednačavanje krivnje. Draga moja braćo po oružju, jako ste me iznenadili i zaprepastili svojom šutnjom, jer grubo su napudnuti nacionalni interesi RH-a, dignitet Domovinskog rata i čast i ugled hrvatskih branitelja. Samo Vama je poznato zašto niste reagirali na ovaj grubi napad i napustili razgovor, jer niste samo napudnuti Vi, već cijela domoljubna Hrvatska. Kako nisam zadovoljan razgovorom između Milanovića i branitelja koji su trebali štiti interese svih branitelja, mada sam to učinio putem društvene mreže i ovim putem, tražim javno sučeljavanje s predsjednikom Vlade, Zoranom Milanović, na ovu temu, jer sasvim sam siguran da ima imalo političke volje, Zakon je provediv, a točno znam i gdje se može naći spisak agresora na Republiku Hrvatsku (to za sada neću otkriti) te se stoga može objaviti i Registar agresora. I za kraj, koliko je naših branitelja nevino sjedilo u zatvoru, među njima i naši generali Čermak – Gotovina – Markač i kraće vrijeme, ali još u postupku general Željko Sačić. Samo zato što su naše Jude, htjele ovo što im dobro ide, izjednačiti Domovinsko obrambeni rat i agresiju na RH-a. Premijeru, na Vama je red, izaberite vrijeme, mjesto i „oružje“, pa da vidimo je li Zakon o općem oprostu, zakon koji ne štiti ratne zločince ili je u pitanju zaštita svih onih koji su 90-tih razarali hrvatske domove, ubijali i branitelje i civile i djecu. A danas, ako treba opet će napasti na hrvatske branitelje, žedni hrvatske krvi. Za ne primjenu Zakona krivi ste svi koji ste bili na vlasti, opravdanja nema za nikog.   Dražen Šemovčan - Šeki