Godinu dana smo u EU. Branitelji, kako vam je danas?

Obilježavamo godišnjicu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. I zbog tog čina na desetine tisuća hrvatskih branitelja, u vrijeme hrvatskog Domovinskog rata, položili su živote i dali krv za Domovinu. Prvo smo bili uvjereni kad ostvarimo slobodnu, samostalnu i neovisnu državu da ćemo živjeti kao ljudi, da će nam biti lakše, a poglavito da ne ćemo susretati i hrvatske branitelja kako kopaju po kantama za smeće. Za one koji su ljudi tzv. srednjeg ili nižeg staleža, radnici, poljoprivredni i slični, od kojih je i najveći broj sudjelovao u ratu, ništa se nije promijenilo, čak je i gore. Onda su nas uvjeravali kako će poteći "med i mlijeko" kad uđemo u Europsku uniju. Na jedvite jade priključili smo se u ovu zajednicu naroda, ali, još kad smo ulazili, kad se slavilo, branitelje su spomenuli tek uzgred, površno, ili bolje rečeno nisu ih ni dotakli. Dobro. Sad smo godinu dana u EU. Tko, prije svega od onih koji su pobijedili, da pobijedili, srpskog i inog agresora, čijom smo zaslugom i životima ostvarili i ulazak u EU osjeća neke promjene, neki boljitak, neku Europsku uniju? Od gospodarstva do turizma, pa ako baš hoćete i nogometa, još smo uvijek tamo gdje smo i bili – na začelju kolone. Većina branitelja jedva preživljava, oko tri tisuće je izvršilo suicid, puni su zatvori ljudi koji su se navodno ogriješili u zakon, a imaju bogati ratni staž, nema zapošljavanja, mladi bježe u inozemstvo, zdravstvo i školstvo nam je u kolapsu, poljoprivrednici su na najnižim granama, obrtnici umjesto da otvaraju zatvaraju radnje... Gospodarski rast uopće se ne nazire. Nekoliko stotina tisuća ljudi je pod ovrhama, a cijene goriva na benzinskim postajama ruši sve rekorde. Mediji, poglavito režimski, pišu – "dobro je". Glavne su im vijesti kad se bez ikakvih dokaza osuđuju ljudi. Ponekad čitamo da inspekcije pojedine ugostiteljske i ine objekte zatvaraju zbog malih, sitnih i glupih prekršaja, ali za to nitko ne pita jednog Todorića – kako si se, brate, enormno uspio obogatiti u vrijeme Domovinskoga rata, kad su drugi ginuli? Ti i takvi todorići postali su "zakon", oni su "država", oni su "EU", a oni koji su se smrzavali i gubili živote i krv u vrijeme rata danas su njihovi "robovlasnici". Ne, za to se nismo borili. Ali, u svemu tome, u povodu prve obljetnice ulaska Hrvatske u Europsku zajednicu 28. lipnja, ipak nam se dogodila jedna lijepa stvar- predsjednik Republike Ivo Josipović u Gunji, kako, na veliko i naširoko, objavljuju mediji, bio je nazočan, zamislite "hrvatskoj stvarnosti, odnosno istini" – otvorenju pučke kuhinje u kojoj će se dnevno spremati više od dvije tisuće toplih obroka za stanovnike poplavom ugroženih područja u županjskoj Posavini te je poručio kako je potrebno da cijela zajednica i dalje nastavi biti solidarna s tamošnjim stanovništvom, a da se prikupljena pomoć potrebitima (svaki od poplavljenih, koji je ostao bez ičega, navodno će od Crvenog križa, dobiti 4.000 kuna!), podijeli brzo i pravedno. Jebem te EU! Ali, to nije sve. Kakvo bi to bilo obilježavanje prve obljetnice članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji da naš dragi predsjednik Republike ne uruči i odlikovanja zaslužnim pojedincima. A za ulazak u EU, kao što smo rekli, najzaslužniji su ljudi koji su stvorili hrvatsku državu, prije svega – hrvatski branitelji. I sad čitamo i gledamo. Mislimo, sad će barem po tom pitanju, na red doći hrvatski branitelji, ili članovi obitelji koji su u vrijeme srpske i ine agresije izgubili pet, šest, deset, pa i dvadeset članova svoje obitelji. Kad tamo, odličje prima Mladen Bajić, koji se istaknuo kao tužitelj u vrijeme komunizma, a još više na istoj dužnost na početku stvaranja Hrvatske, zatim SDP-ovac Tonino Picula, kojeg se sjećamo kao suradnika Centra za idejno teorijski rad, koji je također u vrijeme Tuđmana brzo okrenuo kaput, HDZ-ovac Davor Ivo Stier, rođen u Argentini, koji je povremeno 1991. i 1992. dolazio u Hrvatsku (i kao novinar), fra Bono Zvonimir Šagi, kojeg su neki neopravdano nazivali i "crvenim popom" i naravno da sve bude na političarima, a u povodu godišnjice ulaska u EU, trebalo je odlikovati i neki športski klub, koji se najviše istaknuo otkako smo u ovoj europskoj zajednici. Tako je tim povodom povelju RH dobio veslačku klub Gusar iz Splita... To su eto uglavnom najzaslužniji po kriterijima predsjednika države otkako smo ušli u EU. A gdje su tu hrvatski branitelji, gdje je tu jedan Marko Babić, vukovarska legenda? I stotine njemu sličnih. Zbog čega na prvu obljetnicu ulaska u EU odličje nije dobio, posthumno, čovjek koji nas je i doveo u ovu zajednicu, prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman? Ili generali Ante Gotovina i Mladen Markač? Kad su se dodjeljivala odlikovanja u Uredu predsjednika nastupila je i Ana Rucner koja je kažu odsvirala hrvatsku himnu i europsku himnu "Oda radosti". Riječ je o najskupljoj hrvatskoj glazbenici, koja je samo od Hrvatske turističke zajednice pod vodstvom Nike Bulića u zadnje tri godine za "promociju Hrvatske" zaradila 5,3 milijuna kuna! I to na jednom jedinom instrumentu kojeg drži među nogama – violončelu! Čudi nas da i njoj, kad je već bila tamo, predsjednik nije uručio odličje. Josipović je, kako piše Dnevnik.hr, završio ovu svečanost riječima: Nadam se da će 21. stoljeće biti vrijeme mira! A mi bismo na sve to samo dodali: tko preživi – pričat će! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) Izvorni članak možete pogledati OVDJE