GODIŠNJICA OTMICE DR. IVANA ŠRETERA, Kustić i Ivančić rekli o njemu: On je kršćanski mučenik, treba ga proglasiti blaženikom!

Ovaj 'hrvatski Gandi', kako ga neki nazivaju, imao je vjeru u mir i zajednički život svih naroda koji žive na prostoru republike Hrvatske. Zalagao se za mirna rješenja i nastojao izbjeći rat i krvoproliće, a kao liječnik liječio je svakoga bez obzira na vjeru i naciju! Znate li tko je bio najviše rangirani dužnosnik republike Hrvatske koji je poginuo u Domovinskom ratu? Kao što je poznato to nisu bili predsjednici Republike ili Vlade, nije to bio neki saborski zastupnik, nije niti netko od brojnih gradonačelnika ili načelnika općina. Bio je to dr. Ivan Šreter, ravnatelj lipičke bolnice koji je početkom srpske oružane pobune vršio dužnost Predsjednika kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Biografija Ivan Šreter je rođen 21. 12. 1951. u Pakracu kao prvo od troje djece Josipa i Danice. Od malih je nogu volio biti u crkvi. Bio je među najmlađim ministrantima a osobito je volio ići u blagoslov kuća sa župnikom Pašićem. Kao dječak je maštao da jednoga dana postane liječnik. Nakon srednje fizioterapeutske škole zaputio se u Zagreb na studij medicine nakon kojega se vratio u rodni kraj gdje mu se ispunila mladenačka želja. Zaposlio se kao liječnik opće prakse u lipičkoj bolnici. Radeći na tom radnom mjestu, sredinom osamdesetih je dospio u medije radi slučaja 'Časnik'. Nekom oficiru JNA je u karton umjesto 'penzionirani oficir' napisao 'umirovljeni časnik'. Kazna za to je bila pedeset dana zatvora ali je kasnije promijenjena u deset koje je Šreter štrajkao glađu. Od brojnih osoba kojima se tada obratio za podršku odgovorio mu je samo kardinal Kuharić koji ga je odgovarao od toga poručivši mu da misli na svoje zdravlje. Nakon izvršenja kazne vraća se na radno mjesto a uskoro postaje i ravnateljem bolnice. Uoči demokratskih promjena učlanjuje se u HDZ a početkom srpske agresije dragovoljno prihvaća biti Predsjednikom kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Njegova nastojanja da mirnim putem dođe do mira sa Srbima koje je nazivao braćom, nisu urodila plodom. Štoviše, četnici su ga 18. 08. 1991. zarobili na barikadama u selu Kukunjevac. Potom je prebačen u jednu kuću u blizini zloglasnog logora Bučje gdje je prema svjedočenju očevica, također sužnja, dr. Vladimira Solara bio neviđeno mučen. Do danas nije poznat dan njegove smrti kao niti mjesto gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Veljko Džakula kaže da ne zna gdje se nalaze posmrtni ostaci dr. Ivana Šretera 2008. g. snimljen je dokumentarni biografski film o dr. Ivanu Šreteru: Časnik – mirotvorac. Među brojnima u filmu je sudjelovao i Veljko Džakula. Tijekom domovinskog rata Džakula je vršio dužnost Predsjednika Vlade SAO Krajine zapadne Slavonije, a potkraj rata bio je zarobljen ali i ubrzo amnestiran. On tvrdi da ne zna gdje se nalaze posmrtni ostaci dr. Ivana Šretera a najčešći komentar pakračana na to je: 'Svi mi znamo tko je on! A on sigurno zna gdje se nalazi tijelo Ivana Šretera.' Dr. Tomislav Ivančić i don Živko Kustić suglasni: On je kršćanski mučenik i treba ga proglasiti blaženikom! Prof. Tomislav Ivančić koji je dr. Šreteru bio duhovnik za vrijeme studija misli da je njegova pomirljivost neprijateljima mira bio njegov najveći „grijeh“ i da je zato „morao“ umrijeti. U spomenutom filmu dr. Ivančić i don Živko Kustić izrekli su istovjetno, tj. da dr. Šreter ima obilježja kršćanskog mučenika i da za njega treba biti pokrenut postupak za proglašenje blaženim. Kada bi se to dogodilo, možemo samo zamisliti kakvo bi to novo svjetlo bacilo na Domovinski rat! Iako do sada još uvijek nedovoljno poznat široj javnosti, dr. Šreter s vremenom, malo po malo, postaje uzor čovjekoljublja i bogoljublja novije hrvatske povijesti. Hrvatski narod mu se do sada uspio odužiti time što njegovo ime nose trg u Pakracu, odjel pakračke bolnice te Natječaj za najbolju novu hrvatsku riječ. Svake godine na godišnjicu otmice u TV kalendaru o njemu se prikaže kratki prilog a spomenuti film, iako postoji veliki interes javnosti da ga se prikaže, trune u nekoj uredničkoj ladici HTV-a. Hrvatska klasika. Unatoč tome, za očekivati je da njegov svetački lik i žrtva neće izblijedjeti, štoviše, da će ga Hrvati sve više prepoznavati kao uzor koji ima što 'poručiti', ovoj i generacijama koje dolaze. Dražen Bušić/dnevno.hr Izvorni članak pogledajte OVDJE