Evo koliko plaćamo njihov (ne)rad: Saborski zastupnici odmarat će 170 dana, a raditi 'punih' 190!
Za Dan neovisnosti spojili su čak deset dana, povodom Svih svetih odmarali su se pet dana. Najbolji period u godini za saborska zastupnike je i ljetna stanka koja traje dva mjeseca te zimska od mjesec dana. Vikendi su također, za naše mudre glave, neradni, a praznika i blagdana u Lijepoj našoj ima mnogo. Saborski zastupnici do kraja 2013. odmarati će se oko 170 dana, a samo 190 dana sjediti će u saborskim klupama. To bi značilo da gotovo 50 posto godine oni, zapravo, ne rade ništa, što ne mora nužno biti loše, jer obzirom na to kako rade, bolje da niti ne rade.
Vlada je odlučila da se zdravstvenim radnicima koji su štrajkali u listopadu umanji plaća za sate provedene u štrajku. Za premijera Zorana Milanovića ova odluka dobra je i hrabra jer štrajk traje već mjesec i pol dana. Upozorio je da su zdravstveni djelatnici za rujan ipak primili pune plaće premda su pola mjeseca štrajkali. "Kad štrajkaju prosvjetni radnici i dolaze na posao, ali ne odrađuju nastavu i ispadaju naivni, da ne kažem glupi. Štrajkaju pet dana i plaće im isplaćuje sindikat, provode vrijeme u zbornici i ne idu u razred. Zašto se nisu dosjetili ući u razred i čitati novine ili pričati s djecom i ignorirati metodske jedinice i praviti se da ne štrajkaju, da su na poslu. Ovo nije pošteno za sada i treba vidjeti tko je odgovoran i vidi evidenciju, ne o radnom vremenu nego o radu. Ovo nije štrajk, ovo je 45 dana zabušavanja jednog manjeg broja ljudi. Nešto radim, a nešto ne radim.", rekao je Milanović. U organizacijskoj strukturi postoje oni koji su odgovorni za kontrolu rada, a premijer očekuje te podatke radi poreznih obveznika koji sve to plaćaju. "Ovdje 45 dana ne znamo tko štrajka: država, porezni obveznici i prosvjetni radnici plaćaju taj štrajk. To je nepošteno! To što je netko došao na posao, to je jedna stvar, pitanje je što je netko stvarno radio. Veliki broj ljudi je radio i to punim pogonom, a jedan broj ljudi je zabušavao i primao punu plaću. I to se naziva štrajk. To je čvrga cjelokupnoj javnosti i zato moramo dobiti jasne odgovore. Došao je i nastavnik na posao, ali nije bio lukav da se sjeti ući u razred i glumiti da drži nastavu.", uspoređivao je premijer. Ovo 'pranje' premijera po štrajkašima podržao je i resorni ministar Rajko Ostojić koji je kazao da ima sve instrumente da izvrši pritisak na odgovorne da dostave podatke o radu za rujan i listopad.
Šef sindikata nedavno je poručivao da su njegovi kolege odradili sav posao koji se za vrijeme štrajka nije smio prekidati. Poslodavci nisu imenovali izvršitelje koji moraju raditi u vrijeme štrajka pa su zato sve njegove kolege bile na radnim mjestima. Babić se također zapitao kako je moguće da im to onda biti neplaćeno. "Druga stvar je da kada uzmete u obzir broj izvršitelja, opseg poslova i deficit liječnika i kad bi napravili europski standard; ovi poslovi koji se nisu smjeli prekidati, a koje smo mi obavili, bila bi svakodnevna norma. Puno poslova obavljeno je jer nismo htjeli dovesti u pitanje život i nismo htjeli dovesti u pitanje ni jedan od poslova koji se ne smije prekidati za vrijeme štrajka", rekao je Babić.
Nakon ovog Zokijevog prozivanja na račun liječnika zaista se po tko zna koji put moramo zapitati tko je u ovoj državi lud i do kada ćemo trpiti licemjerje kojima nas svakodnevno obasipaju naši vladajući. Naime, kada se vratimo svega nekoliko mjeseci unazad i prisjetimo zamisli laburista Dragutina Lesara koji je predlagao izmjene Zakona o pravima i obavezama državnih dužnosnika kojim bi se plaće svim dužnosnicima smanjila za 21 posto, Vlada je dala svoje mišljenja da prijedlog ne prihvaćaju. Odbijanje ovog prijedloga obrazložio je Arsen Bauk: "U periodu od 2009. godine do zadnjeg smanjenja koje je bilo krajem veljače ukupno su plaće dužnosnicima smanjene za 18 posto. Daljnje smanjenje u ovom trenutku nije opravdano, ali naravno, ako bude potrebe, ovisno o gospodarskim i proračunskim kretanjima, da će se i taj dio razmotriti."
