Dvojezičnost u Vukovaru – zašto Vukovar svake godine u listopadu mora o tome odlučivati?

Dvojezičnost u Vukovaru vruća je tema u listopadu i ove godine.

U utorak vijećnici vukovarskog Gradskog vijeća raspravljali su o dostignutom stupnju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među građanima Vukovara; hrvatskim građanima te pripadnicima srpske nacionalne manjine. Zaključeno je da još uvijek nisu prisutni uvjeti za ponovno uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru na zahtjev srpske nacionalne manjine. 

Još nema uvjeta za dvojezičnost 

I ove godine u listopadu trebalo se raspraviti o spomenutom problemu.
Dijalog i razumijevanje između hrvatskih Vukovaraca te pripadnika srpske nacionalne manjine nisu uznapredovali.

„Pogledajte iz aspekta aktualnog popisa stanovništva koji je još u tijeku i koji se provodi. Doista, mislim da kao pojedinci, ali i dužnosnici, trebamo činiti svako sa svoje strane koliko god je moguće da ova naša zajednica grada Vukovara napreduje, da svojim primjerom, ali pod dužnosničkoj liniji, činimo ono što možemo kako bi život u gradu Vukovaru bio što je moguće bolji za sve građane grada Vukovara, bez obzira na nacionalnost, vjeru kojoj pripadaju“, rekao je Ivan Penava, gradonačelnik grada Vukovara. 

Protiv ćirilice u Vukovaru su i pripadnici Hrvatskih suverenista koji su u vukovarsko Vijeće ušli kao članovi Hrvatske konzervativne stranke. 

„Nikada nećemo prihvatiti ćirilicu u Vukovaru iz jednog jednostavnog razloga, ja sam dijete koje je živjelo prije rata u Lovasu, pod okupacijom Lovasa nismo imali mogućnost kada smo krenuli u školu učiti latinicu, nego isključivo ćirilicu. Imam prijatelja u Lovasu kojemu je otac ubijen iz razloga jer mu nije dao da ide u školu da uči ćirilicu. Tri dana nakon toga čovjek je u logoru ubijen. Na ćirilicu u Vukovaru inzistiraju jedino stranke s predznakom srpske nacionalne manjine i to je čista istina“, rekao je Vedran Vuleta, predsjednik Kluba vijećnika Hrvatskih suverenista.

Zamjenik gradonačelnika iz redova srpske nacionalne manjine Srđan Kolar (SDSS) i gradski vijećnik Srđan Milaković (DSS) protive se Vuletovim izjavama.

„Sama ova odluka koja je došla na sjednicu Gradskog vijeća već 5-6 godina jedan je vruć krumpir dan gradu Vukovaru koji apsolutno nije mjesto da se odlučuje, već naprotiv, po meni je kontradiktorno da Ustavni sud donese takvu jednu odluku, ali evo, da se ne ponavljam svih ovih godina, na grad Vukovar sigurno nije spreman i ne vjerujem da će većinski, odnosno da će vlast u gradu Vukovaru, štogod se dogodilo na popisu stanovništva, promijeniti svoje mišljenje, nažalost, ali to je istina“, kazao je Kolar.

Milaković govori da nije ćirilica isključivo i najvažnije pravo srpske nacionalne manjine. Tvrdi da je donošenje ovakve odluke manevar da se neka od prava srpske nacionalne manjine ne ispune. 

Prosvjedi protiv dvojezičnosti i Milanovićevo uvođenja ćirilice u Vukovaru 2013. godine

Podsjetimo, današnji predsjednik RH Zoran Milanović bio je predsjednik hrvatske Vlade od prosinca 2011. do siječnja 2016. godine. U vrijeme tzv. Milanovićeve Kukuriku vlade sastavljene od SDP-a, HNS-a, IDS-a te HSU-a, postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru dočekano je s velikim nezadovoljstvom javnosti.

Isticalo se kako u Vukovar, zbog ratnih strahota provedenih tijekom agresije, ne bi trebalo postavljati natpise na srpskome jeziku i ćirilici. Srpska ćirilica oduvijek je bila sredstvo srpskog kulturnog hegemonizma. Tijekom okupacije Vukovara srbijanske su okupacijske vlasti zabranile latinicu i nametnule ćirilicu. Dana 16. srpnja 1992. promijenjeni su i nazivi svih ulica u Vukovaru. Uklonjeni su i S. S. Kranjčević, Vladimir Nazor, Cesarec, a ulicu nazvanu po Stjepanu Radiću preimenovali su u Ulicu Puniše Račića.

“Ćirilica ni za vrijeme Titove Jugoslavije nikada nije bila u Vukovaru”

Tadašnji ministar u Ministarstvu državne uprave SDP-ov Arsen Bauk bio je zadužen za provođenje postavljanja dvojezičnih ploča. Nasuprot Kukuriku Vladi, vukovarski branitelji osnovali su „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara“ te se usprotivili takvoj odluci, ističući kako taj grad treba biti proglašen mjestom posebnog pijeteta i izuzet od zakona koji propisuju dvojezičnost.

Početkom rujna 2013. godine bile su postavljene dvojezične ploče na pročelja zgrada nekih državnih institucija. Nekoliko sati kasnije dvojezične ploče skinuli su članovi Stožera za zaštitu hrvatskog Vukovara zajedno s braniteljima.

HDZ je 2015. godine zahtijevao da Ustavni sud RH definira članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Četiri godine kasnije Ustavni sud RH odlučio je da svake godine u listopadu vijećnici vukovarskog Gradskog vijeća trebaju raspraviti o postignutom stupnju dijaloga i razumijevanja među građanima Vukovara te, najkasnije svake druge godine, proširiti prava srpske nacionalne manjine.

Hrvatski branitelj Marijan Živković, otac dvojice poginulih branitelja, bio je jedan od onih Vukovaraca koji su se 2013. snažno suprotstavili uvođenju dvojezičnosti u Vukovaru. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru odustalo je 2019. od daljnjeg postupka protiv Marijana Živkovića, kojem se sudilo zbog razbijanja dvojezične ploče na zgradi policijske postaje 2013. godine, te se tražilo 5-12 godina zatvora.

“Bilo je guranja, ali, s obzirom da je to hrvatska policija, nije bilo otpora s njihove strane. Ja sam im rekao: ploča mora danas ići dolje, a vi radite svoj posao. Bio sam taj dan spreman i poginuti ako je potrebno. Postavili su te ploče u okrilju noći, protuzakonito. Mi smo kao Stožer pripremali referendumsku inicijativu, ali ju je Ustavni sud odbio. Ćirilice ni za vrijeme Titove Jugoslavije nikada nije bilo u Vukovaru“, kazao je Živković u razgovoru za Narod.hr opisujući kako je na njega djelovalo postavljanje dvojezičnih ploča.

Zbog ćiriličnih ploča, Milanovićeva je vlast upotrijebila silu i u prosvjedima je stradao Darko Pajičić. Bila mu je razbijena lubanja, pretučen je, dobio je teške ozljede glave od čega je na kraju i umro. Darko Pajičić bio je maloljetni hrvatski branitelj i logoraš srpskih koncentracijskih logora.