GDJE STE SADA SOKOLOVI?

Teško je, u ovim nesretnim trenucima koje proživljava hrvatski narod herojskoga Vukovara, ostati hladne glave na sve podvale i provokacije protunarodne, ateističke i vazalske vlasti hrvatske države. Možda je još i teže ostati imun na kukavičko ponašanje tzv. parlamentarne oporbe, poglavito vodstva najveće oporbene stranke, HDZ-a. Njihova šutnja ili dvojbena, neartikulirana i bojažljiva priopćenja još više bole od predvidivih protuhrvatskih poteza Milanovićeve vlade i Josipovića. Mlaka, skoro protokolarna potpora Vukovarcima i njihovom Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara djeluje neuvjerljivo, predizborno kalkulantski. Braniteljska populacija, sada prepuštena samoj sebi, postaje jedina istinska snaga obrane nacionalne države Hrvata i kršćanskih vrednota. Brojne braniteljske udruge napokon postaju jedinstvene u ključnim stavovima oko percepcije hrvatske zbiljnosti i njenog budućeg poimanja, a brojne domoljubne izvanparlamentarne stranke shvaćaju nužnost zbijanja svojih redova. Tu prije svega mislim na pravaške strančice čiji čelnici moraju znati da će, ne dođe li do hitnog ujedinjenja, biti izbrisane sa političke scene. Nadalje, u svom ovom političkom i društvenom kaosu, vidim veliku priliku za novoutemeljenu stranku Hrvatska zora i njenom pozicioniranju kao svojevrsnog svehrvatskog obrambenog pokreta, skupa sa Zavjetom za Hrvatsku, Hrvatskim nacionalnim vijećem te nizom vrhunskih, i u svijetu priznatih i domoljubno orjentiranih intelektualaca, poput Davora Pavune, koji već rade na okupljanju širokog znanstvenog, intelektualnog, financijskog i domoljubnog potencijala raštrkanog širom svijeta. Ništa nije izgubljeno. Bitka za našu Hrvatsku zapravo tek započinje i ne sumnjam u njen konačan ishod, iako stvari ne izgledaju nimalo dobro. Kukavicama i kalkulantima vrijeme je odbrojano, a vladajuća neokomunistička garnitura ionako nema budućnosti. O nasilnom i podlom noćnom postavljanju dvojezičnih ploča na zgrade državnih institucija u Vukovaru već sve znano. Međutim, želio bih istaknuti krajnje licemjerje državnih dužnosnika, pučke pravobraniteljice i sl. kada se pozivaju na prava nacionalnih manjina, njihovu zakonski određenu brojnost za ostvarenja svojih prava i td. te, u tom smislu, isticanje primjera hrvatske Udbine, gdje su, eto, također i bez otpora postavljene dvojezične ploče. Ali, da je Hrvatska pravno uređena država te ploče tamo nikada ne bi bile postavljene. Udbina je do 1943. g. bila apsolutno većinski hrvatski gradić u kom je živjelo oko 1500 stanovnika, od čega oko 1300 Hrvata i oko 200 Srba. Partizani (sa srpskim četnicima u svojim redovima) tad do temelja ruše čitavi grad s katoličkom crkvom i grobljem, a poslje rata ga obnavljaju i naseljavaju isključivo srpskim stanovništvom, zabranjujući raseljenim hrvatskim obiteljima povratak na svoja ognjišta. Udbina je primjer gdje Titova zločinačka Jugoslavija čak nije niti provodila nacionalizaciju privatne imovine kao u drugim sredinama, već je direktno privatnu imovinu Hrvata prepuštala Srbima u privatno vlasništvo. Gotovo se isto događalo i u Vukovaru tijekom Domovinskog rata, samo što smo mi, na sreću, u tom ratu pobjedili te su posljedice prethodno izvršenog genocida ublažene. Ali iseljenim Srbima, koji su golemim djelom sami napustili Vukovar, omogućen je i povratak i glasovanje i sudjelovanje u popisu stanovništva, iako u Vukovaru ne žive. Zašto se onda i prognanim potomcima Hrvata Udbine ne dozvole ta ista prava već se brojem Srba manipulira? Zašto se javno ne kaže da nacionalne manjine ne mogu ostvariti svoja prava prethodnim etničkim čišćenjem većinskoga hrvatskoga naroda? O Darku Milinoviću u slučaju dvojezičja u Udbini suvišno je trošiti bilo kakve riječi. Podaništvo, kalkulacije ali i neznanje, sve u svrhu ostanka na vlasti, nikada nije dobro završilo. A nama Hrvatima postavio bih pitanje : ako nas u Čavoglave može doći više od 100 000 sa svih strana, zar nas u Zagreb, kada za to dođe vrijeme, ne može doći barem jedna desetina toga broja? GDJE STE SADA SOKOLOVI? OBRANIMO SNOVE! Zoran Meter Izvornu vijest možete pogledati OVDJE