Ova odluka donesena je u trenucima kada je gospodarstvo u drugom kvartalu bilježilo pad od 0,7 posto. Bio je to i sedmi kvartal za redom u kojem smo zabilježili minus. Vladu nije zabrinula niti činjenica da je industrijska proizvodnja u srpnju potonula za 4,1 posto na godišnjoj razini, a bio je to četvrti mjesec za redom u kojem je zabilježen pad. Vladajuću elitu nije šokirala niti brojka od preko 300 000 nezaposlenih, kao i podatak da je u posljednjih godinu dana novih 10 000 ljudi ušlo u sustav socijalne skrbi. Prisjetimo se, Laburist je rezanje plaće zatražio zbog solidarnosti s građanima, a da su vladajući kojim slučajem pristale na ove rezove, najniža plaća iznosila bi 14 057 kuna bruto.
Svoje plaće saborski zastupnici i vladini dužnosnici opravdavaju količinom rada, ali sjedeći u svojim udobnim foteljama čine uglavnom štetu donoseći i stavljajući na snagu brojne zakone koji su u direktnoj suprotnosti s interesima građana, sve navedeno njima je zanemarivo. Jednako tako, zanemariv im je i broj dana u kojima su se odmarali od 'teškog i napornog rada'. Tako su za Dan neovisnosti spojili čak deset dana. Povodom Svih svetih odmarali su se pet dana. Najbolji period u godini za saborska zastupnike je ljetna stanka koja traje dva mjeseca te zimska od mjesec dana. Vikendi su također za naše mudre glave neradni, a praznika i blagdana u Lijepoj našoj ima mnogo. Saborski zastupnici u ovoj godini biti će slobodni oko 170 dana, a samo 190 dana sjediti će u saborskim klupama. To bi značilo da gotovo 50 posto godine oni zapravo ne rade ništa, što ne mora nužno biti loše, jer obzirom na to kako rade bolje da niti ne rade.
Unatoč ovim odmaranjima za rujan su primjerice zastupnici primili plaću koja iznosi oko 16 tisuća kuna premda su u cijelom mjesecu radili samo sedam dana na zasjedanjima. Ako se u obzir uzme trošak bruto plaća 151 zastupnika, zastupnički paušal koji im se mjesečno isplaćuje, a iznosi 1500 kuna, naknada za odvojeni život za koju se izdvaja 1000 kuna te troškovi stanovanja i režija zapravo je jednostavno zaključiti da nas zastupnici stoje oko 4,4 milijuna kuna mjesečno. Uz malo matematike da se zaključiti da smo svaki njihov rujanski radni dan platili nestvarnih 630 tisuća kuna što bi bilo oko 4000 kuna za svakog zastupnika. Dnevnica bi im tako iznosila oko 800 kuna.
Troškovi zastupnika rastu iz dana u dan, a svako malo koriste priliku za odmor. Kada se mi bez opravdanog razloga ne bismo nekoliko dana pojavili na poslu na isti se vrlo vjerojatno ne bismo trebali niti vraćati, ali saborskim zastupnicima nitko ne određuje koliko se puta moraju pojaviti u Saboru. Oni ne moraju sudjelovati u raspravama iako im je to jedna od dužnosti za koju primaju nestvarno visoke plaće čije se cifre ne mijenjaju bez obzira na učinak. Spomenimo i troškovnik objavljen u srpnju koji su građani dobili na uvid. Na cestarine su u prvih šest mjeseci ove godine potrošili preko 190 tisuća kuna, a na zrakoplovne karte više od 580 tisuća kuna. Za vozikanje osobnim automobilom u službi izdvojili ste im više od 1,2 milijuna kuna, a za javni prijevoz preko 19 tisuća kuna. Ostali troškovi koje su imali su dnevnice 109.775,83, hotelski smještaj 224.882,58, najam stana 1.380.323,68, režijski troškovi 186.345,68, odvojeni život 541.953,41 i ostalo 3.374,00.
Kada se tako zaigramo svim tim brojkama i uvidimo koliko se radnim mjesta s ovim novcima moglo otvoriti, koliko se siromašnih obitelji moglo najesti, napiti i obući više je nego jasno da su oni zadnji koji nekome mogu prijetiti rezanjem plaća u trenucima kada za vlastiti nerad primaju plaće, o kojima većina običnih smrtnika može samo sanjati.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
