Dvostruki kriteriji sutkinje Krstanović Čada u presudama protiv Narod.hr-a i Novosti/SNV-a . Čudno? Nimalo

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, potvrdio je presudu Općinskog suda u Zagrebu u slučaju Goran Beus Richembergh protiv udruge U ime obitelji, zbog članka objavljenog na portalu Narod.hr. Odluku na prvostupanjskom sudu donijela je sutkinja Andrea Krstanović Čada. 

Riječ je o istoj sutkinji koja je negativno presudila u slučaju Željke Markić, predsjednice udruge U ime obitelji, protiv Srpskog narodnog vijeća.

Radi li se u ovom slučaju o dvostrukim kriterijima sutkinje Andree Krstanović Čada? Odnosno, da presuda ovisi o tome kome se sudi? Idemo redom…

Što je objavljeno na Narod.hr-u?

1.12.2017. godine na portalu Narod.hr objavljen je članak koji je, po mišljenju redakcije Narod.hr-a, otvorio važno pitanje koje se ticalo nacionalnosti bivšeg saborskog zastupnika HSLS-a/HNS-a/GLAS-a Gorana Beus Richembergha. 

Narod.hr objavio je članak jer je uredništvo smatralo kako je objava do tad u javnosti malo poznatih informacija o tome da zastupnik u hrvatskom Saboru nosi majčino prezime, a ne očevo te da je promijenjeno ime i prezime te da mu je otac Musliman i dr., važne s obzirom na njegovu objavu na dan izricanja presude Haškog suda generalu Praljku i njegovog samoubojstva.

Bivši zastupnik Beus Richembergh objavio je tada sljedeći post: ”Samoubojstvo je izvršio pravomoćno osuđeni ratni zločinac. Pokušaji koji dolaze iz vrha HDZ-a da se Hrvatski sabor instrumentalizira tako da na sutrašnjem nastavku sjednice nekom posebnom izjavom odbaci pravomoćnu presudu Haaškog tribunala te da se za osuđenog ratnog zločinca održi minuta šutnje potpuno su neprihvatljivi i skandalozni. GLAS u takvom dezavuiranju Hrvatskog sabora neće sudjelovati!”, objavio je na Facebooku. S obzirom na to da je Beus Richembergh bio saborski zastupnik, javna osoba, u interesu javnosti je istražiti navode koji su se o njemu i njegovom podrijetlu pojavili u javnosti. 

Nakon objave članka Narod.hr je poslao upit Beusu Richemberghu u kojem smo tražili da, ukoliko nešto nije točno, nam dostavi informacije i dokaze radi točne informiranosti naših čitatelja. Odgovor na taj upit Narod.hr nikad nije dobio.

Prvostupanjski sud, odlukom sutkinje Krstanović Čada, je naveo: “U odnosu na stupanj odgovornosti tuženika valja istaknuti da sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o gruboj nemarnosti nakladnika. Povrijeđena dobra tužitelja vezana su kako uz njegovu privatnost, tako i uz njegov poslovni ugled kao saborskog zastupnika. Kako se tužitelj osjećao izrazito nelagodno, a zbog prijetećih poruka i život mu je bio ugrožen, navedeno i ukazuje na jakost pretrpljenih bolova. Cilj naknade je dokazati da su sporne informacije bile neistinite, a što je i utvrđeno iz provedenog dokaznog postupka. Sukladno navedenom, a imajući u vidu da su granice kritike šire u slučaju ličnosti političara nego kod privatnih osoba, pa tužitelj mora imati veći stupanj tolerancije, te činjenici da je novinarima temeljem čl. 38. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 85/10), a u svezi sa čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine” -MU br. 18/97), zajamčena sloboda izražavanja mišljenja i izražavanja misli, ali novinar mora voditi računa i o odredbi čl. 35. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči svakom građaninu štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, sud je tužitelju na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti sukladno postojećoj sudskoj praksi dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 20.000,00 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 30.000,00 kn tužitelja valjalo odbiti.“

Nakon žalbe koju je UiO podnijela, drugostupanjski sud je presudu potvrdio i, između ostaloga, naveo: “Na temelju ovako i nesporno utvrđenih činjenica pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik objavom na portalu povrijedio dostojanstvo te narušio čast i ugled tužitelja. Time je tuženik prešao granice izražavanja osobnog stava i mišljenja autora u skladu s načelom slobode medija iz čl. 3. st. 2. ZM-a te da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kn pravilno cijeneći povrijeđeno dobro.” 

Ovdje donosimo cijeli tekst presude:

Tužba Željke Markić protiv Borisa Dežulovića i Novosti/Srpskog narodnog vijeća

Ista je sutkinja, Andrea Krstanović Čada sudila i u sporu između Željke Markić i Novosti/ Srpskog narodnog vijeća.

2.3.2018. godine u tjedniku “Novosti” objavljen je tekst Borisa Dežulovića pod naslovom: “Željka Markić: glupa ili plavuša?”, te isti članak i na njegovom portalu 4.3.2018.

U prvostupanjskoj presudi sutkinje Krstanović Čada, koja je Beus Richemberghu dodijelila iznos od 20.000 HRK, u presudi u sporu Željke Markić protiv Dežulovića/Novosti/SNV-a stoji:

“Ovim pitanjem Dežulović je samo izrazio svoj kritički sud o tužiteljičinom poimanju satire (članak s portala Index.hr). novinar time nije ocijenio tužiteljicu kao glupu, kako to pogrešno tumači tužiteljica. Pri tome valja svakako istaknuti i da je tužiteljica javna osoba, jer je društveno vrlo aktivna, sudjeluje u raznim inicijativama i referendumima (članica je udruge „U ime obitelji“), te je učestalo prisutna u medijima. Stoga tužiteljica kao javna osoba i mora trpjeti veću kritiku. Mišljenje je suda da se u spornom članku autor izražava unutar dozvoljenih okvira i slobodnijeg pisanja. Sloboda izražavanja, naravno ne bezuvjetno, već do granice koja je u javnom interesu, ne može se oduzeti”, napisala je sutkinja.

“Niti sud niti domaći sudovi nisu ovlašteni određivati način na koji će novinari objavljivati informacije u medijima. Sloboda novinarstva dopušta i određeni stupanj pretjerivanja pa čak i provokacije. Taj sud, dakle, smatra da je interes demokratskog društva osiguranje i očuvanje slobode medija, pa je to upravo razlog zbog kojeg ESLJP štiti prava novinara na upotrebu oštrih pojmova, polemičkih i agresivnih tonova”, zaključuje sutkinja Andrea Krstanović Čada.

Iz navedenih presuda može se zaključiti kako sutkinja Krstanović Čada u presudama u slučaju tužbe ‘Željke Markić protiv Borisa Dežulovića i Novosti/SNV-a’ te ‘Gorana Beusa Richembergha u tužbi protiv Narod.hr’ – pokazuje različite kriterije na više razina – prema tome tko je javna osoba, prema pravu javnosti na informacije o političarima i zastupnicima u Saboru, prema tome što je to vrijeđanje, a što satira i dr.

Udruga U ime obitelji i portal Narod.hr nastavit će s pravnim koracima za osporavanje obje presude.