Evo kako Savo Štrbac ucjenjuje ubojice Mire Barešića!

KRTICE U DORH-U ŠALJU DOKUMENTE U BEOGRAD? Pokojnog Miru Barešića, ne treba posebno predstavljati hrvatskoj javnosti. Za većinu Hrvata, Barešić je personifikacija hrvatske borbe protiv represije zločinačkog komunističkog režima. Barešić je ubio zloglasnog komunističkog zlotvora Čovjek kojeg je 07.04.1971. ubio, prilikom neuspjelog pokušaja otmice, zvao se Vladimir Rolović i formalno je obnašao dužnost veleposlanika SFRJ u Švedskoj. Ali Rolović nije bio civil, nego jedan od vodećih ljudi OZNE, kasnije UDBE. Jedno vrijeme, bio je i zapovjednik Golog otoka, i to u razdoblju kada su se tamo dogodili najgori zločini. Nedvojbeno, Rolović je bio teški zločinac koji je osobno davao zapovijedi za ubojstva i mučenja ljudi. Prema brojnim svjedočanstvima, zarobljenike je često osobno ispitivao i mučio, a nije se ustrčavao ni vlastitim rukama dokrajčiti žrtve. Ipak, Barešić ga nije planirao ubiti, već se to dogodilo spletom okolnosti, odnosno krivom procjenom Rolovića, koji se pokušao osloboditi i ubiti svoje otmičare. Ovom prilikom, nećemo ponavljati sve poznate činjenice iz biografije Mire Barešića. Isto tako, smatramo da nema potrebe ponovno iznositi razne teorije o njegovoj smrti. Umjesto toga, pozabaviti ćemo se aspektom priče koji je ostao nepoznat široj javnosti. Članovi HDP-a Nikole Štedula, pojavljuju se u više krucijalnih događaja Domovinskog rata. Neki od njih, našli su se tako i na mjestu pogibije Mire Barešića. Ubrzo nakon ovog događaja, na drugom kraju Hrvatske, Tihomir Orešković, također istaknuti član HDP-a, preuzima glavnu ulogu u obrani Gospića. KOS i specijalni rat protiv Hrvatske U jednom od ranijih tekstova, objavili smo dokumente koji bacaju drugačije svjetlo na njegovu biografiju. Za vrijeme Jugoslavije, Orešković se više puta pojavljuje kao svjedok optužbe protiv hrvatskih studenata. Naši izvori tvrde da je Orešković prošao obuku u Pančevu, i radio za KOS, što svakako daje drugačiju dimenziju ratnog zločinu nad civilima u Gospiću i Lici. Zloglasni Savo Štrbac, prema vlastitom priznanju, također je radio za KOS, a u vrijeme ubojstva Mire Barešića, nalazio se na dužnosti načelnika obavještajne službe SAO Krajine u Benkovcu. Naselje Miranji Donji, gdje je ubijen Miro Barešić, spadaju pod grad Benkovac.  Kome Štrbac šalje poruku? Prije otprilike godinu i pol dana, na stranicama dokumentacijskog centra „Veritas“, ili bolje rečeno, KOS-ovog centra za kontraobavještajno ratovanje, objavljen je tekst o Miri Barešiću, čiji je autor, upravo Savo Štrbac. Tekst je prethodno objavljen u „Politici“ i sadrži zanimljivu poruku pojedincima u Hrvatskoj. Ono što je posebno zabrinjavajuće, jest što se u tekstu Štrbac hvali, kako je uspio doći do rješenja Županijskog državnog odvjetništva iz Zadra. Štrbac tako piše: „Došao sam ovih dana do rešenja Županijskog državnog odvjetništva (tužilaštva) u Zadru, kojim je prošlog marta odbačena krivična prijava protiv pet poznatih i više NN pripadnika hrvatske vojske zbog  ubistva njihovog saborca Mira Barešića, koje se desilo 31. jula 1991. kod Miranja Donjih u blizini Benkovca.To je onaj Miro Barešić koji je 7. aprila 1971, kao član “Hrvatskog narodnog otpora” u jugoslovenskoj ambasadi u Stokholmu, zajedno s dvojicom istomišljenika, ubio ambasadora Vladimira Rolovića. Uhapšen je i osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu.“ U daljnjem tekstu, iz svog velikosrpskog kuta, Štrbac iznosi, više ili manje poznatu kronologiju posljednjih sati života Mire Barešića. Iz samog teksta možemo zaključiti i kako Štrbac uistinu posjeduje sudsku, a možda i dio policijske dokumentacije o cijelom slučaju. Štoviše, on tvrdi i da je razgovarao sa svjedocima, po svemu sudeći, pripadnicima HDP-a. „Tokom kriminalističke obrade saslušano je i pet Srba (ne piše gde i kada) koji su ubistvo  teroriste Barešića pripisali benkovačkim specijalcima Gorana Opačića.Međutim, jedan od učesnika u akciji davno mi je ispričao da je Mira Barešića slučajno pogodio vojnik koji je pošao „po radi sebe“ nedaleko od kontrolnog punkta. Pripucao je u osobe koje su se kretale u blizini a nisu htele da se identifikuju.“ Ali, tu nije kraj apsurdima. U konačnom zaključku, Štrbac trabunja o rasvjetljavanju istine u „ratovima devedesetih“. „Ovakvi sudski dokumenti su značajni prilozi istini o ratu devedesetih na području bivše Jugoslavije. Za učešće u sličnim događajima hrvatsko pravosuđe je procesuralo na stotine pripadnika JNA, TO i SVK. Mogli bi i srpski tužioci procesuirati preživele pripadnike Barešićeve jedinice. Ne za ubistvo njihovog zapovednika nego za ono što su učinili ili planirali učiniti Srbima. Regionalna nadležnost za ratne zločine u srpskim zakonima je još na snazi.“ Na neki način, zapravo govori istinu. Naravno, pod uvjetom da znamo čitati između redova, jer u navedenom tekstu, Štrbac prijeti i ubojicama Mire Barešića kaznenim progonom. Što to Štrbac zna o ubojicama Mire Barešića, a što oni o njemu, o kakvim se porukama tu radi te kakva je uloga KOS-a u Domovinskom ratu, povežite sami.