Goli otok: Obitelji nisu mogli do posmrtnih ostataka, Udba je smatrala da i mrtvi trebaju ‘odslužiti’ svoju kaznu do kraja
“Vi ste Partiju izdale onda kad ste joj trebale pomoći”, ova izjava zapovjednice logora Goli otok uzeta je kao naslov aktualne izložbe umjetnice Andreje Kulunčić. Izložba je prije nekoliko dana otvorena u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci gdje će se moći pogledati do 20. ožujka 2022.
Logor za političke zatvorenike
Naizmjenično između Golog otoka i susjednog otoka Svetog Grgura od 1950. do 1956. godine postojao je logor za političke zatvorenike kroz koji je prošlo više od 850 žena optuženih za povezanost s Informbiroom. U iznimno okrutnom sustavu kažnjavanja, zatvorenice su bile prisiljene preuzeti i ulogu mučitelja. Uznemiravanje i policijski nadzor nad optuženim ženama nastavljeno je i nakon što su puštene iz logora.
Andreja Kulunčić se tri godine bavi ovim užasnim događajima. Izražava se kroz prostornu umjetničku intervenciju na otočkim lokalitetima, izložbe, web-stranicu, publikacije te niz radionica i razgovora, što je sve prikazano postavom u riječkom MMSU.
Udbini dokumenti
Suradnica na projektu Renata jambrešić Kirin rekla je za tportal:
“Kao i svi Udbini dokumenti, ni popisi političkih kažnjenika i kažnjenica nisu cjeloviti, pouzdani ni objektivni, posebice kad je riječ o prirodi političkih ‘prijestupa’ za koje su se ove žene teretile. Kad smo iz zbirnog popisa, koji je od 2014. online dostupan širokoj javnosti na nekoliko portala, izdvojile imena kažnjenica ispalo je da je riječ o više od 900 žena. Ono što znademo o njima saznale smo iz njihovih pisanih i usmenih svjedočenja te nekoliko dokumentarnih filmova. U njima akterice prijelomnih povijesnih događaja svjedoče o okrutnom logorskom režimu koji je deformirao njihov fizički i psihički integritet, sustavno ugrožavao njihovo reproduktivno zdravlje, slamao osjećaj empatije, solidarnosti i skrbi za druge.
‘Samoupravna tortura’
Kako svjedoči Eva Grlić u knjizi Sjećanja (1999. i 2021.) ove metode ‘samoupravne torture’ bile su teže od fizičkog rada u kamenolomu, od izgradnje baraka, vodosprema i staza po oba otoka, kao i rada na upravnim zgradama. Za razliku od besmislenog prenošenja kamena, prosijavanja pijeska u hladnom moru ili zaklanjanja sadnica drveća od sunca, ovaj su svrhovit rad ‘zaslužile’ one žene koje su se slomile i pristale da kažnjavaju, nadziru i isljeđuju jedna drugu. Upravo je ta etička ranjivost rezultirala njihovom dubokom traumom i dugogodišnjom šutnjom. Na Golom i Grguru umrle su četiri žene. Njihovi posmrtni ostaci nisu nikad predani obiteljima, a kažnjenice svjedoče da je Udba prijetila kako i mrtvi trebaju ‘odslužiti’ svoju kaznu do kraja.”
Neželjena povijest
Andreja Kulunčić opisala je kako je projekt je zamišljen kao umjetničko-istraživačko-aktivistički projekt.
“Istražujemo, ne toliko povijest ženskog zatvora na Golom otoku i Svetom Grguru, koliko njegove šire reperkusije, poput ženskog transgeneracijskog prijenosa traume, ali i šireg suočavanja s neželjenom poviješću te mogućnosti i odgovornosti sjećanja i pamćenja. U tom smislu projekt je zamišljen i kao baza za uspostavljanje niza oblika i načina sjećanja što bi se moglo objediniti formom antispomenika, pri čemu svaki njegov segment funkcionira u smjeru diseminacije pamćenja. Projekt je u svojoj izvedbenoj fazi započeo u rujnu 2019. godine prostornim intervencijama na mjestima nekadašnjeg logora. Prvo smo postavile info table, te smo nakon toga u živu stijenu uklesali riječi Vere Winter i Ženi Lebl.
Studentice, novinarke, prevoditeljice s ruskog…
Renata jambrešić Kirin objasnila je da su među muškim kažnjenicima najbrojniji bili radnici, službenici i seljaci, a u ženskim logorima na Svetom Grguru (1950- 1951 te 1953-1956) i Golom otoku (1951.-1952.) dominirale su, ne samo brojčano, intelektualke, studentice, novinarke, prevoditeljice s ruskog te službenice sa završenom gimnazijom. Optužbe su de jure navodile povezanost s optužbama Informbiroa, ali de facto bile su rezultat denuncijacije, klevetanja i podmetanja drugova u borbi za moć i pozicije u novoj vlasti, kao i posljedica dobrohotne kritike negativnih pojava u društvu. Ženama koje su netom postale ravnopravne građanke i po prvi put dobile pravo glasa, nova vlast je jasno postavila granice političkih sloboda i apsolutnu lojalnost postavila kao uvjet za pristup moći i instancama odlučivanja.
Izvor:Narod.hr
Autor: Andreja Kasanić/Foto: HINA/ POOL/ Damir SENČAR/ ds
