DRŽAVNI PRORAČUN NAM JE PRAZAN, A NE ŽELIMO UZETI ONO ŠTO NAM PRIPADA

Aktualna tema ovih dana, ali i godina je carstvo Gazde Todorića. Kako i na koji način je stvorio sve što ima, ali opet i nema. Neki dan Šeks govori kako je on sve dokumente privatizacije i pretvorbe pregledao i dao na daljnje postupanje. Isti taj Šeks, koji je mnogo toga napisao i pogodovao za onih famoznih i bogatih „200 obitelji“. Zbraja se šteta ili nastalo dugovanje Gazde, koje bi moglo uslijediti, a sjesti na kičmu građanskog puka. Kako vratiti dug, uzeti narodu, koji već sada, mada zima nije ni počela, nema ogrijeva ili za kupiti za hladnije dane. No nekome je toplo i vruče. I ne brinu ih brige kako prezimiti, kako se prehraniti, kako se odblokirati, kako poplaćati sve namete koji postoje i koji će u budućnosti biti još veći. Svakodnevno se kroz malena vrata serviraju neka poskupljenja, a kroz velika vrata novac izlazi iz zemlje. Pravovremenost postupanja i politička volja mogla je to spriječiti. No kako bi to bilo kada bi krenuo domino efekt ali jednom će i morati krenuti jer više je dosta toga političkog dodvoravanja i raznih hobotnica. Da su barem te hobotnice iz morskih dubina mogli bi prodavati no poznavajući nas mi bi ih protjerali u Savudrijsku valu. ZERP i IGP odavno smo mogli proglasiti uz blagoslov EU no nama je draže komplicirati i uvlačiti se u neke arbitraže, sporove, pregovore koji nisu bili potrebni. No, ono na što želim ukazati i nije neka novina jer datira iz 1996 godine, a radi se o ZAKONU O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE donešen 1996 godine. Između ostalog u Zakonu kaže U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se. u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisi.ja sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravićnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke. Hrvatska tužba za genocid na Haaškom sudu, iako odbačena po pitanju genocida dala je jasnu definiciju da Srbija treba isplatiti ratnu odštetu potvrđujući izrijekom: – da je Republika Hrvatska bila napadnuta na svom teritoriju i da je na Republiku Hrvatsku izvršena agresija od strane JNA i srpskih snaga. Hrvatska tužba je glasila: Hrvatska tereti Srbiju za smrt 12.500 ljudi, stradanja 7700 logoraša i uništenje 1500 vjerskih objekata. Prioritet službenog Zagreba je rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata, pa od Beograda traži podatke o masovnim, individualnim i tzv. sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji. Zahtijeva i povrat kulturnog blaga otetog s okupiranih područja - ukupno 25.000 umjetnina iz 45 muzeja, tisuću religijskih artefakata i privatnih arhiva i bibiloteka. Nije prošlo kao genocid, ali ratnu štetu možemo naplatiti, kad bi htjeli. I nakon 21 godine, od tog Zakona ništa se nije pokrenulo s mrtve točke. Zakon postoji, ali kao da ne postoji. Tu su i uređenja graničnih crta s Republikom Srbijom. Sadašnja ratna šteta iznosi oko 43 milijarde eura. Pa pitam sve dosadašnje stukture vlasti, zašto se ne provodi Zakon i naplati ratna odšteta? Time bi vratili veći dio vanjskog duga, ali „mi“ kao pijani milijarderi što će nama taj novac. Bacimo ga u Dunav, neka ga pokupe Srbi. S ovim novcem ne treba spašavati Gazdu, ali je samo poticaj da pravna država počne funkcionirati i sprovoditi Zakone koji su donešeni. Koga se mi bojimo? Usko vezanu uz naplatu ratne štete i tu godinu 1996 je Zakon o općem oprostu. Donešen, ali opet samo mrtvo slovo na papiru. Ubojice, krvnici, silovatelji šetaju nam slobodni, zaposlenu u državnim institucijama, a vrhunac svega je da su i u saborskim klupama. I dok se i HDZ-ova elita, pa i SDP-ova, jer Gazdino carstvo je stvarano za vrijeme vladavine obijuh političkih opcija, svi sada imaju važnijeg poslova. Spaljivanje dokumentacije, sakrivanje i osoba i igrarija oko dostupnosti nadležnim organima. Ajde malo sutra, policija kreće u tajnovitu akciju, a pred „Kulmerovim dvori“ čekaju novinarske ekipe. Niti curi iz MUP-a, DORH-a, slučajno se našli, pa možda se odbjegli Todorići pojave i mahnu im, evo tu smo, javiti ćemo se kroz blog. Što Todorić i tema o ratnoj šteti ima zajedničko? Ima nekoliko poveznica, jedna od njih je da ne želimo poduzeti ništa što nam pripada, da nam olako „akcije“ propadaju, a sve na uštrp hrvatskog naroda. Imamo tamo negdje novca kojeg nećemo uzeti i od Srbije i od Todorića. Političari, organi gonjenja....postoje zakoni koji se ne provode. Posotoje zločinci koji se ne progone, a i nova bolest je sve više u modi, sinkopa. Očito zaboravljamo sve što smo potpisali i što bi trebali provoditi no narod ne zaboravlja. I dok dođu izbori, samo se bojim za narod, nemojte imati sinkopu. Vaše dugove neće nitko zaboraviti i oprostiti. Dražen Šemovčan Šeki