Fred i Bojan

O sukobu ministra Predraga Matića Freda i branitelja pisano je toliko da se gotovo nema što dodati. Ipak, ono najbitnije nije jasno kazano. Freda su optuživali da je krivotvorio svoju biografiju, cjepidlačilo se koliko je dana bio u obrani Vukovara, koliko je tenkova uništio, kako su se prema njemu odnosili u zatvoru itd. S druge strane branilo ga se još žešće, od njega radilo sjajnoga ratnika i zatvorskog mučenika. Međutim, mislim da je cijela ta stvar pogrješno postavljena. Nije za meritum ove stvari bitno je li i kakav je branitelj Fred Matić bio, nego kakav je ministar Fred Matić? Tko ga sada brani, a tko ga napada? A brane ga oni koji su na vijest Gotovininu i Markačevu oslobođenju bili vidno razočarani. Doduše, ima i njegovih suboraca koji lijepo govore o njemu. Ali… Svaka čast Šangutu i suborcima što su svjedočili za Freda kao branitelja, no to ništa ne govori o tomu kakav je Fred ministar danas. Inače, simptomatično je kako SDP brzo troši branitelje. Gdje je Pančić danas? Može li Kotromanović doći u Savsku i porazgovarati sa suborcima? Teško je isti dan podjednako biti ljubazan s Vesnom Teršelič i nekim istinskim braniteljem. To ne može nitko osim Josipovića, a i on sve teže. Ako se stvari sagledaju tako, onda sve postaje puno jednostavnije. Na jednoj strani su oni koji su Hrvatsku nevoljko prihvatili, na drugoj su strani oni kojima je Hrvatska bila i ostala smisao života. Ne moramo čak ni određivati tko je u pravu, a tko u krivu. Stvari jednostavno tako stoje, da su pobijedili oni koji Freda danas brane – Ministarstva hrvatskih branitelja ne bi ni bilo. Sukladno tomu on ne bi ni bio ministar. Sad, drugo je pitanje kako se on našao među onima kojima je hrvatsko ime toliko nezgodno da su i hrvatsko ime maknuli iz naziva ministarstva. To je stvar pojedinačne sudbine, izbora ili nečega trećeg, sasvim nevažno. Još jasnije stvari stoje s Bojanom Glavaševićem. On je sin svoga oca, ali je i odrasla osoba, sa svojim sklonostima i izborima. Navodno, mentor mu je Milorad Pupovac. Kao takav mogao je biti dobar pomoćnik ministra koji je na to mjesto dospio zbog podrijetla i dobrih veza. Na žalost, Bojan Glavašević nije dobar pomoćnik ministra, i tu bi u normalnim zemljama priča o njegovu poslu u Ministarstvu završavala. Međutim, Hrvatska baš i nije normalna zemlja. Zato se saga o Glavaševićima nastavlja. Dok se potpuno ne isprazni od smislena značenja, pa je svatko može koristiti za svoje svrhe. Ne treba zaboraviti da je Bojan svojom frazom o ''nečijem metku'' tomu i te kako doprinio. Sve u svemu, još jedna hrvatska priča u kojoj se naoko ne zna tko pije a tko plaća. Međutim, kada se svode računi, ispada nekako uvijek da plaća narod. Jer narod uvijek na koncu plaća nekonzistentnost državne politike. A države koje svake četiri godine mijenjaju ne samo smjer kretanja, nego i samo polazište, teško da mogu gdje stići i što korisno za svoj narod učiniti. A pri tomu su skupe, puno koštaju. Branitelji su to instinktivno osjetili, zato se i bune. Pri tomu su materijalna prava manje važna, važniji je smisao postojanja Ministarstva hrvatskih branitelja. Vlast bi za početak, ako zaista želi mir i razumijevanje, trebala vratiti puno ime Ministarstvu. Jer promjenom imena nekih ministarstava poslana je određena poruka. Vrijeme je da se ta poruka opozove. Izvorni članak možete pogledati OVDJE