Goldstein traži od UNESCO-a zaštitu partizanskih spomenika u Hrvatskoj!
Poznata je činjenica da su se hrvatski veleposlanici po svijetu u nedostatku konkretnijeg posla bavili svakojakim stvarima. Bilo je i onih koji nisu mogli odoljeti čarima egzotičnih sobarica, neki su pretakali vino u podrumu veleposlanstva u Washingtonu, jedan se bavio čak i švercom alkohola u zemlju u kojoj je to najstrože zabranjeno, a neki su samo nemilice trošili novac poreznih obveznika.
Novi hrvatski veleposlanik u Francuskoj dr.Ivo Goldstein se međutim prihvatio očuvanja jugokomunističke spomeničke baštine. Čovjek koji je u profesionalnom radu povjesničara (prema vlastitom priznanju) znao čak izmišljati povijesne izvore, čovjek koji je negirao pogrome Hrvata i koji se prema vlastitim riječima nikada nije osjećao Hrvatom - ni nacionalno niti politički, za prvi konkretan posao izabrao je ono u što ideološki i svjetonazorski vjeruje. Autor kontroverzne "Hrvatske povijesti" sada je na novom partijskom zadatku. Na inicijativu hrvatskog veleposlanika u Francuskoj i stalnog hrvatskog predstavnika pri UNESCO-u Ive Goldsteina Hrvatska bi uskoro mogla imati i više od dosadašnjih sedam spomenika upisanih u popis svjetske baštine.
Naime, u ime Republike Hrvatske Goldstein je zatražio da se značajni spomenici antifašističkoj borbi na prostoru zemalja bivše Jugoslavije nađu pod zaštitom ovog visokog međunarodnog tijela. Zato je u Parizu organizirao sastanak s kolegama veleposlanicima Srbije, BIH i Makedonije. Pri tome ih je "podsjetio" da među spomenicima koji su se počeli graditi od sredine 60-ih do osamdesetih godina prošlog stoljeća "ima djela vrhunskih umjetnika koji su antologijske i svjetske vrijednosti". Jedna od njegovih ideja vodilja je upravo pokušaj očuvanja jugokomunističke baštine, jer je jedan dio oštećen u proteklih 20 godina. Kao primjer toj tvrdnji Goldstein navodi selo Kamenska kraj Požege koje je nekad imalo "grandiozan" Spomenik pobjedi naroda Slavonije. Radi se o djelu kipara Vojina Bakića čija je izrada trajala punih deset godina (sve do 1968.).
Taj je spomenik miniran početkom Domovinskog rata i na njegovom mjestu danas nema ništa. Visinom od 30 metara on predstavlja najviši antifašistički spomenik u svijetu. Uostalom, izgradnja antifašističkih, partizanskih spomenika u Titovoj i posttitovoj SFRJ bio je jedinstvena pojava u odnosu na druge zemlje istočnog ili zapadnog bloka gdje nisu postojali slični spomenici, ako ne računamo SSSR, Kinu, Sjevernu Koreju, Irak, Kubu i Libiju.
Na vrhu liste Goldsteinove 'ugrožene' partizanske baštine su upravo radovi Vojina Bakića, a kako tvrdi on, većina ih je uništena od 1990. do 1995.godine. Prvi je brončani "Bjelovarac" poklon rodnom gradu u kojem umjetnik odaje počast obiteljskom gnijezdu. Spomenik je oštećen 1991. i od njega ostala je šaka jedne ruke i glava, a ostali dijelovi završili su u ljevaonici Tonko Vinković u Bjelovaru. Međutim, spomenik je u međuvremenu obnovljen i postavljen na svoje mjesto 2010. godine. 'Gudovčan ili Pred streljanje' spomenik također u bronci koji se nalazio u selu Gudovcu kraj Bjelovara također je oštećen 1991. On je međutim istaljen i više ga nema. Sljedeći je Spomenik pobjede naroda Slavonije od nehrđajućeg čelika u selu Kamenska, na raskrižju putova Slavonska Požega – Pakrac - Voćin. Uništen je 1992. Spomenik bilogorskim partizanima (bronca) u selu Bačkovica, nekoliko kilometara od Bjelovara je isto uništen i istaljen 1991. Jednaku sudbinu su doživjeli Spomenik palim borcima ispred škole u Čazmi, Spomen-park Dotršćina, kraj Zagreba, u Dolini grobova postavljeno je 6-7 Bakićevih skulptura od nehrđajućeg čelika i kubusi, kristali od crnog mramora, različitih oblika, rasutih po prostoru. Autor je razmještaj kristala zamislio kao razgovor u prirodi. Čitav prostor pokriven je bršljanom ne bi li žrtve bile spokojnije. Danas je sve razbacano i uništeno.
Ispred Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić u Karlovcu postavljena su poprsja slaviste Ljudevita Jonkea, pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića i pjesnika Ivana Gorana Kovačića, pjesnika. Samo je poprsje Ivana Gorana Kovačića uništeno (izrezano na komade) u noći od 16. do 17. srpnja 2004. Goldstein spominje i Spomenik na Petrovoj gori od armiranog betona i nehrđajućeg čelika. Iako danas prevladava mišljenje kako je on uništen nakon operacije Oluja, spomenik je devastiran upravo u četiri godine okupacije tog dijela Hrvatske kada su sve ploče ukradene, a sam je spomenik služio pobunjenim Srbima kao skladište i topničko mjesto. Sada se zahvaljujući upravo profesoru Goldsteinu javila inicijativa da se preostali dio antifašističkih spomenika zaštiti znakom Unesca, a uništeni vrate ili restauriraju. Štoviše, to je već naišlo na podršku i u ostalim državama nastalima raspadom bivše zajedničke države.
Još jedino ostaje čekati i vidjeti što će o tome reći njegovi šefovi na Zrinjevcu, Markovom trgu i na Pantovčaku i koliko će najnovija avantura s partizanskim spomenicima koštati hrvatske porezne obveznike, odnosno hoće li se u državnom proračunu u kojem nema novca za nikoga i ništa, naći novac za povratak baštine iz Titovih vremena. Inicijativa veleposlanika Ive Goldsteina i ne treba čuditi jer on po vokaciji i nije diplomat. Naime, prosječni školovani diplomat u Velikoj Britaniji ili Francuskoj odradi prvo deset godina po kojekakvim veleposlanstvima kao srednjerangirani službenik, a tek onda dobije čast u nekom manje važnom veleposlanstvu biti zamjenik veleposlanika. Pa tako korak po korak, prvi veleposlanik u stranoj zemlji, ako je uspješan i bez mrlje u karijeri postaje sa barem 20 godina vanjskopolitičkog, diplomatskog staža.
U Hrvatskoj je praksa drugačija. Kod nas je samo dovoljno biti svjetonazorski (ili interesno) blizak s onima na vlasti pa je tako i moguće da jedan sveučilišni profesor nesklon zemlji u kojoj živi, bez dana staža u diplomaciji, postane veleposlanik u jednom od tri najjača politička centra Europe.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
