Dujmović priprema novu knjigu – ‘Hrvatska u raljama djece komunizma II’

Kako poznati hrvatski novinar Tihomir Dujmović priprema novu knjigu nedavno se moglo razabrati nakon jedne njegove izjave gdje je rekao da je prije osam godina napisao „Hrvatska u raljama djece komunizma“, a da „današnje vrijeme jednostavno traži drugi dio knjige, jer je situacija eskalirala preko svake mjere, obzirom da samostalna Hrvatska nikad nije dublje, niti čvršće, bila u raljama iste te djece komunizma nego danas“. 

Knjiga za razumijevanje sadašnjosti

Na upit Narod.hr-a kad će izaći nova knjiga, Dujmović nije precizno odgovorio, tvrdeći da je to ogroman posao, da je jednostavno umoran od svega, ali da se takva knjiga za razumijevanje sadašnjosti jednostavno mora napisati.

„Za ozbiljnu, detaljnu, akribičnu analizu nužna je silna energija, a ja sam pomalo umoran i preko svake mjere razočaran. Nakon deset izdanih knjiga i tri kazališne predstave, nisam siguran da imam više te energije. Ali ždere me ova stvarnosti i tjera me da se primim tog posla…“, rekao nam je Dujmović. 

Okosnica knjige

Na upit što bi bila okosnica knjige ako bi je on pisao, uputio nas je na jedan njegov nedavno objavljen tekst koji je „zapravo, predložak za knjigu“… 

Njegov skraćeni tekst možete pročitati ovdje:

“Da se u uzajamnoj ljubavi prema prema četničkoj tvorevini i tamošnjem lideru nisu razotkrili, još bi o suštinskim razlikama i mogli govoriti. Ali, onako gorljivo braniti Dodika kako to radi Milanović, a onda prešutjeti, ergo podržati Čovića u onom uskliku „čuvajte Republiku Srpsku“ samo je falilo, „kao zjenicu oka svoga“, to je kapitalni znak da Milanović  i Plenković oko kapitalnih stari, a BIH je srce naše vanjske politike, misle isto-baš kao i Vučić, ergo srpski! Pa 200 tisuća Hrvata je ta Republika Srpska protjerala i suzama zavila, tko ste vi razbojnici, da preko toga prelazite! 

Žurim reći da Milanovićevo raskrinkavanje Plenkovićevih grješaka gledam sa simpatijama, jer se radi o istinoljubivosti i tu me uvijek možete dobiti. Ali, kad se onakve laude pjevaju Dodiku, onda vidim koliko je to sve površno, krivo, suštinski daleko od istine za kojom bi valjalo krenuti.

Milanović, dubinski, to je dijete komunizma, samo sa natruhama nacionalnog uz jedan ekspresivni anarhizam sa puno kristalno jasne logike koju kad onako pregnantno upotrijebite dok govorite o HDZ-ovim makinacijama, djeluje medijski fenomenalno.

Impresivno, baš kao isti taj Milanović nakon svakog svog javnog nastupa… ali, kad zagrebete iza njegovih lauda Dodiku, osjetite staru rusku votku…što ne mora biti loše ako se ostane na aperitivu… ali ako je votka i za ručak i za večeru i za doručak, to fakat djeluje prekoviše… A Ukrajinu, onaj njegov zvjerski, otvoreni napad, ono pijanstvo votkom u kojem smo uvrijedili ponosnu Ukrajinu, to se ne zaboravlja… 

Hrvatska na koljenima

S druge strane, Plenković je Hrvatsku doveo na koljena i to u svakom smislu, ali doslovno u svakom smislu… Od korupcije preko besramne neobnove Zagreba, od eura kojeg rađe uvodi negoli da od kune radi monetarnu žetonjeru jedne nacionalne politike, do beskrajnog prkosa Amerikancima… od prvog dana.

Kolindu je zapravo prezirao samo zato jer je vanjskopolitički bila apsolutno sklona Americi. u tom smislu bila mu je gora od Milanovića. I zato iskrene podrške nije imala niti na izborima. Sve može, samo ne Amerika, jer je u prvom planu ne želi ni Merkelica ni Pariz. Ali, sad se karta okrenula, jer Merkelice nema, Amerika je došla po naplatu svih mogućih računa.. od poniženja sa dugogodišnjom odgodom plinskog terminala na Krku, preko drskosti vezane uz Agrokor, zaključno sa ultimativnim bijegom od kupovine američkih zrakoplova.

Taj prkos u ovom ratu Amerike i Rusije ne može prekriti briselsko navijanje za Ukrajinu, jer je ono briselsko, dakle geostrateški mekano, uvijeno sa morem kompromisa bude li trebalo. 

Iz svih tih razloga sada su se okupile sve moguće snage protiv Plenkovića, tuku ga iz dana u dan i on to razumije. Zato i govori da se ruše jedna po jedna institucija…

Ali, tome je tako jer se on ne mijenja i jer se on ne povlači! Pri tom je  on samo nominalno Hrvatska jer odgovorno nacionalna Hrvatska nikad neće ići protiv Amerike, niti će prešutjeti tezu „čuvajte mi Republiku Srpsku“! Nikad! Tuđman na kojeg se poziva, nikad ne bi niti koalirao sa Pupovcem, niti bi ovako izvrijeđao Ameriku, niti bi ovako kleknuo pred Republikom Srpskom… Niti bi mirno gledao kako mu se prazni Slavonija! Nikad! Jer Plenković nije Tuđman! 

 Milanović i njegovi vanjskopolitički prijatelji kao i svi mogući američki interesi sad su se udružili da ga maknu sa vlasti i to je ova serija koju uživo gledamo… umjesto da shvati o čemu se radi, umjesto da elegantno sjedne za stol i dogovori nastavak utakmice, ali bez njega, Plenković sada i Hrvatsku i HDZ uzima kao taoce i rađe pušta da se kuću po kuću, ulicu po ulicu, osvaja njegov teritorij, da se cijela stranka, a onda i cijela država uruši, dok ga se ne pronađe i ne protjera sa vlasti…

Umjesto dakle elegantnog dogovora o odlasku koji bi da stvar bude bolja, ostavio HDZ na vlasti, koji bi dao prostora i vremena da se napravi nova koalicija sa domoljubnim snagama, napokon koja bi zauzdala ono što nam slijedi, a to je dolazak Možemo i SDP-a na vlast, gdje Most kako god bio jak neće imati veću ulogu od Budiše prije 20 godina, a gledao sam to uživo i znam kako to izgleda.

Umjesto da dakle spasi Hrvatsku na taj način, on će mirno gledati kako se ruši kuća po kuća njegove podrške, a protivnik će ići baš tako, kuću po kuću ako treba, dakle Frka Petešić pa Jandroković, pa Sanader, pa idemo dalje, „kuću“ po „kuću“, kao u ratu, utvrdu po utvrdu, do toga da kad bude naposljetku otišao, a to je neminovno, na desnom spektru gdje je on bio reprenzent, neće biti ničega, ničega velikog, ničeg respektabilnog, nikog medijski gledano, moralno i etički sposobnog oduprijeti se ovima koji otimaju naknade roditeljima s troje djece i glancaju Titovu tablu da je prekosutra vrate sa svim vrednotama koje ta tabla donosi…

Plenković i promjena politike

Ima li dakle u HDZ-u nekog modernog Vokića i Lorkovića koji će na vrijeme, a još je vrijeme, Hrvatsku prebaciti na pobjedničku stranu. Plenković nove izbore ne može dobiti, ali sa ovakvim mrcvarenjem može do te razine uništiti HDZ da će iduće izbore posve notorno dobiti radikalno drugačija  opcija….ali, on će rađe dopustiti da se HDZ ruši kuću po kuću, negoli će promijeniti politiku… politiku antiamerikanizma, politiku tijesne suradnje sa Pupovcem, politiku u kojoj plješće tezi „čuvajte republiku srpsku“, politiku u kojoj notorni nesposobni političari opstaju samo zato jer su mu odani poput Horvata, jučer Kujundžića, sutra Ćorića.

Odlazak Plenkovića, otvorio bi neslućene mogućnosti u prvom redu mogućnost preslagivanje saborske većine, uz paralelno donošenje deset nacionalno odgovornih  poteza u prvih šest mjeseci te nove kombinacije, i ta priča još uvijek igra…

Tih deset nacionalno odgovornih poteza bilo bi inspirirano u prvom redu potezima jednog Šterca ili Akrapa koji znaju i kako zadržati bijeg iz Hrvatske i kako potaknuti iseljenike da se vrate, sve to uz novi izborni zakon koji bi morao vratiti županijski dom gdje je mjesto manjinama da baš ne diramo ustav.

Metaforčki Vokići i Lorkovići danas, tijekom 2022. godine imaju velike šanse, ali za godinu dana neće više ni ta opcija biti izgledna. Razumije li to barem vojska časnih hrvatskih branitelja kojima je tezom „čuvajte mi republiku srpsku“ pljunuto na obraz? Razumije li to slavonski HDZ koji će povijesno biti zapisan kao vladajuća politička snaga u Slavoniji, kad se Slavonija praznila i ispraznila?, zaključuje Dujmović.